Fonetika
Fonetika (od grč. phōnētikós: glasovni ) ili glasoslovlje jezikoslovna znanstvena je disciplina koja se bavi proučavanjem artikulacijskih i akustičkih obilježja glasova i govora.
Fonetika se može podijeliti na:
- artikulacijsku fonetiku
- akustičku fonetiku
- perceptivnu ili auditivnu fonetiku
Artikulacijska fonetika
Artikulacijska fonetika proučava djelovanje artikulacijskih organa tj. govornog prolaza. Pri proizvodnji govornih glasova razlikuju se mjesto i način izgovora. Stoga su za opis glasova uspostavljena tri kriterija: zvučnost, način artikulacije i mjesto artikulacije.
Akustička fonetika
Akustička fonetika proučava akustičke osobine glasova i govora. U glavne osobine govornih zvukova ubrajaju se: amplituda, frekvencija, trajanje i spektar.
Perceptivna fonetika
Perceptivna ili auditivna fonetika proučava načine tumačenja glasova i govora.
Primjeri:
- amplituda se percipira kao glasnoća
- frekvencija se percipira kao visina tona
- trajanje se percipira kao duljina glasa
Fonetska transkripcija
Govorni glasovi bilježe se pomoću fonetske transkripcije. Budući da slovopis i pravopis nisu prikladni za potpun prikaz izgovora fonetičari rabe specijalne sustave fonetskih simbola (npr. međunarodnu fonetsku abecedu).
Uobičajeno je označiti fonetsku transkripciju uglatim zagradama [ ].
Literatura
- Juraj Bakran: Zvučna slika hrvatskoga govora. Ibis grafika, Zagreb, 1996. ISBN 953-96577-2-5
- Ivo Škarić: Fonetika hrvatskoga književnog jezika, u: S. Babić i sur.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Globus, Nakladni zavod, Zagreb, 1991. ISBN 86-407-0014-1
Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Fonetika koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.