Ferojski jezik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Ferojski jezik (føroyskt; ISO 639-3: fao), jedan od pet jezika zapadnoskandinavske skupine sjevernogermanskih jezika, kojim se služi oko 48.200 Ferojaca (2007[1]; 45.400, 2001.[2] ) na ferojskim otocima. Njegova povijest počinje otkrivanjem Grím Kambana (825.) kada ga naseljavaju vikinzi iz Norveške, a jezik kojim su govorili bio je dansk tunga ili staronorveški [3]. Do stvaranja novih jezika dolazi podjelom između 800. i 1050. na istočnonorveške iz kojih su nastali švedski i danski i zapadnonorveške, iz kojih su se razvili ferojski, norveški i islandski. Ferojski jezik ima svoje pismo od 14 stoljeća. Ferojski jezikoslovac Venceslaus Ulricus Hammershaimb (1819-1909) stvorio je 1846. novo pismo na kojem su 1890. izdane prve ferojske novine Føringatiðindi (Ferojski novine/Ferojski list) [4]. Od svih ostalih germanskih jezika, Ferojskome je najsličniji Islandski, što se ponajviše može zahvaliti izoliranosti te u ustrajnosti za očuvanjem svog jezika.

Ferojski brojevi

broj ferojski
0 null
1 eitt
2 tvey
3 trý
4 fýra
5 fimm
6 seks
7 sjey
8 átta
9 níggju
10 tíggju
11 ellivu
12 tólv
13 trettan
14 fjúrtan
15 fimtan
16 sekstan
17 seytjan
18 átjan
19 nítjan
20 tjúgu
21 einogtjúgu
22 tveyogtjúgu
30 tredivu, tríati
40 fjøruti, fýrati
50 hálvtrýss, fimmti
60 trýss, seksti
70 hálvfjers, sjeyti
80 fýrs, áttati
90 hálvfems, níti
100 hundrað
1000 (eitt) túsund

Vanjske poveznice


P linguistics.svg Nedovršeni članak Ferojski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.