Andrija Štambuk

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Monsinjor
Andrija Štambuk
Rođen 14. svibnja 1913.
Selca
Umro 19. kolovoza 1955.
Split
Zaređen za svećenika 8. kolovoza 1937.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Andrija-Dušan (Andro) Štambuk (Selca, 25. travnja 1913. – Split, 19. kolovoza 1955.), bio je hrvatski katolički svećenik, pomoćni biskup hvarsko-bračko-viški.

Životopis

Štambuk je rođen na Braču u Selcima, u obitelji Kate i Nikole Štambuka, koji su uz njega imali još kćeri Irmu i Lidiju te sina Miljenka.[1]

Teologiju je studirao u Centralnome bogoslovskom sjemeništu za Dalmaciju[2] u Splitu.

Svećeništvo

Za svećenika zaređen je u Selcima 8. kolovoza 1937. Obnašao je dužnost župskog pomoćnika u Selcima.

Hvarsko-bračko-viški biskup Miho Pušić uputio ga je na studij u Rim na Papinsko sveučilište Gregorianu.[3] Ondje je i doktorirao.[4]

Po povratku sa studija obnašao je službe prefekta Biskupskog sjemeništa u Splitu, te upravitelja Biskupske kancelarije u Hvaru. Pri organiziranju zbjega u egipatskom logoru El Shattu na Sinaju Štambuk je zajedno s još trojicom katoličkih svećenika upućen sa zbjegom u Bari pa u El Shatt da bi ondje bio dušobrižnik i vodio matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih.[5] U El Shattu je Štambuk imenovan u Centralni odbor zbjega,[6] te je kao dekan vodio Odsjek za vjeru Prosvjetnog odjela.[7][8] Uskoro je, zajedno sa Zoranom Palčokom, vodio i Prosvjetni odjel,[9] a pri kraju zbjega je 1946. bio i predsjednik Centralnog odbora zbjega.[10]

Nakon rata se vratio na Hvar. Pao je u nemilost mjesnih komunističkih vlasti, te je bio zatvaran[11] i osuđen na dvije godine tamnice zbog navodnog djelovanja protiv društvenog uređenja. Kaznu je izdržavao u Staroj Gradišci,[12] te se vratio u Hvar.

Atentat

Neke večeri 1953. skupina prerušenih muškaraca napala je njega i don Juru Belića, s namjerom da ih ubiju. Don Andro Štambuk tom je prilikom brutalno pretučen. Počinitelji nisu nađeni, pa se pretpostavljalo da su bili motivirani politički i da ih je vlast poslala i zaštitila. Iako je smatrao da je samo čudom ostao živ, Štambuk nije želio odlaziti liječniku, nego se sam liječio kako je znao i umio.[13] Nakon toga se rijetko pojavljivao u javnosti. [14]

Biskupstvo

Papa Pio XII. ga je 14. svibnja 1955. imenovao pomoćnim biskupom hvarsko-bračko-viškim, te mu je dodijelio naslovnu biskupiju Balaneu (Sirija). Zaredio ga je 3. srpnja tada već nadbiskup (osobni naslov) hvarske biskupije Miho Pušić[15] koji ga je imenovao svojim generalnim vikarom, a suposvetitelji bili su naslovni biskup Pomarije Dragutin Nežić i naslovni biskup Drinopolja Frane Franić.[16] Dva tjedna kasnije posvetio je novu crkvu Krista Kralja u Selcima.[17]

Smrt

Mjesec i pô nakon ređenja, 18. kolovoza iste godine, iznenada mu je pozlilo te je prevezen u Opću bolnicu u Splitu, gdje je umro dan kasnije,[18] možda od posljedica atentata dvije godine ranije.[19] Iz Splita mu je tijelo preneseno u Hvar, gdje su sprovodni obredi obavljeni u stolnici sv. Stjepana, a zatim je sahranjeno u Selcima, u istoj crkvi Krista Kralja koju je posvetio mjesec dana ranije.[20]

Izvori

  1. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  2. ↑ Ostojić, Ivan. "“Centralno bogoslovsko sjemenište za Dalmaciju“, Crkva u svijetu, Vol.4, No.5-6 (Prosinac 1969.), str. 399". http://hrcak.srce.hr/file/136382. Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  3. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  4. ↑ Karabatić, Marin. "Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  5. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  6. ↑ Bratanić, Mateo. "“Vjera i vjerska praksa u hrvatskim zbjegovima u El Shattu (1944. – 1946.)“, Croatica christiana periodica, God. XXXV, br. 68 (Zagreb, 2011), str. 148". http://croaticachristiana.org/data/CCP-68.pdf Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  7. ↑ Karabatić, Marin. "Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  8. ↑ Bratanić, Mateo. "“Vjera i vjerska praksa u hrvatskim zbjegovima u El Shattu (1944. – 1946.)“, Croatica christiana periodica, God. XXXV, br. 68 (Zagreb, 2011), str. 148". http://croaticachristiana.org/data/CCP-68.pdf Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  9. ↑ Karabatić, Marin. "U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7)". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/el-shatt-3-7/ Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  10. ↑ Karabatić, Marin. "U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7)". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/el-shatt-3-7/ Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  11. ↑ Karabatić, Marin. "Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  12. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  13. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  14. ↑ Karabatić, Marin. "Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  15. ↑ Revue des Ordinations Épiscopales, God. 1955, No 54
  16. ↑ Andrija Štambuk, catholic-hierarchy.org
  17. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  18. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  19. ↑ Karabatić, Marin. "Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ Pristupljeno 22. siječnja 2014. 
  20. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječnja 2014. 


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Andrija_Štambuk&oldid=499515"