Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Besarabijski Bugari

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Besarabijski Bugari' (bugarski: бесарабски българи, besarabski bǎlgari, rumunjski: bulgari basarabeni) su bugarska manjinska skupina nastanjena u povijesnoj regiji Besarabiji, u današnjoj Ukrajini (Odeška oblast) i Moldaviji.

Ukrajina

Etnička karta Budžaka, Bugari označeni ljubičastom bojom

U Ukrajini se broj Besarabijskih Bugara procjenjuje na preko 129 tisuća u Budžaku, a 75.000 u ostalim dijelovima zemlje uglavnom u drugim dijelovima južne Ukrajine, prema ukrajinskom popisu stanovništva iz 2001. u Ukrajini živi 204.600 Bugara. Bugari su većina u distriktu Bolgrad (45.600 Bugara od 75.000 stanovnika distrikta), također žive i u drugim distriktima u Budžaku: Arciz (20.200 od 51.700), Tarutino (17.000 od 45.200), Izmail ( 14.100 od 54.700) i Sarata (10.000 od 49.900). U gradu Izmailu živi 8.600 Bugara. Izvan Budžak mnogo Bugara živi u Odesi koji su se tamo preselili u posljednjih nekoliko godina. U grad Bilgorodu-Dnjistrovskom je oko 4% Bugara.

Moderna Moldavija

Etnička karta Moldavije iz 2004., Bugari označeni smeđom bojom

Prema popisu stanovništva održanom u listopadu 2004. u Moldaviji živi 65.072 Besarabijskih Bugara (1,95% stanovništva, bez regije Pridnjestrovlje), koncentriranih uglavnom u južnim dijelovima uglavnom u distriktu Taraclia. Prema popisu stanovništva održanom u studenom 2004. u Pridnjestrovlju u Tighini živi 3.164 (3,16%) Bugara, a u okolici 10.515 (2,39%) na istočnoj obali rijeke Dnjestar. 29.447 Bugara živi u gradovima (i predstavljaju 2,26% od urbanih stanovnika), a 36.215 živi na selu (1,74% ruralnog stanovništva). 90,60% etničkih Bugara rođeni su u Moldaviji (nacionalni prosjek je 94,6%), 5.968 (9,09%) u drugim zemljama koje su nekada bile u Sovjetskom Savezu (nacionalni prosjek je 5,16%), a 199 (0,30%) su rođeni drugdje.

Povijest

Bugari su naselili južne dijelove Besarabije krajem 18. i početkom 19. stoljeća, u vrijeme feudalnih pobuna u Osmanskom Carstvu, a nakon razdoblja Rusko-turskih ratova. Posebno snažni valovi iseljavanja pojavili su se nakon Rusko-turskih ratova od 1806.-1812. i 1828.-1829.. Naseljenici su došli prvenstveno s područja što je sada istočna Bugarska, ali mnogi su bili i potomci Bugara iz zapadnog dijela zemlje koji su se preselili u istočnu Bugarsku i prije 18. stoljeća. Među Bugara koji su emigrirali u Besarabiju također se nalazio maleni broj Albanaca koji su se također naselili u istočnoj Bugarskoj.

Bugari koji su podržavali Ruse, a bili kompromitirani u očima Osmanlija bolje izglede za život imali su u osvojenim ruskim područjima. Propaganda je uvjerila Bugare da se nasele u područja s kojih su uklonjeni Tatari. Bugari nisu naselili samo Besarabiju, nego i Hersonsku oblast.[1] Po prvi put, bugarske i gagauzske izbjeglice u Besarabiji spominju se 1769. godine.

Nakon Pariškog mirovnog sporazuma iz 1856. godine Besarabija je podjeljena između Rumunjske i Rusije. Godine 1861. 20.000 Bugara iz rumunjskog dio Besarabije preselila se u Rusiju, gdje su dobivali zemlju Nogajca.

Nakon što je cijela Besarabije pripala Ruskom Carstvu 1878., proces rusifikacije je ojačao, te je velik broj bugarskih intelektualaca vratio u novoosnovanu Kneževinu Bugarsku. Bugarski manjina je bila lišena prava ostvarenih za vrijeme rumunjske kontrole. Cijela Besarabije sjedinjena je s Rumunjskom u travnju 1918, nakon ruske revolucije i raspada Ruskog Carstva. Za razliku od prethodnog razdoblja rumunjske kontrole, većina kulturnih i obrazovnih prava bugarske nacionalne manjine nisu vraćena.

Tijekom ustanka 1924. , kada su Sovjeti neuspješno pokušali svrgnuti rumunjsku uprave u južnoj Besarabiji , mnogi Bugari ( zajedno s lokalnim Moldavcima ( Rumunji ) Nijemcima ) podržali su Rumunje.[2] Pakt Molotov - Ribbentrop 1939. dovelo je do sovjetskg ultimatuma u lipnju 1940. i invazije sovjetskih snaga u Besarabiju i njezino uključivanje u Sovjetski Savez. Besarabijski Bugari su izgubili neke značajke kulturnog identiteta u tom razdoblju . Kretanjem narodnog preporoda koji je nastao u 1980., objavljene su bugarske novine, uspostavljene kulturne i obrazovne udruge, bugarski jezik se uvode u lokalne škole posebno nakon raspada SSSR-a : Prvi samo kaoopcija , no kasnije kao obvezan predmet. Udruga Bugara u Ukrajini je osnovan 1993. Republika Bugarska finacira sveučilištu u Taracli

Izvor

  1. Ion Nistor, Istoria Basarabiei, Cernăuţi, 1923, reprinted Chişinău, Cartea Moldovenească, 1991, p. 200-201
  2. M. Adauge, A. Furtuna, Basarabia si basarabenii, Chisinau, 1991, p. 292-294