Drvene crkve Maramureşa su rumunjske pravoslavne drvene crkve u rumunjskoj županiji Maramureşu (povijesna pokrajina Maramureš) u sjevernoj Transilvaniji (Rumunjska). Skoro 100 ovih crkava su izgrađene od 17. do 19. stoljeća u različitim arhitektonskim stilovima, ali sve drvenih konstrukcija s karakterističnim visokim krovovima, te vitkim zvonicima na zapadnoj strani, iznad ulaza, suprotno od oltara. Izgrađene su od drveta jer su mađarske vlasti branile Rumunjima podizanje kamenih građevina, a oslikavali su ih lokalni naivni umjetnici biblijskim prizorima. Ove građevine su bile djelo lokalnih graditelja koji u duhu narodne umjetnosti strmim krovovima i vitkim tornjevima imitiraju vrhove okolnih planina. Zbog toga je osam ovih crkava 1999. godine upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Crkva izgrađena 1720. godine s dvostrukim trijemom povezanim stubištem koje je dodano zapadnom pročelju. Iako svojim oblikom pripada u tradiciju drvenih crkava Maramureşa, ona se razlikuje od ostalih svojim malim dimanzijama. Ona je postala župnom crkvom 1806. godine.
Crkva je izgrađena 1643. godine na mjestu starije crkve iz 15. stoljeća. Ona se razlikuje od ostalih svojim dimanzijama i s četiri tornjića (filijale) na osnovi tornja koji ju povezuju sa tradicijom gradnje u susjednoj županiji Lapusu.
Izgrađena 1770. godine, ona je dokaz zrelosti lokalnih graditelja. Vanjski arhitektonski elementi su naglašeni dekorativnim motivima urezanima u drvo tako da tvori homogen i značajan sklop.
Ova crkva je 1717. godine izgrađena na mjestu ranije koju su uništili Tatari. Struktura unutrašnjeg prostora, svodova iznad broda i narteksa, otkriva inovativnost graditelja. Ona, poput ostalih maramurških crkava, čini kompleks s grobljem.
Ona je najstarija drvena crkva u Maramureşu (1604.), te otkriva dva razdoblja u razvoju ovih građevina. Prvo se može prepoznati na donjem dijelu zidova sa svetištem kvadratičnog tlocrta, što je odlika starijih drvenih crkava. Drugo je u 18. stoljeću kada su zidovi povišeni, glavni brod prekriven bačvastim svodom, a unutrašnjost oslikana dekoracijama. Trijem (portico) je dodan u prvoj polovici 19. stoljeća.
Ova crkva iz 1789. godine pokazuje neke sličnosti s onom u Şurdeşti, poput ravnog krova blago spuštenog prema svetištu, četiri tornjića na osnovi tornja i određeni elementi na vanjskim skulpturama. Lokalni naivni slikar Stefan je oslikao dekoracije na njezinom svodu 1811. godine.
Crkva je izgrađena 1663. godine u Suciu, a premještena je u Rogoz 1883. godine. Odlikuje se heptagonalnim svetištem, višekutnim narteksom, južnim ulazom i velikim asimetričnim krovom. Jedinstvena je i po originalnim dekorativnim skulpturama.
Crkva je izgrađena 1767. godine i predstavlja sintezu svih odlika drvenih crkava u Maramureşu na vrhuncu njihova razvoja. Prije svega ima dvostruki kanopus i uzvišene prozore. Trojica lokalnih umjetnika su zajednički ukrasili njezinu unutrašnjost 1783. godine. Dvostruki trijem i njezin vitki zvonik su iz 19. stoljeća.