Velika sunčanica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Velika sunčanica
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Agaricaceae
Rod: Macrolepiota
Vrsta: M. procera
Dvojno ime
Macrolepiota procera
(Scop. : Fr.) Sing.
Macrolepiota procera
Vidi predložak mikomorfokvir koji generira sljedeći popis
Mikološke karakteristike
Datoteka:Gills icon.png listići na himeniju
Datoteka:Flat cap icon.svg klobuk je ravan
Pogreška pri izradbi sličice: himenij je slobodan
Datoteka:Ring stipe icon.png stručak ima prstenak
Datoteka:White spore print icon.png otisak spora je bijel
Datoteka:Saprotrophic ecology icon.png ekologija je saprotrofna
Datoteka:Choice toxicity icon.png Datoteka:Diamond-caution.svg jestivost: odlična ali nije preporučena

Velika sunčanica (lat. Macrolepiota procera), sunčanica, srndakuša, šugavica, kišobranara, suncobran ili parazolka poznata je jestiva gljiva iz obitelji Agaricaceae, cijenjena i izvrsne kakvoće. Jedna je od većih gljiva, podsjeća na damski suncobran.

Opis

  • Klobuk velike sunčanice je širok od 10 do 30 centimetara (može doseći i 40 cm), u mladosti okrugao ili jajolik, na kraju otvoren i na obodu čehav, u središtu je vidljivo ispupčen, temeljna boja je sivosmeđa; pustenasto je nitast s velikim ljuskama; ispupčenje je tamnosmeđe i tvrdo.
  • Listići su gusti, bijeli, mekani, drže se za ovratnik (lat. collarium) tako da su odmaknuti od stručka otprilike 1,5 mm.
  • Stručak je visok od 20 do 40 centimetara, vitak, cilindričan, vlaknast, šupalj, tvrd, na dnu gomoljasto odebljan, smeđe išaran; nosi prsten pomičan po stručku.
  • Meso je bijelo, mekano, nepromjenjivo, na ispupčenju tvrdo, vlaknasto, u stručku tvrdo; miris ugodan, okus dobar, na lješnjake.
  • Spore su eliptične, u masi bijele, 10 – 20 x 9 – 14 μm.

Kemijske reakcije

S fenolom meso trenutno postaje smeđe, a s gvajakolom brzo postane plavozeleno.

Stanište

Raste po svim šumama, u ljeto i jesen.

Upotrebljivost

Velika sunčanica je jestiva, izvrsne kakvoće; upotrebljava se samo klobuk jer je stručak vlaknast i tvrd; može se koristiti na razne načine, ali je najbolja pohana. [1]

Slične vrste

Podosta je slična kuštrava sunčanica (lat. Chlorophyllum rhacodes) kojoj meso na presjeku pocrveni. Lepiota nympharum Kalch je također slična, ali je manje veličine i rub klobuka je više čehast. Postoji još nekoliko vrsta istih morfoloških značajki, samo su mnogo manje. Naša velika sunčanica toliko je svojstvena da ne postoji opasnost od zamjene nejestivim gljivama.

Galerija

Izvori

  1. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Vanjske poveznice

Datoteka:Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Velika sunčanica
Datoteka:Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Velika sunčanica