Šuša

Šuša; Şuşa / Շուշի
	Panorama Šuše 2015. god.Panorama Šuše 2015. god.
; Zastava	; Grb
	Koordinate: 39°45.5′N 46°44.9′E / 39.7583°N 46.7483°E
Država	Azerbajdžan
Rajon	Šušinski rajon
	Vlast Izvršno vijeće
- Vrsta	Uprava
- Gradonačelnik	Bayram Safarov
	Površina
- Ukupna	5,5 km²
Visina	1.420 m
Najveća visina	1.800 m
Najmanja visina	1.400 m
	Stanovništvo (2015.)
- Grad	4.446
- Gustoća	808,36 stanovnika/km²
Vremenska zona	UTC+4 (UTC+4)
Poštanski broj	AZ5500
Pozivni broj	+994 26
	Službena stranica www.shusha-ih.gov.az
Zemljovid
	; Šuša

Šuša (azerski: Şuşa, ruski: Шуша) ili Šuši (armenski: Շուշի), je grad na južnom Kavkazu koji je pod upravom republike Gorski Karabah od 1992. godine (Rat u Gorskom Karabahu). De jure grad pripada azerbajdžanskom Šušinskom rajonu. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda i Opća skupština Ujedinjenih naroda uglavnom priznaju teritorijalni integritet Azerbajdžana i zahtjevaju povlačenje armenske vojske. Prema procjeni iz 2015. god. grad je imao oko 4.446 stanovnika.^[1]

Današnju Šušu je 1747. god. osnovao Panah Ali Kan, kan Karabaškog kanata, kao svoju prijestolnicu. Utvrđeni centar grada s kanovom palačom, trgovima, crkvama, džamijama i mauzolejima je predložen za upis na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2001. godine.^[2]

Povijest

Crkva Svete Bogorodice *Kanach Zham*, otvorena 1818.

Smješteno na nadmorskoj visini od 1.400 do 1.800 metara u planinama Karabakh, Šuša je bila jedan od dva glavna armenska grada u Zakavkazju i središte samoupravne armenske kneževine od srednjeg vijeka do 1750-ih. Evanđelje iz Šušija je napisao kaligraf Ter-Manuel 1428. god., a čuva se u Erevanskom Matenadaranu (institutu za stare rukopise Mesrop Mašoc).^[3] Stara utvrda je odigrala ključnu ulogu u kampanji armenskog zapovjednika Avana Juzbašija protiv osmanskih snaga 1720-ih i 1730-ih, tijekom turske invazije na Zakavkazje.^[4]

Današnju Šušu je 1747. god. osnovao Panah Ali Kan, kan Karabaškog kanata, kao svoju prijestolnicu, po njemu nazvanu Panahabad. Tijekom vlasti kanova grad je rastao, usprkos sukobu s Kadžarima koji su ga opsjedali 1756. i 1759. god. Prema riječima putnika koji su posjetili Šušu krajem 18. i početkom 19. stoljeća, grad je imao oko 2.000 kuća i oko 10.000 stanovnika. Tijekom vremena, postao je grad i dom mnogih azerbajdžanskih intelektualaca, pjesnika, pisaca i posebno glazbenika (kao što su ašik svirači, svirači komuza, te mugam pjevači).^[5]

Rusko-perzijski ratovi (1804.-1813.) i „Gulistanski sporazum” doveo je gotovo cijeli današnji Azerbajdžan u posjed Ruskog Carstva, pa tako i Šuša, te je kanat ukinut 1822. god., a uspostavljena je ruski okrug Šuša u Elizavetpoljskoj guberniji. Počevši od 1830-ih, grad je bio podijeljen na dva dijela: muslimani koji su govorili turski jezik živjeli su u istočnim, donjim, četvrtima, dok su se armenski kršćani smjestili u relativno nove, zapadne, gornje dijelove grada. Stanovništvo se prije svega bavilo trgovinom, konjima, tkanjem te proizvodnjom vina i votke. Šuša je također bila i najveći centar proizvodnje svile na Kavkazu. U 19. stoljeću Šuša je bila jedan od većih gradova na Kavkazu, veći i prosperitetniji od Bakua ili Erevana. Imala je 10 karavansaraja, a bila je poznata po svojoj trgovini svilom, asfaltiranim cestama, tepisima jarkih boja, velikim kamenim kućama i finim konjima.^[6]

Tijekom moderne povijesti grad je uglavnom podržavao mješovito armensko-azerbajdžansko stanovništvo. Nakon „masakra u Šuši” 1920. godine koji su počinile azerbejdžanske snage i njihove turske pristaše, armenska polovica stanovništva grada je uglavnom ubijena ili protjerana, a grad je sveden na grad s dominantnim azerbejdžanskim stanovništvom. Za vrijeme sovjetske vladavine Azerbajdžana, Šuša je bilo planinsko odmaralište. Nakon što su armenske snage zauzele Šušu 1992. godine stanovništvo se ponovno dramatično smanjilo i sada je gotovo isključivo armensko.^[7]

Naselje je 2020., u Drugom ratu u Gorskom Karabahuu, vraćeno pod nadzor Azerbajdžana.

Znamenitosti

Zbog povijesnih specifičnosti Šuša sadrži i armenske i azerbejdžanske kulturne spomenike, a okolna područja uključuju i mnoga drevna armenska sela.

Bogat stari grad Šuša sastoji se od ulica i trgova, zidina tvrđave, palače Panah Ali kana, crkve, mauzoleji, česme i kuće gradske aristokracije. On je vrijedan model azerbajdžanske arhitekture 18.-19. stoljeća. Šuša je 1977. godine proglašena povijesnim i arhitektonskim rezervatom Azerbajdžanske republike^[2].

Džamija Yukhari Govhar Agha, otvorena 1885.
Gazančecoc, katedrala Krista Spasitelja
Gradski trg 2014.
Mehmandarova kuća, muzej tepiha

Stanovništvo

**Povijesna populacija i etnički sastav Šuše**
Godina	Armenci		Azeri		Drugi		ukupno
1851.^[8]							15.194
1886.^[8]	15.188	56,7%	11.595	43,3%	23	0,1%	26.806
1897.^[9]	14.420	55,7%	10.778	41,6%	683	2,6%	25.881
1916.^[10]	23.396	53,3%	19.121	43,6%	1.352	3,1%	43.869
Ožujak 1920.: Masakr i protjerivanje armenskog stanovništva koje je počinio Azerbajdžan
1926.^[11]	93	1,8%	4.900	96,4%	111	2,2%	5.104
1939.^[12]	1.476	27,2%	3.701	68,2%	247	4,5%	5.424
1959.^[13]	1.428	23,3%	4.453	72,8%	236	3,9%	6.117
1970.^[14]	1.540	17,7%	6.974	80,2%	179	2,1%	8.693
1979.^[15]	1.409	13,1%	9.216	85,5%	159	1,5%	10.784
Rujan 1988.: Sukob u Gorskom Karabahu i protjerivanje armenskog stanovništva^[16]
1989.^[17]				98%^[17]			15.039
Svibanj 1992.: Armensko osvajanje i izbacivanje azerbajdžanskog stanovništva
2005.^[18]	3.105	100%					3.105
2009.^[19]	3.900	100%					3.900
2015.^[20]	4.446	100%					4.446

Nakon što su Armenske snage 1992. zauzele Šušu, azerbejdžansko stanovništvo grada je pobjeglo, a sadašnje stanovništvo čini oko 4.500 Armenaca, uglavnom izbjeglica iz Bakua i drugih dijelova Karabaha i Azerbajdžana. Kao rezultat rata danas u Šuši nema Azerbejdžanaca^[21].

Gradovi prijatelji

Đunđuš, Mađarska (samo između mađarske i azerbajdžanske strane)

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Na Wikimedijinom Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: (town) Šuša

↑ ^1,0 ^1,1 Vahe Sarukhanyan, [Շուշին փորձում է կրկին կրթական կենտրոն դառնալ. Hetq], 15. kolovoza 2015. (arm.) Pristupljeno 12. srpnja 2019.
↑ ^2,0 ^2,1 Susha historical and architectural reserve, službene stranice UNESCO-a, 24. listopada 2001. (engl.) Pristupljeno 12. srpnja 2019.
↑ L. S. Khachikyan, Spomenici u armenskim rukopisima iz 15 c., I dio (1401–1450), Akademija znanosti Armenijskog SSR-a, 1955., str. 384., arhivirano 13. prosinca 2014. na Wayback Machine (arm.) Pristupljeno 12. srpnja 2019.
↑ George A. Bournoutian, Armenians and Russia, 1626-1796: A Documentary Record, Costa Mesa, CA: Mazda Publishers, 2001., str. 402.-413.
↑ Azerbaijan" (2007) In Encyclopædia Britannica, 3. veljače 2007. (engl.) Pristupljeno 12. srpnja 2019.
↑ Thomas de Waal, Black Garden: Armenia and Azerbaijan Through Peace and War, 10th Year Anniversary Edition, Revised and Updated, NYU Press, str. 201. ISBN 978-0814760321
↑ Levon Chorbajian, The Making of Nagorno-Karabagh: From Secession to Republic, New York: Palgrave MacMillan, 2001., str. 141. ISBN 0-333-77340-3
↑ ^8,0 ^8,1
1. PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka НАСЕЛЕНИЕ НАГОРНОГО КАРАБАХА, 16. rujna 2011.
↑
1. PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka г. Шуша, Первая всеобщая перепись населения Российской Империи 1897 г. Демоскоп Weekly, 4. lipnja 2011.
↑
Kavkazski kalendar (Kavkazskij kalendar), 1917., str. 190.
1. PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka
↑
NASELENIE NAGORNOGO KARABAHA, arhivirano 16. rujna 2011.
1. PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka
↑
1. PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1939 г.), 28. ožujka 2012.
↑
1. PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1959 г.), 28. ožujka 2012.
↑
1. PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1970 г.), 28. ožujka 2012.
↑
1. PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1979 г.), 28. ožujka 2012.
↑ de Waal, Thomas (2013). Black Garden: Armenia and Azerbaijan Through Peace and War. NYU Press. ISBN 9780814785782
↑ ^17,0 ^17,1
1. PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka Всесоюзная перепись населения 1989 г. Численность городского населения союзных республик, их территориальных единиц, городских поселений и городских районов по полу, 18. siječnja 2012.
↑ De facto i de Jure populacija sadministrativnom teritorijalnom raspodjelom i spolom, popis u GK, Nacionalna statistička služba republike Artsakh, 2005. (engl.)
↑ "Statistical yearbook of NKR 2003–2009". Nacionalna statistička služba republike Artsakh. str. 37. Inačica arhivirana 27. kolovoz 2011.. http://stat-nkr.am/files/yearbooks/2003_2009/8_Nasl_31-49.pdf Pristupljeno 16. rujan 2011.
↑ "Շուշին փորձում է կրկին կրթական կենտրոն դառնալ" (hy). Hetq Online. 2. lipnja 2015. Inačica arhivirana 15. kolovoza 2015. http://hetq.am/arm/news/60555/shushin-pordzum-e-krkin-krtakan-kentron-darnal.html Pristupljeno 12. srpnja 2019.
↑ Ashot Beglarian, Karabakh: A Tale of Two Cities, Institute for War and Peace Reporting, 8. prosinca 2015. (engl.) Pristupljeno 12. srpnja 2019.

Vanjske poveznice

Službene stranice grada (az.)
O Shushi u enciklopediji "Armenepedia" (ar.)

[VS-1] 1,0 ^1,1 Vahe Sarukhanyan, [Շուշին փորձում է կրկին կրթական կենտրոն դառնալ. Hetq], 15. kolovoza 2015. (arm.) Pristupljeno 12. srpnja 2019.

[UNESCO-2] 2,0 ^2,1 Susha historical and architectural reserve, službene stranice UNESCO-a, 24. listopada 2001. (engl.) Pristupljeno 12. srpnja 2019.

[3] L. S. Khachikyan, Spomenici u armenskim rukopisima iz 15 c., I dio (1401–1450), Akademija znanosti Armenijskog SSR-a, 1955., str. 384., arhivirano 13. prosinca 2014. na Wayback Machine (arm.) Pristupljeno 12. srpnja 2019.

[4] George A. Bournoutian, Armenians and Russia, 1626-1796: A Documentary Record, Costa Mesa, CA: Mazda Publishers, 2001., str. 402.-413.

[5] Azerbaijan" (2007) In Encyclopædia Britannica, 3. veljače 2007. (engl.) Pristupljeno 12. srpnja 2019.

[6] Thomas de Waal, Black Garden: Armenia and Azerbaijan Through Peace and War, 10th Year Anniversary Edition, Revised and Updated, NYU Press, str. 201. ISBN 978-0814760321

[7] Levon Chorbajian, The Making of Nagorno-Karabagh: From Secession to Republic, New York: Palgrave MacMillan, 2001., str. 141. ISBN 0-333-77340-3

[ethno-kavkaz-8] 8,0 ^8,1
PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka НАСЕЛЕНИЕ НАГОРНОГО КАРАБАХА, 16. rujna 2011.

[9] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka НАСЕЛЕНИЕ НАГОРНОГО КАРАБАХА, 16. rujna 2011.

[9] 
PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka г. Шуша, Первая всеобщая перепись населения Российской Империи 1897 г. Демоскоп Weekly, 4. lipnja 2011.

[11] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka г. Шуша, Первая всеобщая перепись населения Российской Империи 1897 г. Демоскоп Weekly, 4. lipnja 2011.

[kalendar1917-10] Kavkazski kalendar (Kavkazskij kalendar), 1917., str. 190.
PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka

[13] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka

[11] NASELENIE NAGORNOGO KARABAHA, arhivirano 16. rujna 2011.
PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka

[15] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka

[12] 
PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1939 г.), 28. ožujka 2012.

[17] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1939 г.), 28. ožujka 2012.

[13] 
PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1959 г.), 28. ožujka 2012.

[19] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1959 г.), 28. ožujka 2012.

[14] 
PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1970 г.), 28. ožujka 2012.

[21] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1970 г.), 28. ožujka 2012.

[15] 
PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1979 г.), 28. ožujka 2012.

[23] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1979 г.), 28. ožujka 2012.

[16] Waal, Thomas (2013). Black Garden: Armenia and Azerbaijan Through Peace and War. NYU Press. ISBN 9780814785782

[ru89-17] 17,0 ^17,1
PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka Всесоюзная перепись населения 1989 г. Численность городского населения союзных республик, их территориальных единиц, городских поселений и городских районов по полу, 18. siječnja 2012.

[26] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka Всесоюзная перепись населения 1989 г. Численность городского населения союзных республик, их территориальных единиц, городских поселений и городских районов по полу, 18. siječnja 2012.

[18] De facto i de Jure populacija sadministrativnom teritorijalnom raspodjelom i spolom, popis u GK, Nacionalna statistička služba republike Artsakh, 2005. (engl.)

[19] "Statistical yearbook of NKR 2003–2009". Nacionalna statistička služba republike Artsakh. str. 37. Inačica arhivirana 27. kolovoz 2011.. http://stat-nkr.am/files/yearbooks/2003_2009/8_Nasl_31-49.pdf Pristupljeno 16. rujan 2011.

[2015_pop-20] "Շուշին փորձում է կրկին կրթական կենտրոն դառնալ" (hy). Hetq Online. 2. lipnja 2015. Inačica arhivirana 15. kolovoza 2015. http://hetq.am/arm/news/60555/shushin-pordzum-e-krkin-krtakan-kentron-darnal.html Pristupljeno 12. srpnja 2019.

[21] Ashot Beglarian, Karabakh: A Tale of Two Cities, Institute for War and Peace Reporting, 8. prosinca 2015. (engl.) Pristupljeno 12. srpnja 2019.

[31] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka НАСЕЛЕНИЕ НАГОРНОГО КАРАБАХА, 16. rujna 2011.

[32] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka г. Шуша, Первая всеобщая перепись населения Российской Империи 1897 г. Демоскоп Weekly, 4. lipnja 2011.

[33] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka

[34] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka

[35] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1939 г.), 28. ožujka 2012.

[36] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1959 г.), 28. ožujka 2012.

[37] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1970 г.), 28. ožujka 2012.

[38] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1979 г.), 28. ožujka 2012.

[39] PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka Всесоюзная перепись населения 1989 г. Численность городского населения союзных республик, их территориальных единиц, городских поселений и городских районов по полу, 18. siječnja 2012.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]