Besarabijski Bugari

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Bugari u Moldaviji)
Skoči na:orijentacija, traži

Besarabijski Bugari (bugarski: бесарабски българи, besarabski bǎlgari, rumunjski: bulgari basarabeni) su bugarska manjinska skupina nastanjena u povijesnoj regiji Besarabiji, u današnjoj Ukrajini (Odeška oblast) i Moldaviji.

Ukrajina

Etnička karta Budžaka, Bugari označeni ljubičastom bojom

U Ukrajini se broj Besarabijskih Bugara procjenjuje na preko 129 tisuća u Budžaku, a 75.000 u ostalim dijelovima zemlje uglavnom u drugim dijelovima južne Ukrajine, prema ukrajinskom popisu stanovništva iz 2001. u Ukrajini živi 204.600 Bugara. Bugari su većina u distriktu Bolgrad (45.600 Bugara od 75.000 stanovnika distrikta), također žive i u drugim distriktima u Budžaku: Arciz (20.200 od 51.700), Tarutino (17.000 od 45.200), Izmail ( 14.100 od 54.700) i Sarata (10.000 od 49.900). U gradu Izmailu živi 8.600 Bugara. Izvan Budžak mnogo Bugara živi u Odesi koji su se tamo preselili u posljednjih nekoliko godina. U grad Bilgorodu-Dnjistrovskom je oko 4% Bugara.

Moderna Moldavija

Etnička karta Moldavije iz 2004., Bugari označeni smeđom bojom

Prema popisu stanovništva održanom u listopadu 2004. u Moldaviji živi 65.072 Besarabijskih Bugara (1,95% stanovništva, bez regije Pridnjestrovlje), koncentriranih uglavnom u južnim dijelovima uglavnom u distriktu Taraclia. Prema popisu stanovništva održanom u studenom 2004. u Pridnjestrovlju u Tighini živi 3.164 (3,16%) Bugara, a u okolici 10.515 (2,39%) na istočnoj obali rijeke Dnjestar. 29.447 Bugara živi u gradovima (i predstavljaju 2,26% od urbanih stanovnika), a 36.215 živi na selu (1,74% ruralnog stanovništva). 90,60% etničkih Bugara rođeni su u Moldaviji (nacionalni prosjek je 94,6%), 5.968 (9,09%) u drugim zemljama koje su nekada bile u Sovjetskom Savezu (nacionalni prosjek je 5,16%), a 199 (0,30%) su rođeni drugdje.

Povijest

Bugari su naselili južne dijelove Besarabije krajem 18. i početkom 19. stoljeća, u vrijeme feudalnih pobuna u Osmanskom Carstvu, a nakon razdoblja Rusko-turskih ratova. Posebno snažni valovi iseljavanja pojavili su se nakon Rusko-turskih ratova od 1806.-1812. i 1828.-1829.. Naseljenici su došli prvenstveno s područja što je sada istočna Bugarska, ali mnogi su bili i potomci Bugara iz zapadnog dijela zemlje koji su se preselili u istočnu Bugarsku i prije 18. stoljeća. Među Bugara koji su emigrirali u Besarabiju također se nalazio maleni broj Albanaca koji su se također naselili u istočnoj Bugarskoj.

Bugari koji su podržavali Ruse, a bili kompromitirani u očima Osmanlija bolje izglede za život imali su u osvojenim ruskim područjima. Propaganda je uvjerila Bugare da se nasele u područja s kojih su uklonjeni Tatari. Bugari nisu naselili samo Besarabiju, nego i Hersonsku oblast.[1] Po prvi put, bugarske i gagauzske izbjeglice u Besarabiji spominju se 1769. godine.

Nakon Pariškog mirovnog sporazuma iz 1856. godine Besarabija je podjeljena između Rumunjske i Rusije. Godine 1861. 20.000 Bugara iz rumunjskog dio Besarabije preselila se u Rusiju, gdje su dobivali zemlju Nogajca.

Nakon što je cijela Besarabije pripala Ruskom Carstvu 1878., proces rusifikacije je ojačao, te je velik broj bugarskih intelektualaca vratio u novoosnovanu Kneževinu Bugarsku. Bugarski manjina je bila lišena prava ostvarenih za vrijeme rumunjske kontrole. Cijela Besarabije sjedinjena je s Rumunjskom u travnju 1918, nakon ruske revolucije i raspada Ruskog Carstva. Za razliku od prethodnog razdoblja rumunjske kontrole, većina kulturnih i obrazovnih prava bugarske nacionalne manjine nisu vraćena.

Tijekom ustanka 1924. , kada su Sovjeti neuspješno pokušali svrgnuti rumunjsku uprave u južnoj Besarabiji , mnogi Bugari ( zajedno s lokalnim Moldavcima ( Rumunji ) Nijemcima ) podržali su Rumunje.[2] Pakt Molotov - Ribbentrop 1939. dovelo je do sovjetskg ultimatuma u lipnju 1940. i invazije sovjetskih snaga u Besarabiju i njezino uključivanje u Sovjetski Savez. Besarabijski Bugari su izgubili neke značajke kulturnog identiteta u tom razdoblju . Kretanjem narodnog preporoda koji je nastao u 1980., objavljene su bugarske novine, uspostavljene kulturne i obrazovne udruge, bugarski jezik se uvode u lokalne škole posebno nakon raspada SSSR-a : Prvi samo kaoopcija , no kasnije kao obvezan predmet. Udruga Bugara u Ukrajini je osnovan 1993. Republika Bugarska finacira sveučilištu u Taracli

Izvor

  1. Ion Nistor, Istoria Basarabiei, Cernăuţi, 1923, reprinted Chişinău, Cartea Moldovenească, 1991, p. 200-201
  2. M. Adauge, A. Furtuna, Basarabia si basarabenii, Chisinau, 1991, p. 292-294