Eteri

Eteri (grč.:čisti gornji zrak; nebo) su organski kemijski spojevi u kojima je kisikov atom povezan s dvama ugljikovim atomima iz dvije alkilne skupine.

Svojstva

Opće su formule R-O- R`, gdje radikali R (dva radikala /R/) u molekuli etera mogu biti istovrsna (jednaka; R = R`, jednostavni eteri) ili različiti (mješoviti eteri).

Eteri su uglavnom hlapljive i lako zapaljive kapljevine (tekućine) karakteristična mirisa, kemijski inertne, netopljive u vodi, a dobro topljive u alkoholu. Iznimka je samo najjednostavniji eter - dimetileter (H₃C-O-CH₃), koji je plin.

Najvažniji je dietil-eter.

Dobivanje (priprava)

Eteri se pripravljaju:

1. Dehidratacijom alkohola s pomoću sumporne kiseline.
2. Zagrijanjem alkil-halogenida s alkoholatima (npr. natrijevim alkoholatom).

Upotreba

Eteri se najviše upotrebljavaju u organskoj sintezi kao organsko aprotično otapalo (npr. dietil-eter, izopropil-eter, butil-eter), ali i kao sredstva za ekstrakciju i dezinfekciju, kao omekšivači i sl..

Nomenklatura

Ime etera se dobiva spajanjem korjenskog imena jednog od alkilnih fragmenata sa rječju "oksi" te imenom alkana koji se izvodi iz drugog alkilnog fragmenta. Ime etera se može dobiti i spajanjem korjenskih imena dvaju alkilnih fragmenata od kojih se eter sastoji, nakon čeka slijedi "eter": npr. metoksietan metiletileter je eter koji se sastoji od metilnog i etilnog fragmenta, vezanih na kisikov atom. Alternativno, eter se može imenovati upisivanjem rednog broja kisikovog atoma, nakon čega slijedi "okso" i naziv alkana koji bi se dobio zamjenjivanjem kisikovog atoma -CH₂- skupinom. Eter iz gornjeg primjera bi se zvao 2-oksi-butan.

Po redoslijedu opadajućeg prioriteta pri odabiru i imenovanju glavne karakteristične skupine, eteri su dvadeseti po redu razredni spojevi (zatim redom sulfidi, selenidi i teluridi).

Izvor

• Hrvatska enciklopedija, Broj 3 (Da-Fo), str. 518 i 519.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2001.g. ISBN 953-6036-33-9 
• Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1 , str. 207.