Toggle menu
309,3 tis.
58
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Stari Ras (srpski: Стари Рас) je kompleks srednjovjekovnih spomenika koji se nalaze na mjestu najstarije srbijanske prijestolnice Raške, u srednjem vijeku poznat kao Ras, danas u srbijanskoj pokrajini Sandžak. Ostaci Starog Rasa se nalaze na lokalitetu Gradina na Pazarištu s donjim gradom Trgovište koji se nalazi na 11 km zapadno od Novog Pazara, iznad utoka Sebečevske rijeke u Rašku, u blizini samostana Sopoćani.

Stari Ras se nalazi na sjecištu putova koji su sa zapada (Vrhbosne) i juga (Zete), vodili na istok (Kosovo). Mjesto je imalo stratešku važnost još od brončanog doba, a u antici Rimljani na tom mjestu, u blizini rudnika željeza, osnivaju utvrdu Arsa[1] koja u kasnoj antici dobiva brojne stambene objekte i baziliku. Od svog osnutka u 8. st. grad je mijenjao vladare (od Bugara, Srba, Bizantinaca, te naizmjenično Srba i Bizantinaca[2]), da bi nakon osvajanja od Bugara, postao središte Raške države. Od kraja 12. st. Ras je bio prijestolnica vladara iz dinastije Nemanjića, te politički i kulturni centar srbijanske države gdje su nastala najstarija djela srbijanske umjetnosti (Vukanovo evanđelje iz 1202. god.), da bi u 13. st. bio napušten zbog gubitka političkog i trgovinskog značaja. Grad su 1455. godine osvojili Turci Osmanlije koji su osnivanjem obližnjeg Novog Pazara doveli do potpunog gašenja Rasa kao naseljenog mjesta.

Kompleks se sastoji od više spomenika, a najznačajniji lokaliteti koji su obuhvaćeni istraživanjima su: Gradina na Pazarištu sa Podgrađem, Trgovište, Gradina u Postenju, Reljina gradina, crkva u Naprelju i latinska crkva u Postenju. Petrova crkva iz 8. st. na Gradini je jedna od najstarijih na Balkanu. Gradina, crkve (Petrova crkva) i obližnji samostani (Sopoćani, Đurđevi stupovi) su od iznimne povijesne i kulturne vrijednosti. Samostan Sopoćani je podsjetnik na kulturnu razmjenu europskog Zapada i istočne kulture Bizantskog kulturnog kruga. Kompleks je danas izoliran i veoma razrušen, no pokrenuta je njegova opsežna rekonstrukcija. Godine 1979., Stari Ras je zajedno s samostanima Sopoćani i Đurđevi stupovi dospio na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi, a kada se obnovi samostan Stari Ras iz 12. st. , i on će se kandidrati na dodavanje ovom zaštićenom spomeniku.

Izvori

  1. J. Kalić, Prokopijeva ΑΡΣΑ, Zbornik radova Vizantološkog instituta XXVII.-XXVIII., Beograd 1989., 9. –16. str.
  2. Prvi put ga spominje Konstantin VII. Porfirogenet u svom djelu O upravljanju carstvom iz 958. god.

Poveznice

Vanjske poveznice