| Svalbard | |
|---|---|
| |
| Glavni grad | Longyearbyen |
| Službeni jezik | norveški |
| Državni vrh | |
| - Vrsta | Norveška regija |
| - Kralj | Harald V. |
| - Guverner | Per Sefland |
| Površina | 122. po veličini |
| - ukupno | 62.049 km2 |
| Stanovništvo | 230. po veličini |
| - ukupno (2004.) | 2.756 |
| - gustoća | 0.04/km2 |
| Valuta | norveška kruna |
| Pozivni broj | +47 |
| Vremenska zona | UTC +1 UTC +2 (ljeti) |
| Internetski nastavak | .no (.sj je dodijeljen, ali se ne koristi) |
Svalbard je otočna skupina u Arktičkom oceanu sjeverno od kopnene Europe i na otprilike pola puta od Norveške do Sjevernog pola. Skupina otoka je smještena od 74° do 81° sjeverno i 10° do 34° istočno, a ujedno je i najsjeverniji dio Kraljevstva Norveške. Tri otoka su naseljena - Spitsbergen, Bjørnøya i Hopen. Svalbardski ugovor iz 1920. je potvrdio norvešku vlast nad otočjem, a Svalbardskom uredbom iz 1925. Norveška je odlučila učiniti Svalbard dijelom kraljevstva, a ne zavisnim teritorijem.
Povijest
Vikinzi i Rusi mogli su otkriti Svalbard već u 12. stoljeću, jer u tradicionalnim norveškim zapisima postoji zemlja znana kao Svalbarði, što doslovno znači hladan rub. No, prvo neosporivo otkriće je ono Nizozemca Willema Barentsa koji je na otočje stigao 1596. Od 1612. do 1720. blizina zapadne obale Spitsbergena bila je područje za lov na kitove u kojem su sudjelovali danski, engleski, francuski, nizozemski i norveški brodovi. Procjenjuje se da su samo Nizozemci odnijeli 60.000 kitova iz svoje baze Smeerenburg. Tamo je bilo i središte brojnih ekspedicija koje su istraživale Arktik. Opsežno geološko mapiranje otočja provele su ekipe iz Cambridgea i ostalih sveučilišta između četrdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, a uglavnom ih je vodio britanski geolog W. Brian Harland.
Najveći otok Svalbarda je Spitsbergen, čije ime na nizozemskom znači oštri vrhovi, a nekad se cijelo otočje nazivalo tim nazivom dok se sam otok nazivao Vestspitsbergen.
Zemljopis
Otoci koji čine Svalbard smješteni su od 74° do 81° sjeverno i od 10° do 34° istočno. Otočje ima površinu od 62.049 km², a dominiraju tri velika otoka - Spitsbergen (39.000 km²), Nordaustlandet (14.600 km²) i Edgeøya (5.000 km²). Tu je i manji otok Barentsøya (Barentsov otok) i nekoliko još manjih otoka.
60% Svalbarda pokriveno je glečerima i snijegom, ali Sjevernoatlantska struja ublažuje arktičku klimu i održava okolne vode plovnima veći dio godine. Budući da je otočje smješteno sjeverno od Arktičkog kruga u najvećem naselju Longyearbyenu od 20. travnja do 23. kolovoza traje polarni dan dok je od 26. listopada do 15. veljače u tijeku polarna noć.
Na Svalbardu živi velik broj morskih ptica poput morskog papagaja, malog alka i troprstog galeba te ostalih morskih ptica kao što su arktička čigra i četiri vrste velikog grabežljivog galeba. Svalbardski ptarmigan je jedina kopnena ptica koja je prisutna na otočju tijekom cijele godine, a samo dvije ptice pjevice migriraju na otočje tijekom raznožavanja - snježna strnadica i sjeverna bjelka.
Na otočju žive četiri vrste sisavaca - svalbardski poljski miš, arktička lisica, svalbardski sob i polarni medvjed. Budući da su polarni medvjedi veoma česti na otočju, svi ljudi moraju poduzeti mjere opreza kad se nalaze izvan naselja, što uključuje i nošenje puške. Ipak, zakon štiti polarne medvjede, braneći bilo kome da ih ozlijedi ili smeta.
Na Svalbardu se može pronaći i velik broj raznolikih cvatućih biljaka. Iako su vrlo male, te biljke koriste kratki period cijelodnevnog danjeg svjetla za svoj šareni cvat.
Naselja
- Barentsburg (Баренцбург) - rusko naselje s 900 stanovnika
- Bjørnøya
- Grumant (Грумант) - rusko naselje napušteno 1961., 2003. najavljeno oživljavanje rudarskih aktivnosti
- Longyearbyen - 1.700 stanovnika
- Ny-Ålesund - 40 stanovnika
- Pyramiden (Пирамида) - rusko naselje napušteno 2000.
- Smeerenburg - nizozemsko naselje napušteno oko 1660.
- Sveagruva - 210 stanovnika
Naselja nisu cestovno povezana, a kao prijevozna sredstva koriste se brodovi, zrakoplovi, helikopteri i motorne sanjke.
Demografija
Svalbard ima populaciju od otprilike 2.800 ljudi od kojih su 60% Norvežani, a 40% Rusi i Ukrajinci. Službeni jezik je norveški, ali u ruskim naseljima koristi se ruski. Nekoć je mješavina oba jezika poznata kao russenorsk bila lingua franca cijele regije Barentsovog mora.
Vjera
Prevladava kršćanstvo.
Ekonomija
Ekonomske aktivnosti na Svalbardu su usredotočene na ugljeno rudarstvo te na ribarstvo i lov na životinje. No, u posljednjim desetljećima 20. stoljeća značajno se se razvili turizam, istraživačke aktivnosti, visoko školstvo i high-tech poduzeća poput stanice za satelitski prijenos. Norveška državna ugljenska kompanija zapošljava blizu 60% norveškog stanovništva na otočju, pokreće brojne lokalne usluge i opskrbljuje većinu lokalne infrastrukture.
Flora
Na Svalbardu danas postoji 184 popisanih vaskularnih biljnih vrsta, od čega 108 Magnoliophyta, 54 Liliopsida i 10 Pteridophyta. na crvenoj listi je 48 vrsta, i od toga 9 kritično ugroženih.[1]
Vrste
- Alchemilla glomerulans CR
- Alopecurus ovatus = Alopecurus magellanicus
- Arabis alpina
- Arctagrostis latifolia EN
- × Arctodupontia scleroclada EN
- Arctophila fulva
- Arenaria humifusa VU
- Arenaria pseudofrigida
- Arnica angustifolia
- Betula nana ssp. tundrarum NT
- Bistorta vivipara
- Botrychium boreale CR
- Botrychium lunaria CR
- Braya glabella subsp. purpurascens
- Cakile maritima subsp. islandica
- Calamagrostis neglecta subsp. groenlandica = Calamagrostis stricta
- Calamagrostis purpurascens VU
- Campanula rotundifolia subsp. gieseckiana = Campanula giesekiana, VU
- Campanula uniflora VU
- Cardamine bellidifolia subsp. bellidifolia = Cardamine bellidifolia
- Cardamine pratensis subsp. angustifolia
- Cardamine silvestris
- Carex bigelowii subsp. arctisibirica CR
- Carex capillaris subsp. fuscidula VU
- Carex concolor CR
- Carex fuliginosa
- Carex glacialis VU
- Carex glareosa
- Carex krausei VU
- Carex lachenalii
- Carex lidii VU
- Carex marina subsp. pseudolagopina VU
- Carex maritima
- Carex nardina subsp. hepburnii
- Carex parallela
- Carex rupestris
- Carex saxatilis subsp. laxa
- Carex subspathacea
- Carex ursina
- Cassiope tetragona
- Cerastium alpinum
- Cerastium arcticum
- Cerastium cerastoides
- Cerastium regelii subsp. caespitosum
- Chrysosplenium tetrandrum
- Cochlearia groenlandica
- Comastoma tenellum EN
- Coptidium lapponicum
- Coptidium pallasii NT
- Coptidium × spitsbergense = Ranunculus × spitsbergensis
- Cystopteris fragilis
- Deschampsia alpina
- Deschampsia sukatschewii subsp. borealis
- Draba alpina
- Draba arctica
- Draba corymbosa
- Draba fladnizensis VU
- Draba glabella
- Draba lactea
- Draba micropetala NT
- Draba nivalis
- Draba norvegica
- Draba oxycarpa
- Draba pauciflora NT
- Draba subcapitata
- Dryas octopetala
- Dupontia fisheri
- Empetrum nigrum subsp. hermaphroditum
- Equisetum arvense subsp. alpestre
- Equisetum arvense subsp. arvense
- Equisetum scirpoides
- Equisetum variegatum subsp. variegatum
- Erigeron eriocephalus VU
- Erigeron humilis
- Eriophorum scheuchzeri subsp. arcticum
- Eriophorum sorensenii NT
- Eriophorum triste
- Euphrasia wettsteinii EN
- Eutrema edwardsii
- Festuca baffinensis
- Festuca brachyphylla VU
- Festuca edlundiae
- Festuca hyperborea NT
- Festuca rubra subsp. richardsonii
- Festuca viviparoidea
- Harrimanella hypnoides NT
- Hierochloe alpina
- Hippuris lanceolata
- Honckenya peploides subsp. diffusa NT
- Huperzia arctica = Huperzia appressa
- Juncus albescens
- Juncus arcticus VU
- Juncus biglumis
- Juncus leucochlamys EN
- Kobresia simpliciuscula subsp. subholarctica EN
- Koenigia islandica
- Luzula nivalis
- Luzula wahlenbergii NT
- Mertensia maritima subsp. tenella
- Micranthes foliolosa
- Micranthes hieraciifolia
- Micranthes nivalis
- Micranthes tenuis
- Minuartia biflora = Cherleria biflora
- Minuartia rossii NT
- Minuartia rubella
- Minuartia stricta CR
- Oxyria digyna
- Papaver cornwallisense
- Papaver dahlianum
- Pedicularis dasyantha
- Pedicularis hirsuta
- Petasites frigidus
- Pinguicula alpina
- Pleuropogon sabinii NT
- Poa abbreviata
- Polemonium boreale
- Potentilla arenosa subsp. chamissonis
- Potentilla crantzii
- Potentilla hyparctica
- Potentilla insularis
- Potentilla lyngei
- Potentilla nivea
- Potentilla pulchella
- Puccinellia angustata
- Puccinellia coarctata NT
- Puccinellia phryganodes
- Puccinellia svalbardensis CR
- Puccinellia vahliana NT
- Pucciphippsia vacillans NT
- Ranunculus arcticus
- Ranunculus glacialis VU
- Ranunculus hyperboreus subsp. arnellii
- Ranunculus hyperboreus subsp. hyperboreus
- Ranunculus nivalis
- Ranunculus pygmaeus
- Ranunculus sulphureus
- Ranunculus wilanderi EN
- Rhodiola rosea
- Rubus chamaemorus CR
- Sagina caespitosa EN
- Sagina nivalis
- Salix herbacea
- Salix lanata CR
- Salix polaris
- Salix reticulata
- Saxifraga aizoides
- Saxifraga cernua
- Saxifraga cespitosa
- Saxifraga hirculus subsp. compacta
- Saxifraga hyperborea
- Saxifraga oppositifolia
- Saxifraga platysepala
- Saxifraga rivularis
- Saxifraga svalbardensis
- Sibbaldia procumbens EN
- Silene acaulis
- Silene involucrata subsp. furcata
- Silene uralensis subsp. arctica
- Stellaria humifusa
- Stellaria longipes
- Taraxacum acromaurum
- Taraxacum arcticum
- Taraxacum brachyceras
- Tofieldia pusilla
- Trisetum spicatum
- Vaccinium uliginosum EN
- Woodsia glabella EN
Vanjske poveznice
- Stranice svalbardskog guvernera
- The Svalbard Pages - informacije i poveznice vezane uz otočje
- Svalbard Tourism - službene turističke informacije o Longyearbyenu i Svalbardu
Ostali projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Svalbard |
| U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Svalbard |
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Svalbarda |
| |||||||
- ↑ Vascular plants in Svalbard pristupljeno 16. lipnja 2020