Pridjevi su vrsta riječi koja se pridjeva imenicama, odnosno opisuje imenice. Oni su u mnogim jezicima riječi koje mijenjaju imenice, obično ih opisujući ili specificirajući, ali nisu univerzalna vrsta riječi, jer nemaju svi jezici pridjeve. Na primjer, kineski jezik nema pridjeve: sve riječi koje se prevode kao pridjevi zapravo su stativni glagoli.
U nekim se jezicima participi koriste kao pridjevi. Imenice koje mijenjaju druge imenice ponekad se zovu modificirajuće imenice, imenice s pridjevskom službom, ili dio složene imenice (npr. eng. ice u ice cream; hrv. radio u radioaparat).
U nekim jezicima, kao što je engleski, ne postoji dogovor oko pridjeva: neki svrstavaju engleske članove (a, an, the) i posvojne oblike imenica (Mary's) u pridjeve, a neki ne. U hrvatskom se riječi taj, moj, njegov svrstavaju u zamjenice, a riječi Ivanov i Marijin u pridjeve, iako imaju vrlo sličnu funkciju, pa i gramatička svojstva (npr. promjenu po padežima).
U hrvatskom jeziku
U hrvatskom su pridjevi promjenjiva vrsta riječi. Svaki se pridjev mijenja po:
Pridjevi imaju isti rod, broj i padež kao imenica kojoj se predlažu.
Mnogi se pridjevi mijenjaju i po stupnjevima, a postoji i promjena po određenosti.
Podjela pridjeva
Pridjevi se dijele po značenju na:
- opisne ili kvalitativne (kakvo je što, npr. žut, velik)
- posvojne (čije je što, npr. očevo, mačje)
- gradivne (od čega je što, npr. zlatan, drven)
Pridjevsko-zamjenička (određena) promjena
Ova promjena pridjeva se koristi:
- ako je uz imenicu još i pokazna zamjenica (npr. taj)
- u dijelu naziva (tj. ako se pridjev uvijek koristi uz imenicu u nekoj frazi)
- kod posvojnih pridjeva na -ji, -ki (gradski, jutarnji, vojnički...)
- kod nekih pridjeva kao što su jarki, žarki
- kod pridjeva koji završavaju na -ći (brijaći, šivaći, idući)
- kod pridjeva koji označavaju imenicu s obzirom na položaj i u prostoru i u vremenu (mjesečni, tjedni, davni, noćni, sjeverni, južni, desni)
- kod pridjeva na -dni, -eni, -ni (radni, kućni, riječni, vodeni, kopneni, vjenčani)
- kod posvojnih pridjeva na -ski, -ški, -ji, -nji, -šnji... (kozji, večernji, unutrašnji, gradski, vojnički, mladićki, skijaški)
| padež | jednina | množina | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| NOM / VOK | GEN | DAT / LOK | AKU | INS | NOM / VOK | GEN | DAT / LOK / INS | AKU | ||
| muški rod |
živo | pusti | pustog(a) | pustom(u,e) | pustog(a) | pustim | pusti | pustih | pustim(a) | puste |
| neživo | pusti | pustog(a) | pustom(u,e) | pusti | pustim | pusti | puste | |||
| srednji rod | pusto | pustog(a) | pustom(u,e) | pusto | pustim | pusta | pusta | |||
| ženski rod | pusta | puste | pustoj | pustu | pustom | puste | puste | |||
U zagradama su označeni navesci o čijoj upotrebi uglavnom odlučuju stilski razlozi.
Osnove koje završavaju na palatal (npr. tuđ) u nekim padežima umjesto o (podebljano u tablici gore) imaju e (DAT tuđem), i ne mogu imati naveske na -e.
Imenička (neodređena) promjena
Ova promjena pridjeva se koristi:
- kada su pridjevi dio imenskog predikata
- kod posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in, -jev, -ljev (stričev, svekrvin, Ivanov, Garibaldijev, Jakovljev...)
| padež | jednina | množina | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| NOM / VOK | GEN | DAT / LOK | AKU | INS | NOM / VOK | GEN | DAT / LOK / INS | AKU | ||
| muški rod |
živo | pust | pusta | pustu | pusta | pustim | pusti | pustih | pustim(a) | puste |
| neživo | pust | pusta | pustu | pust | pustim | pusti | puste | |||
| srednji rod | pusto | pusta | pustu | = NOM | pustim | pusta | pusta | |||
| ženski rod | pusta | puste | pustoj | pustu | pustom | puste | puste | |||
U govornom se jeziku neodređeni oblici upotrebljavaju rjeđe od određenih, osim u nominativu.
Stupnjevi pridjeva
U hrvatskom postoje tri stupnja opisnih pridjeva:
- pozitiv, kojim se iskazuje apsolutno svojstvo, npr. Ivana je brza.
- komparativ, kojim se iskazuje relativno svojstvo npr. Ivana je brža (od Marije, ali je ipak spora)
- superlativ, kojim se iskazuje svojstvo u odnosu na sve s kojima nešto uspoređujemo, npr. Ivana je najbrža.
Pozitiv je oblik koji je "uobičajen", nalazi se u rječnicima i najčešće se upotrebljava.
Komparativ se tvori od pozitiva na sljedeće načine:
- dodavanjem -(i)ji, pri čemu može doći do glasovnih promjena, i uz moguće otpadanje sufiksa: crven: crveniji; ukusan : ukusniji; dubok : dublji (< dub-ji) ...
- dodavanjem -ši, samo kod sljedećih pridjeva: mek : mekši, lijep : ljepši, lak : lakši ...
- od druge osnove (tj. suplativno): dobar : bolji; zao : gori; velik : veći; malen : manji ...
Ispred ovih sufiksa nestaje nepostojano a (ukusan : ukusn-iji).
Superlativ se tvori dodavanjem prefiksa naj- na komparativ: veći : najveći.
Gradivni i posvojni pridjevi uglavnom nemaju stupnjeve (osim pozitiva) - ne postoji *Ivanoviji u značenju "više Ivanov". Ako je potrebno izraziti stupnjevanje, koristi se spomenuta konstrukcija s prilogom više (koji je u komparativu, i za kojeg postoji i superlativ najviše).
Literatura
- Stjepko Težak, Stjepan Babić, Gramatika hrvatskoga jezika, priručnik za osnovno jezično obrazovanje, Zagreb, Školska knjiga, 1994., ISBN 953-0-40008-X
| ||||||||||||||