Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Agaritin

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Lua error in Modul:Kemijski_identifikatori at line 3: attempt to index field 'wikibase' (a nil value).
Agaritin
Lua error in package.lua at line 80: module 'Module:i18n' not found.
Kemijska struktura agaritina
Kemijska struktura agaritina

IUPAC nomenklatura 2-[4-(hidroksimetil)fenil]-glutamohidrazid
Ostala imena Agaritin
Identifikacijski brojevi
Osnovna svojstva
Molarna masa 267,285 g·mol−1
Izgled
Talište 203 °C
Struktura
Sigurnosne upute
 
 
 
 
Znakovi opasnosti

Otrovan

SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Agaritin je otrovni kemijski spoj za koji se vjeruje da je kancerogen, a nalazi se u jestivim gljivama koje treba kuhati ili bar osušiti da bi se neutralizirao (pogotovo pečurke ili rod Agaricus). [1] [2] Studije su pronašle značajnu (više od 1 000 mg/kg) agaritina u svježim uzorcima najmanje 24 vrste rodova Agaricus, Leucoagaricus i Macrolepiota. [3] Gljive ovih vrsta nalaze se širom svijeta, pogotovo samo jedna vrsta - plemenita pečurka ili šampinjon (lat. Agaricus bisporus), koja se uzgaja u preko 70 država i na svim kontinentima, osim na Antarktiku. [4]

Objašnjenje

Sadržaj agaritina se razlikuje između pojedinih gljiva i među vrstama. Sadržaj agaritina (% svježe mase) u sirovom Agaricus bisporus, na primjer, kreće se od 0,033% do 0,173%, s prosjekom od 0,088%. [5] Najveća količina agaritina nalazi se u klobuku i listićima ispod, a najmanja u stručku. [6] Agaritin brzo oksidira nakon skladištenja, a nakon 48 sati potpuno se razgrađuje u vodenoj otopini uz izlaganje zraku. [7] Također se pokazalo da se lako razgrađuje nakon kuhanja (smanjenje do 90%), kao i zamrzavanjem (smanjenje do 75%). [8] Dokazano je da agaritin potiče stvaranje adenome (benigni ili blagi tumor žljezdanog tkiva, na primjer dojke, prostate; može se pretvoriti u maligni) i adenokarcinome u plućima miševa kada se daju putem vode za piće. [9] Također se pokazalo da uzrokuje rak mokraćnog mjehura kod miševa. Tvrdi se da je agaritin slabo karcinogen, s procjenom kumulativnog životnog rizika od konzumacije gljiva na približno 1 na 10 000. [10] Međutim, ova je tvrdnja slabo podržana, s malo dostupnih podataka o otrovnosti i bez objavljenog LD50 (smrtna doza). [11]

Pokazalo se da agaritin ima pozitivan test kao mutagen u Amesovom testu i mutagenizira DNA u bakteriji Salmonella typhimurium. [12] Također se pokazalo da se kovalentno veže za DNA in vivo. [13] It has also been shown to covalently bind to DNA in vivo.[14] Pokazalo se da enzimi u bubrezima životinja agaritin razgrađuju u otrovne metabolite 4-(hidroksimetil)fenilhidrazin i 4-(hidroksimetil)benzendiazonijeve ione. Pokazalo se da ti metaboliti uzrokuju rak želuca kod miševa [15] i uzrokuju trajno oštećenje DNA nakon jedne doze kod miševa. [16] Mutagena aktivnost diazonijevog iona posljedica je njegove reakcije s kisikom pri čemu nastaje vodikov peroksid, koji zatim kovalentno modificira DNA putem radikalnog mehanizma. [17]

Ekstrakti gljiva iz roda Agaricus generacijama se koriste kao tradicionalni kineski biljni lijekovi. [18] Pokazalo se da neki od ovih ekstrakata posjeduju antivirusna svojstva, a istražitelji su identificirali agaritin kao istaknuti spoj u ekstraktima. [19] To je vodilo istraživače da istraže potencijalna antivirusna svojstva agaritina, a testovi pristajanja pokazali su da je molekula snažan inhibitor HIV proteaze. Istraživanje računalnog modeliranja provedeno je u pokušaju optimizacije vezanja za potencijalnu upotrebu kao lijek protiv HIV-a.

Diazo-spojevi

Podrobniji članak o temi: Diazo-spojevi

Diazo-spojevi (di: dva + azo-, od franc. azote: dušik) su organski spojevi u kojima je skupina –N2 vezana jednim dušikovim atomom na ugljikov atom, a dušikovi su atomi međusobno povezani dvostrukom ili trostrukom kemijskom vezom. Vrlo su reaktivni i služe za pripravu tehnički važnih kemijskih spojeva. Najjednostavniji je alifatski diazo-spoj diazometan, CH2N2, žut, eksplozivan i otrovan plin neugodna mirisa, čest reagens u organskoj kemiji, a najčešće se upotrebljava u eterskoj otopini. Među aromatskim diazo-spojevima ističu se diazonijeve soli, važne u proizvodnji azo-bojila. [20]

Izvori

  1. Hashida, C; Hayashi, K; Jie, L; Haga, S; Sakurai, M; Shimizu, H (1990). "[Quantities of agaritine in mushrooms (Agaricus bisporus) and the carcinogenicity of mushroom methanol extracts on the mouse bladder epithelium]". [Nihon Koshu Eisei Zasshi] Japanese Journal of Public Health 37 (6): 400–5. PMID 2132000 
  2. Nagaokaa, Megumi Hamano; Nagaoka, Hiroaki; Kondo, Kazunari; Akiyama, Hiroshi; Maitani, Tamio (2006). "Measurement of a Genotoxic Hydrazine, Agaritine, and Its Derivatives by HPLC with Fluorescence Derivatization in the Agaricus Mushroom and Its Products". Chemical & Pharmaceutical Bulletin 54 (6): 922–4. doi:10.1248/cpb.54.922. PMID 16755074. 17950755 
  3. Schulzová, V.; Hajslova, J.; Peroutka, R.; Hlavasek, J.; Gry, J.; Andersson, H.C. (2009). "Agaritine content of 53 Agaricus species collected from nature". Food Additives & Contaminants: Part A 26 (1): 82–93. doi:10.1080/02652030802039903. PMID 19680875. https://hal.archives-ouvertes.fr/hal-00577390/file/PEER_stage2_10.1080%252F02652030802039903.pdf 
  4. Hayes, W. A.; Chang, S. T. (1978). The Biology and cultivation of edible mushrooms. Academic Press. ISBN 978-0-12-168050-3. http://www.sciencedirect.com/science/book/9780121680503 
  5. Liu, J.-W.; Beelman, R. B.; Lineback, D. R.; Speroni, J. J. (1982). "Agaritine Content of Fresh and Processed Mushrooms [Agaricus bisporus (Lange) Imbach]". Journal of Food Science 47 (5): 1542–4. doi:10.1111/j.1365-2621.1982.tb04978.x 
  6. Ross, A.E.; Nagel, D.L.; Toth, B. (1982). "Occurrence, stability and decomposition of β-n[γ-l( + )-glutamyl]-4-hydroxymethylphenylhydrazine (agaritine) from the mushroom Agaricus bisporus". Food and Chemical Toxicology 20 (6): 903–7. doi:10.1016/S0015-6264(82)80226-5. PMID 6131022 
  7. Hajšlová, J.; Hájková, L.; Schulzová, V.; Frandsen, H.; Gry, J.; Andersson, H. C. (2002). "Stability of agaritine - a natural toxicant ofAgaricusmushrooms". Food Additives and Contaminants 19 (11): 1028–33. doi:10.1080/02652030210157691. PMID 12456273 
  8. Schulzová, V.; Hajslová, J.; Peroutka, R.; Gry, J.; Andersson, H. C. (2002). "Influence of storage and household processing on the agaritine content of the cultivatedAgaricusmushroom". Food Additives and Contaminants 19 (9): 853–62. doi:10.1080/02652030210156340. PMID 12396396 
  9. Toth, Bela; Nagel, Donald; Patil, Kashinath; Erickson, James; Antonson, Kenneth (1978). "Tumor induction with the N'-acetyl derivative of 4-hydroxymethyl-phenylhydrazine, a metabolite of agaritine of Agaricus bisporus". Cancer Research 38 (1): 177–80. PMID 563287. http://cancerres.aacrjournals.org/cgi/pmidlookup?view=long&pmid=563287 
  10. Shephard, S.E.; Gunz, D.; Schlatter, C. (1995). "Genotoxicity of agaritine in the lacI transgenic mouse mutation assay: Evaluation of the health risk of mushroom consumption". Food and Chemical Toxicology 33 (4): 257–64. doi:10.1016/0278-6915(94)00142-B. PMID 7737599 
  11. Toth, B; Raha, CR; Wallcave, L; Nagel, D (1981). "Attempted tumor induction with agaritine in mice". Anticancer Research 1 (5): 255–8. PMID 7201775 
  12. Walton, K; Coombs, MM; Catterall, FS; Walker, R; Ioannides, C (1997). "Bioactivation of the mushroom hydrazine, agaritine, to intermediates that bind covalently to proteins and induce mutations in the Ames test". Carcinogenesis 18 (8): 1603–8. doi:10.1093/carcin/18.8.1603. PMID 9276636 
  13. Rogan, Eleanor G.; Walker, Betty A.; Gingell, Ralph; Nagel, Donald L.; Toth, Bela (1982). "Microbial mutagenicity of selected hydrazines". Mutation Research/Genetic Toxicology 102 (4): 413–24. doi:10.1016/0165-1218(82)90104-5. PMID 6757742 
  14. Shephard, S.E; Schlatter, C (1998). "Covalent Binding of Agaritine to DNA in Vivo". Food and Chemical Toxicology 36 (11): 971–4. doi:10.1016/S0278-6915(98)00076-3. PMID 9771560 
  15. Toth, B; Nagel, D; Ross, A (1982). "Gastric tumorigenesis by a single dose of 4-(hydroxymethyl)benzenediazonium ion of Agaricus bisporus". British Journal of Cancer 46 (3): 417–22. doi:10.1038/bjc.1982.218. PMC 2011129. PMID 6889885. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2011129/ 
  16. Kondo, Kazunari; Watanabe, Asako; Akiyama, Hiroshi; Maitani, Tamio (2008). "The metabolisms of agaritine, a mushroom hydrazine in mice". Food and Chemical Toxicology 46 (3): 854–62. doi:10.1016/j.fct.2007.10.022. PMID 18061328 
  17. Freese, Ernst; Sklarow, Stephen; Freese, Elisabeth Bautz (1968). "DNA damage caused by antidepressant hydrazines and related drugs". Mutation Research/Fundamental and Molecular Mechanisms of Mutagenesis 5 (3): 343–8. doi:10.1016/0027-5107(68)90004-3. PMID 5727268 
  18. Wang, Jing-Fang; Wei, Dong-Qing; Chou, Kuo-Chen (2008). "Drug Candidates from Traditional Chinese Medicines". Current Topics in Medicinal Chemistry 8 (18): 1656–65. doi:10.2174/156802608786786633. PMID 19075772 
  19. Sorimachi, Kenji; Koge, Takashi (2008). "Agaricus blazei Water Extracts as Alternative Medicines". Current Pharmaceutical Analysis 4: 39–43. doi:10.2174/157341208783497551 
  20. diazo-spojevi, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 18. 7. 2020.