Blago Zadro
| Blago Zadro | |
|---|---|
| Blago Zadro tijekom obrane Vukovara
| |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 31. ožujka 1944. |
| Mjesto rođenja | Donji Mamići-Ledinac, BiH |
| Datum smrti | 16. listopada 1991. |
| Mjesto smrti | Vukovar, Hrvatska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Nadimak | Šljuka[1] |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1991. |
| Čin | general bojnik (posmrtno) |
| Ratovi | Domovinski rat |
| Važnije bitke | Bitka za Vukovar |
| Vojska | Hrvatska vojska |
| Rod vojske | Hrvatska kopnena vojska |
| Zapovijedao | 3. bojna 204. brigade |
Blago Zadro (Donji Mamići, Ledinac kraj Gruda, 31. ožujka 1944. - Vukovar, 16. listopada 1991.)[2], jedan je od najvećih junaka Domovinskoga rata. Posmrtno je promaknut u čin general bojnika.
Životopis
Blago Zadro rođen u Bosni i Hercegovini, u Donjim Mamićima-Ledincu kraj Gruda 1944. godine. Kao desetogodišnjak doselio se iz rodne Hercegovine zajedno s obitelji u Borovo Naselje, gdje je završio školu[3], zaposlio se u tvornici "Borovo" i osnovao obitelj.[4] Početkom demokratskih promjena aktivno se uključio u politički život toga kraja, bio jednim od osnivača HDZ-a u Vukovaru i istočnoj Slavoniji,[2] te postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru[5] te se aktivno uključio u organiziranje obrane pred nastupajućom velikosrpskom agresijom. Po izbijanju Bitke za Vukovar zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane grada Vukovara u Borovu Naselju. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana "Groblje tenkova", zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke tenkova i oklopnih transportera. Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi.[3][5]
Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, u Kupskoj ulici nedaleko od željezničke pruge, pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je vodio svoje suborce u akciju.[3][4][6]
Tijelo Blage Zadre suborci su izvukli tek nakon žestoke paljbe po neprijateljskim položajima. Potom su ga stavili na nosila i odmah odnijeli u štab. Nakon toga Zadrino je tijelo prebačeno u vukovarsku bolnicu gdje je dr. Juraj Njavro utvrdio njegovu smrt. Bio je pokopan u lijesu označenom brojem za koji je znalo samo četvero suboraca.[3]
Od trojice sinova dvojica najstarijih također su se uključili u obranu, najstariji Robert (1969.) kasnije je, 10. travnja 1992. godine,[7] poginuo u borbama kod Kupresa[5], upavši sa suborcima u tenkovsku zamku.[4] Kasnije je kod Kupresa podignut spomenik "petorici Vukovaraca".
Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. godine.[5] Nakon što su njegovi posmrtni ostatci ekshumirani u ljeto 1998. godine zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju.[4][7] Njegov sin Robert godinu dana poslije identificiran je iz zajedničke grobnice u Zagrebu nakon što je godinama njegova sudbina bila nepoznata.
Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja.[5][7]
Dužnosti
- 1991. - predsjednik MZ "Bratstvo i jedinstvo"
- 1991. - zapovjednik obrane Borovog Naselja
- 1991. - zapovjednik 3. bojne 204. brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu
Činovi
- general bojnik, posmrtno
Naslijeđe i spomen
- Ime Blage Zadre nosi Zapovjedno stožerna škola Ministarstva obrane RH, osnovna škola u Borovu Naselju, te ulice u Grudama, Splitu i Zagrebu.[4] Replika njegovoga poprsja nalazi se u Vukovaru, a izvornik se nalazi u njegovom rodnom Ledincu.
Zbog svoje uloge u Domovinskom ratu, junačke pogibije i velike karizme koju je stekao još za vrijeme bitke za Vukovar, po završetku Domovinskog rata postao je jedna od najvećih i najpoštovanijih ikona hrvatskog rata za neovisnost.[4][7]
O njegovoj hrabrosti i odvažnosti svjedočio je suborac Dragan Luketić:[3]
Njegova žena Katica rekla je kako je bio pažljiv, dobar i odan suprug te brižan otac djeci s kojom je gledao crtiće, igrao se, šalio, a "djeca su ga naprosto obožavala".[3]
- 2011.: Posmrtno je nagrađen nagradom za životno djelo za iznimnu hrabrost i život položen u obrani Vukovara 1991. godine.[8]
- 2019.: Posmrtno je proglašen počasnim građaninom Grada Zagreba.[9]
Izvori
- Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatski vojnik (http://www.hrvatski-vojnik.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatski vojnik.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Domovinski rat on line (http://www.domovinskirat.eu/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Domovinski rat on line.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- ↑ Domovinski rat on line, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 21. listopada 2008.), pristupljeno 6. svibnja 2019.
- ↑ 2,0 2,1 Zadro, Blago, enciklopedija.hr, pristupljeno 24. studenoga 2020.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 24sata.hr Romana Bilešić, "Simbol junaštva i hrabrosti: On je u borbu uvijek kretao prvi...!", objavljeno 16. listopada 2016.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 glasgrada.hr, Glas Grada, "Na današnji dan prije 25 godina poginuo je Blago Zadro!", objavljeno 16. listopada 2016. pristupljeno 10. listopada 2016.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 priznajem.hr, nepotpisano, rubrika: povijest, "Video: Na današnji dan, braneći Vukovar, poginuo je heroj Blago Zadro!", pristupljeno 17. listopada 2016.
- ↑ M. Alvir, Blago Zadro (16. listopada 1991.), Hrvatski vojnik, godina V., br. 210., 17. listopada 2008., str. 8.
- ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 dalmacijanews.hr, Joško Dadić, "Na današnji dan poginuo je vukovarski junak Blago Zadro!", objavljeno 16. listopada 2014., pristupljeno 16. listopada 2016.
- ↑ Sanja Butigan, Obljetnica Borova. Branitelj pitao Kosor: Zašto pokolj obilježavamo na krivom mjestu? Zbog vašeg koalicijskog partnera!, slobodnadalmacija.hr, 2. svibnja 2011., pristupljeno 6. svibnja 2019.
- ↑ Blago Zadro posmrtno proglašen počasnim građaninom Grada Zagreba, HINA, jutarnji.hr, 11. prosinca 2019., pristupljeno 14. prosinca 2019.