Škotski obred iz 1962.

Ovo je članak o belgijskoj inačici. Za druge škotske obrede pogledajte članak Škotski obred (razdvojba).

Škotski obred iz 1962. (fran. Rite écossais de 1962; nizo. Schotse Ritus van 1962), odnosno Obnovljeni škotski obred (nizo. Gerenoveerde Schotse Ritus), je obred u slobodnom zidarstvu koji je utemeljen u Belgiji 1962. godine kao rezultat odcjepljenja od strukture unutar Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, jednoga je od najvažnijih i najpoznatijih obreda u slobodnom zidarstvu i ujedno najrašireniji obred u svijetu.

Škotski obred iz 1962. godine predstavlja adogmatsku inačicu Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda. Oslobođen je kršćanske simbolike, osobito one koja se odnosi na postojanje Velikog arhitekta Svemira, Knjige svetog zakona ili besmrtnosti duše. Unatoč tim izmjenama, obred zadržava istu strukturu kao izvorni Drevni i prihvaćeni škotski obred te se sastoji od 33 stupnja.

Povijest

Škotski obred iz 1962. godine temelji se na Drevnom i prihvaćenom škotskom obredu, koji je nastao sredinom 18. stoljeća u Francuskoj. Putem francuskih kolonija obred se proširio u Sjevernu Ameriku, gdje je i danas vrlo raširen. Iz Amerike se potom vratio u Europu, a prvo vrhovno vijeće toga obreda u Europi osnovano je 1804. godine u Francuskoj, odakle se dalje širio u druge europske zemlje.

Podrobniji članak o temi: Drevni i prihvaćeni škotski obred

Škotski obred iz 1962. specifično je belgijskog podrijetla te je nastao kao odgovor na rasprave unutar belgijskog slobodnog zidarstva o pojmu Velikog arhitekta Svemira i prihvaćanju deističkog Boga te duhovne naravi čovjeka.

Do 1959. Vrhovni savjet za Belgiju Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, osnovan u Bruxellesu 1817., održavao je bliske odnose s Velikim orijentom Belgije. Dana 4. prosinca 1959. dio loža istupio je iz Velikog orijenta Belgije i osnovao Veliku ložu Belgije, s ciljem postizanja priznanja kao regularne velike lože. To priznanje uslijedilo je 1965. godine, kada je Ujedinjena velika loža Engleske priznala Veliku ložu Belgije. Kao posljedica tih događaja prekinuta je povijesna veza između Vrhovnog vijeća Belgije i Velikog orijenta Belgije, kada je 20. siječnja 1960. Vrhovni vijeće jednostrano raskinuo konkordat. Vrhovni vijeće pritom se opredijelio za načelo regularnosti te je 9. svibnja 1965. sklopljen novi konkordat između Velike lože Belgije i Vrhovnog vijeća. Od tada je Vrhovno vijeće regrutirao članove isključivo iz redova Velike lože Belgije.

Međutim, brojni kapiteli ružinog križa nisu prihvatili takav smjer djelovanja Vrhovnog savjeta te su se od njega odvojili. U nekim slučajevima kapiteli su se podijelili na dvije skupine, čime su nastali novi neovisni kapiteli uz već postojeće.

Unutar Velikog orijenta Belgije 1. rujna 1960. osnovana je radna skupina s ciljem ispitivanja mogućnosti osnivanja novog tijela koje bi radilo prema Drevnom i prihvaćenom škotskom obredu. Kao rezultat toga, 9. prosinca 1962. preostali "neregularni" članovi osnovali su Suvereni kolegij Obnovljenog škotskog obreda za Belgiju (Soeverein College van de Gerenoveerde Schotse Ritus voor België), kao odvojenu strukturu nastalu iz Vrhovnog vijeća. Svečana instalacija održana je 24. veljače 1963. Tom je prigodom obred prilagođen, uklonjena je kršćanska simbolika te je uveden naziv Škotski obred iz 1962. ili Obnovljeni škotski obred. Od 11. prosinca 1974. vrhovno tijelo nosi svoj konačni naziv: Suvereni kolegij Škotskog obreda za Belgiju (Souverain Collège du Rite écossais pour la Belgique).

Struktura stupnjeva

Podrobniji članak o temi: Škotski obred#Struktura stupnjeva

Primjena

Škotski obred iz 1962. godine primjenjuje se u tijelima Suverenog kolegija Škotskog obreda za Belgiju, koje djeluje pri Velikom orijentu Belgije koje su dostupne isključivo muškarcima.

Uz to, osnovan je i određeni broj neovisnih mješovitih tijela koje također prakticiraju Škotski obred iz 1962. te su otvorene i muškarcima i ženama. Te radionice nisu dio strukture Suverenog kolegija Škotskog obreda za Belgiju.

Vidi još

• "Škotski" slobodnozidarski obredi