Andrija-Željko Lovrić

Andrija-Željko Lovrić
Rođenje	5. lipnja 1943. Zagreb
Smrt	11. svibnja 2018.
Prebivalište	Zagreb
Državljanstvo	hrvatsko
Narodnost	Hrvat
Polje	fundamentalna biologija botanička biogeografija ekologija biocenologija povijest jezikoslovlje dijalektalna onomastika fitonimija zoonimija etnobotanika ekozonacija jadranskog priobalja, otoka i priobalnih Dinarida
Alma mater	Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu (diplomirao) Institutu za botaniku (magistrirao) Institut Ruđer Bošković (doktorirao)
Akademski mentor	Nikola Ljubešić

Andrija-Željko Lovrić (Zagreb, 5. lipnja 1943. — 11. svibnja 2018.), hrvatski fundamentalni biolog, botanički biozemljopisac i ekolog, biocenolog i amaterski povjesničar, jezikoslovac i istraživač i teoretičar hrvatske etnogeneze

Životopis

Rodio se je 5. lipnja 1943. godine u Zagrebu. Podrijetlom je iz Baške na otoku Krku. U rodnom gradu maturirao je 1962. godine na Klasičnoj gimnaziji. Ondje se upoznao s klasičnim jezicima. Njima se služio baveći se poslije temeljnom biologijom (botanikom) i jezikoslovljem. O njima je pisao u posebnim člancima u časopisima poput Latina et Graeca i Zborniku zagrebačke klasične gimnazije. Studirao je biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (eksperimentalna biologija i botanika). Godine 1967. diplomirao je na problematici biogeografije i taksonomije temom Rasprostranjenost ilirskih Centaurea. Zaposlio se je kao honorarni asistent na Botaničkom zavodu Prirodoslovnomatematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje je radio od 1967. do 1970. godine. Potom je do 1976. godine radio redovni asistent sa stalnim zaposlenjem na Institutu za botaniku Sveučilišta u Zagrebu. Na toj je ustanovi bio na poslijediplomskoj specijalizaciji ekološkog smjera. Magistrirao je 1970. godine temom Ornitogene biocenoze Kvarnera. U dvama se je navratima usavršavao u Francuskoj (1973. i 1975.). Tijekom tog vremena pripremao je dizertaciju o ekološkom djelovanju vjetrova na Dinarskom kršu. Znatno je poslije doktorirao radom, u kojem je obuhvatio mnogo širi zemljopisni prostor. 1976. godine reorganizirano je zagrebačko Sveučilište pri čemu je nepravedno ostao bez posla, po svoj prilici radi „prišivene“ političke nepodobnosti.

Od 1978. godine radio je na Institutu Ruđer Bošković kao znanstveni asistent. U tom razdoblju u trima je navratima bio na dodatnim usavršavanjima u Francuskoj. Sastavio je habilitacijsku tezu o izumrlim paleocenozama Balkana i ekološkom učinku aktualnih klimatskih promjena. Tezu je preradio u znanstvene radove. Od 1987. do 1998. godine bio je voditelj Grupe za biocenološka istraživanja, gdje je bio 1978. - 2008. glavni istraživač na projektnim temama. Na Institutu je osnovao znanstvenu zbirku Herbarium Adriaticum, Zagreb (ADRZ) čiji je bio kurator. Doktorirao je 1995. dizertacijom Eolski kserobiomi od Jadrana do Irana (Biocenološke osobitosti obala i vrhova duž Taurodinarskog velekrasa) kod mentora Nikole Ljubešića. Dizertacija je iz područja biogeografije. Od 1996. do 1998. je viši asistent na Institutu. 1999. godine stekao je status znanstvenog suradnika, a godinu prije postao je voditelj Laboratorija za biocenotiku (također glavni istraživač 1978. - 2008.), i na objema mjestima bio je do odlaska u mirovinu 29. prosinca 2008. godine.

Žarište projekata gdje je bio glavni istraživač bilo je na hrvatskim endemima, halofitima, borafitima, flori jadranskih otoka, etnobotanici i ekologiji primorskoga krša. Zadnjih se desetljeća bavio intenzivno etnogenezom Hrvata.

Kroz cijeli svoj znanstveni vijek ostvario je aktivnu međunarodnu suradnju s francuskim, bosansko-hercegovačkim, grčkim, turskim i iranskim znanstvenicima i stručnjacima.

Obnašao je više godina dužnost tajnika Međunarodne komisije za prirodoslovna istraživanja Mediterana, čije je sjedište u Monaku. Bio je međunarodni ekspert pri IUCN-u za mediteranske otoke. Osnivač je i jedan od pročelnika Znanstvenog društva za proučavanje podrijetla Hrvata. Član više međunarodnih prirodoznanstvenih organizacija.

Znanstveni doprinos

Kao prirodoslovac bio je vizije integrativnog pristupa u temeljnoj biologiji. Bio je voditelj Grupe za biocenološka istraživanja. Bavio se ekologijom Jadrana, jadranskih otoka i priobalnih Dinarida, utjecajem klime i klimatoloških elemenata na živi svijet. Držao se maksime da u fundamentalnoj biologiji zaključci mogu i trebaju temeljiti isključivo na terenskoj stvarnosti. Proučio je stotinjke jadranskih otoka, otočića, škoja i plitvaca. Znanstveno je bio prije svega usmjeren na botaničku biogeografiju i ekologiju te općenito biocenologiju. Sproveo je opsežna poredbena terenska istraživanja diljem Sredozemlja, od Španjolske do Iranskog Kurdinstana, a najviše na dinarskom kršu i jadranskim otocima.

Zahvaljujući Lovrićevoj viziji o multidisciplinarnom istraživanju bioraznolikosti Dinarida i Jadrana, na izoliranim, mnogobrojnim i raznolikim djelićima kopnenih staništa te onih na granici kopna i mora, zaiskrila su i ubrzo se rasplamsala mikološka istraživanja koja se ne bi ni do danas dogodila da nije bilo Lovrićeva doprinosa. Bez Lovrićeva prinosa, pitanje je kakva bi bila temeljna mikologija u Hrvatskoj, gdje bi mogla razvijati i bi li je bilo uopće bilo.

Pripada manjoj skupini hrvatskih prirodoslovaca nakon Bogoslava Šuleka koji su se ustrajno cijelo života bavili terenskim prikupljanjem i poredbenom analizom narodne dijalektalne onomastike, fitonimije i zoonimije, čime su značajno pridonijeli očuvanju hrvatske jezične kulture. Obradio je na desetke tisuća toponima, fitonima i zoonima s područja sjeverne, zapadne i južne Hrvatske te Hercegovine.

Pridonio istraživanjima ekozonacije i vegetacije na područjima izloženim olujnim vjetrovima. Osobito se potanko bavio biljnim vrstama koje su se razvile u uvjetima ekstremnih ekoloških prilika (olujni vjetrovi, reljef, posolica i dr.). Radeći to otkrio je i znanstveno opisao kao nove za znanost - desetak biljnih vrsta i niz primorskih fitocenoza. Auktor je florno-fitocenoloških preglede za mnoge jadranske otoke, riječne kanjone, dinarske planine i dr. Osim navedenih područja bavio se algologijom, citotaksonomijom, fitoindikatorima, a u ranijem razdoblju i prostornim planiranjem. Bavio se i dalekom prošlošću i izumrlim vrstama te je istraživao fosilne arheocenoze te paleoekologiju na području Hrvatske, kao i prapovijesne i antičke antropogene utjecaje na ekosustave.

Biocenološki je ekozonirao mediteranski krš zapadnih Dinarida, jadranske otoka i morsko dno (1981.), S Olegom Antonićem numerički analizirao vegetacijske komplekse priobalnih Dinarida (1996.). Sa Stjepanom Bertovićem je mapirao prirodno-potencijalne vegetacije po novim istraživanjima te revidirao i kompletirao ekozonaciju Jadrana te razmještaj određenih tipova vegetacije na primorskim Dinaridima te nekih područja krškog zaleđa pod utjecajem reljefa i toplih zračnih struja. Sa Želimirom Borzanom i suradnikom Mladenom Racom opisao hrvatske biljne endeme u monografiji Šume u Hrvatskoj (1992.). Dalekih 1970-ih je pionirski pridonio ekozonacijom vegetacije u svjetlu klimatskih promjena.

Osnovao je znanstvenu zbirku na Institutu Ruđer Bošković Herbarium Adriaticum, koja je registrirana u Index Herbariorum.

Pisao je i o različnim oblicima političkog onemogućavanja u radu hrvatskih prirodoslovaca u Titovoj Jugoslaviji. Skrenuo je pozornost da je hrvatska znanost ostala zakinuta za neobjavljene rezultate istraživanja tih prirodoslovaca, koji su bili politički onemogućavani s različitih razina. Sve te slučaje inicirali su pojedinci radi osvete, izravnavanja starih računa, ideoloških predrasuda, osvajanja vlasti, čestohlepnosti, materijalne koristi, suparništva i t.d.. Ponekad je politika bila glavni pokretač, a u ostalim slučajima politika je bila ambalaža za sprovođenje vlastitih namjera.

Proučavao je etnogenezu Hrvata i dovodio ju je u svezu s prirodoznanstvenim proučavanjima rane etnogeneze u jugoistočnoj Europi i prednjoj Aziji, o čemu je objavio veliki broj rasprava i knjiga. Po tome je danas poznatiji široj javnosti. Planirao je objaviti besidare (rječnike) starih hrvatskih narječja, čiji je vlastiti zemljovid izradio. Od planiranih triju (za čakavska, kajkavska i štokavska), uspio je pokriti čakavska i dio kajkavskih narječja. Bavio se temom prirodoslovlja i jezikoslovlja (Naravoslovna tematika u dijalektalnim rječnicima od Belostenca do danas).

U pripremama za izložbu Japan Flora 2000 uočilo se da Hrvatska nema svoj nacionalni cvijet. Na to je Andrija-Željko Lovrić predložio hrvatsku peruniku, glede činjenice što je to endem u širokom rasponu uzgoja. 2000. godine HAZU je to prihvatila i iste je godine proglašena je hrvatska perunika kao nacionalni cvijet Hrvatske.

Djela

Zabilježeni dosad autorski opus čini mu 89 radova, od česa 40 radova u časopisima, 28 poglavlja u knjigama, 7 sažetaka sa skupova, 5 uredničkih knjiga i 4 autorske knjige. Radove je objavio u više od 450 različitih publikacija, od česa većina je iz domene botanike.

Samostalno ili u suradnji s drugima objavio je više autorskih i uredničkih knjiga te značajnih priloga u monografskim ili zborničkim posebnim izdanjima iz područja botanike, dijalektalne onomastike, fitonimije, zoonimije i etnogeneze.

Autorske knjige:

• Gan-Veyaan osce bascanski besydaar: Neo-Liburnic glossary, culture and genom, Zagreb: Croatian scientific society for ethnogenesis studies, 2004.; suautor Mihovil Lovrić (Mitjeel Yoshamya)
• Jen agramerski slovar: Historisches Woerterbuch des zagreber Kajkavisch, Zagreb: Croatian scientific society for ethnogenesis studies, 2005.; suautori: Marijan Horvat-Mileković
• Jen agramerski slovar: purgerska špreha zagrebečka, sisečka i petrinjska (32.500 slovk), Zagreb-Sisak: Klub nakladnika Hrvatske i udruga Muži zagorskog srca, 2006.; suautori: Mladen Rac i Marijan Horvat-Mileković
• Gan-Veyan osce Bascanski besidar : rječnik, gramatika, kultura i genom Neoliburna : rječnici istočnog Kvarnera: Baška, Rab, Vinodol, Zagreb: Croatian-Indian Association : Croatian scientific society for ethnogenesis studies, 2005. (uredio radove Mihovila Lovrića / Mitjeela Yoshamye )

Uredničke knjige:

• Tko su i odakle Hrvati - revizija etnogeneze, Zagreb: Znanstveno društvo za etnogenezu Hrvata, 1994.
• Staroiransko podrijetlo Hrvata : zbornik simpozija, Zagreb, 24. lipnja 1998., Zagreb: Naklada Zlatko Tomičić, 1999. (sa Zlatkom Tomičićem)
• Staroiransko podrijetlo Hrvata (perzijski-farsi i hrvatski prijevod), Teheran: Iranian Cultural Center, 1999.
• Old-Croatian Medieval Archidioms, volume 1 - 3, Zagreb: Croatian scientific society for ethnogenesis studies, 2004.
• Ferhenga Kurdi-Hirvati-Kurdi ser zarave Kurmanci u Dimili (Kurdo-hrvatsko-kurdski rječnik dialekta kurmandji i dimili), Zagreb: Znanstveno društvo za proučavanje etnogeneze, Klub nakladnika Hrvatske, 2006.
• Podrijetlo Hrvata, dio I.-III. (1. Indoiranski iskon, 2. Genetička otkrića, 3. Etnogeneza), Zagreb-Zabok: Znanstveno društvo za proučavanje podrijetla Hrvata i udruga Muži zagorskog srca, 2007.

Ostali vrijedni knjiški doprinosi su:

• Being alive on land (1984.)
• Prostor i čovjekova okolina u dugoročnom razdoblju (1984.)
• Zaštita endema u živom svijetu Jugoslavije (1987.)
• Osnove zaštite šuma od požara (1987.)
• Šume u Hrvatskoj (1992.)
• Ecosystems of the World (Dry Coastal Ecosystems, dva volumena 1993. i 1997.)

Napisao je vrijedne priloge (njeke u suauktorstvu sa Stjepanom Bertovićem) u enciklopedijama kao što su Šumarska enciklopedija, Enciklopedija Jugoslavije i Hrvatska enciklopedija.

Članke je objavio u Jadranskoj meteorologiji, Vinodolskom zborniku, Periodicum Biologorum, Moru (Fabra, Zagreb), Natura Croatica, Tjednu (magazinu Slobodne Dalmacije), Ognjištu, Osvitu (Društva hrvatskih književnika), Hrvatskom slovu, Kaju (časopis za književnost, umjetnost i kulturu, Kajkavsko spravišče), Čakavskoj riči, Ecosystems of the World i Journal of Vegetation Science.

Autorsko ime

Autorska kratica u biologiji je Lovrić. Biljke kojima je autor taksona:

• Allium horvatii Lovrić, Oesterr. Bot. Z. 119(4-5): 569 (1972).
• Astragalus glacialis Lovrić, Oesterr. Bot. Z. 119(4-5): 567 (1972).
• Astragalus glacialis var. uraganicus Lovrić, Oesterr. Bot. Z. 119(4-5): 568 (1972).
• Centaurea kartschiana var. coronata Lovrić, Acta Bot. Croat. 30: 136 (1971), as 'comb. nov.' (1971).
• Centaurea kartschiana subsp. curictana Lovrić, Acta Bot. Croat. 30: 138 (1971), as 'comb. nov.' (1971).
• Centaurea kartschiana f. troglodytes Lovrić, Acta Bot. Croat. 30: 136 (1971) (1971).
• Pinus nigra subsp. croatica Lovrić, Oesterr. Bot. Z. 119(4-5): 569 (1972).

Vanjske poveznice

• Pregled po znanstveniku: Andrija-Željko Lovrić Hrvatska znanstvena bibliografija
• Predavanje dr. sc. Andrije Željka Lovrića "Najvrjednija područja bioraznolikosti flore zagrebačke okolice", Knjižnice grada Zagreba
• Andrija-Željko Lovrić International Plant Names Index (IPNI)
• HIRC Allium horvatii Lovrić