Semitski jezici su potporodica afrazijske jezične natporodice koja obuhvaća 78 jezika[1] (po ranijim klasifikacijama 74[2], odnosno 77[3]) koji su se po pretpostavci mnogih jezikoslovaca razvili iz zajedničkog prajezika. Po legendi Semiti su narod koji je nastao iz loze Noina sina Šema i karakterizira ih sličnost u samom nastanku jezika. Upravo te sličnosti (fonetske, morfološke i posebno leksičke) navele su znanstvenike da počnu razmišljati o postojanju jednog zajednickog korijena.
U početku se smatralo da su semitski jezici zasebna velika skupina jezika, ali se kasnije utvrdilo da su to u stvari jezici koji pripadaju jednoj još većoj grupi jezika, hamitsko-semitskoj, koja se u novije vrijeme naziva afrazijska grupa jezika. Ova grupa se dijeli na šest ogranaka: semitski ogranak, berbero-libijski ogranak, egipatski ogranak, kušitski ogranak, čadski ogranak i omotski.
Klasifikacija
- Semitski (78)
- A) središnji (57) Irak, Izrael, Gruzija, Sirija, Iran:
- a) Aramejski (19):
- a1. istočni (17): talmudski aramejski, bijil neoaramejski, bohtan neoaramejski, hulaulá, hértevin, kildani (novokaldejski), klasični mandejski (†), koy sanjaq surat, lishán didán, lishana aturaya, lishana deni, lishana didán, mandi, mlahsö, senaya, sirski, turoyo.
- a2. zapadni (2): samarijanski aramejski, zapadni novoaramejski (maalula)
- b) Južni (38):
- b1) Arapski jezici (35) Arapski poluotok, sjeverna Afrika: arapski (33 različitih arapskih jezika), hassaniyya, malteški.
- b2) Kanaanski jezici ili kanaanitski (3) Izrael, Palestina: starohebrejski (†), hebrejski, samarijanski hebrejski.
- a) Aramejski (19):
- A) središnji (57) Irak, Izrael, Gruzija, Sirija, Iran: