Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Rusinski jezik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:Dz
Poljsko-rusinski natpis

Rusinski jezik (ponegdje se navodi kao istočnorusinski; ISO 639-3: rue) je jezik koji se uglavnom govori u zapadnoj Ukrajini, kao i u susjednim regijama Slovačke i Poljske. 560,000 govornika u Ukrajini (2000); ukupno 623,960 u svijetu, i to 24,200 (2001 popis) u Slovačkoj gdje je 60% Rusina asimilirano u Slovake i jezično i kulturno; Nepoznat broj u Bjelorusiji. U južnoslavenskim zemljama govori se zapadna varijanta gdje ga nazivaju zapadnorusinskim, ali ovaj jezik ili mikrojezik nije priznat kao poseban jezik i nema svog kodnog naziva. Rusinskim govore etnički Rusini, koji naseljavaju navedeno područje. Rusinski (u Vojvodini nazivan istočnorusinski) jezik spada u grupu istočnoslavenskih jezika i razlikuje se od zapadnorusinskoga, koji spada u grupu zapadnoslavenskih jezika.[1] Institut za rusinski jezik i kulturu osnovan je u Prešovu 1993. Rusinski književni jezik je kodificiran i priznat u Slovačkoj 1995., po stavovima državne vlade i akademika u Bratislavi.

Povijest

Pisane tragove rusinske/slavenske kulture moguće je naći i u runskim zapisima u srednjoj Europi, jer je prije pojave ćirilice i glagoljice vjerojatno korišteno runsko pismo kao opće rašireno u Europi od 1. do 12. stoljeća kada je potpuno zamjenjeno ćirilicom i latinicom.

Jezik koji se naziva crkvenoslavenski, staroruski, crkvenosrpski, staroukrajinski, starobjeloruski itd. može se jednakim ako ne i većim pravom nazvati starorusinskim, jer su u vrijeme prijevođenja Biblije sa grčkog, Rusini naseljavali područja od Balkanskog poluotoka do Skandinavije i od Crnogdo Baltičkog mora i to je bio jezik na koji je prvo prevedena Biblija.

Bugari su se pri svom doseljavanju na Balkan sretali i ratovali sa Rusinima i još i danas u njihovom jeziku možete naći naziv „Rusnacite" pod kojim podrazumijevaju Ruse. Starobugarski jezik je jezik Rusina, odnosno dijalekt slavenskog jezika koji je bio najrašireniji i koji su Bugari naučili.

Rusini u Srednjoj Europi tj. u Moravskoj, primili su kršćanstvo od Ćirila i Metoda oko 866. godine, znači 122-125 godina prije Rusina u podkarpatskoj Rusiji u kojoj su bili pokršteni oko 988. godine.

Ćiril i Metod prevodili su crkvene knjige na svoj maternji jezik koji su najbolje znali a kojim se govorilo i u Moravskoj. Prevođenje knjiga na jezik koji Moravci ne bi razumijeli, ne bi imalo smisla jer su već propali takvi pokušaji na njemačkom i latinskom jeziku.

Rusinski je bio službeni jezik u poljsko-litvanskoj kneževini i na njemu je vođena državna korespondencija i službena bogosluženja još od vremena Ćirila i Metoda, pa do raspada Kneževine.

Prva gramatika rusinskog jezika Карпаторусский букварь (Karpatorusskij bukvar') (1931) [2] i Буквар. Перша книжечка для народных школ. (Bukvar. Perša knyžečka dlja narodnŷch škol.) (1935).[3]

Poveznice

Izvori

  1. Dubravko Škiljan: Pogled u lingvistiku, 4. izmijenjeno izd., Opatija : Naklada Benja, 1994., ISBN 953-6003-07-4, str. 25.
    U Njemačkoj, u predjelu Lužice, između gradova Cottbus i Bautzen, oko 75.000 stanovnika govori lužičkosrpski ili sorapski ili vendski (sa dva dijalekta: gornjolužički i donjolužički), no većina je govornika dvojezična, i pritisak njemačkog je snažan. Tu se ubraja i rusinski kojim govori dvadesetak tisuća ljudi, uglavnom u Vojvodini.
    (Škiljan, 1994., 25.)

  2. Vyslockij, Dymytrij (1931) (Rusinski jezik) Карпаторусский букварь [Karpatoursskij bukvar'] Cleveland 
  3. Trochanovskij, Metodyj (1935) (Rusinski jezik) Буквар. Перша книжечка для народных школ. (Bukvar. Perša knyžečka dlja narodnŷch škol.) Lviv 

Vanjske poveznice

Ethnologue (16th)