Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Čestice (vrsta riječi)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Čestice ili partikule nepromjenjiva su vrsta riječi kojima se izražava stav govornika prema sadržaju iskaza.

Nesamostalne čestice

Upitne čestice

Upitne čestice: li, zar, da

Čestica li je enklitika i uglavnom dolazi iza nekog glagolskog oblika:

  • Vidiš li? Jesi li pjevao? Neće li doći? Nije li bilo dosta? Nisu li otišli?

Također može doći i iza nekih drugih upitnih riječi kao intenzifikator, odnosno pojačivač upitnog značenja:

  • Gdje li se samo skrila? Što li nam vrijeme nosi?

Čestica li služi i za pojačavanje ostalih riječi i iskaza:

  • Trči li, trči! Lijepa li si! Gdje li ga samo nađe!

Ova se čestica također veže uz neke veznike, zamjenice itd.:

  • Nisu ni roditelji došli, a kamoli djeca. Radije bih ovo negoli da moram raditi cijeli dan.

Čestica zar dolazi na početku rečenica te izražava dodatnu nevjericu, sumnju, čuđenje:

  • Zar ne vidiš? Zar ste zaista otišli?

Također se s česticom ne udružuje u skup zar ne koji dolazi na kraju iskaza; očekuje se potvrdan odgovor:

  • Doći ćeš, zar ne? Vidio si ga, zar ne?

Čestica li često se udružuje s naglašenim prezentom pomoćnog glagola biti te tako tvori pitanje:

  • Jesu li došli? Je li me vidio? Jesmo li stigli? Jesam li zaista uspio?

Nepravilno je postavljati pitanja s udruženim česticama da i li:

  • Da li su došli? Da li me vidio? Da li smo stigli? Da li sam zaista uspio? Da li vidiš? Da li gledaju utakmicu?
  • Jesu li došli? Je li me vidio? Jesmo li stigli? Jesam li zaista uspio? Vidiš li? Gledaju li utakmicu?

Intenzifikatori

Čestice mogu služiti i za pojačavanje i naglašavanje iskaza - intenzifikaciju.

Intenzifikatori: i, ni, također, ta, pa, samo, a također mogu i bar, barem, makar, god, ma, čak, ipak, opet...

  • I on je došao. Nisu vjerovali ni njemu!
  • On je također sudjelovao. Ta ne znam što ću učiniti!
  • Pa zar ne vidiš da je to krivo? Pa naravno!
  • Samo ti pričaj! Samo da znaš što se dogodilo!


  • Pokloni mu bar neku sitnicu. Barem svrati na pola sata. Makar jednom budi sretan.
  • Tko god dođe, bit će svečano primljen. Ma kako odlučila, ja sam uz tebe. To stoji čak petsto kuna!
  • Premda su se trudili, opet nisu uspjeli. Iako su radili cijeli dan, ipak nisu stigli završiti posao.


Usporedne čestice

Usporedne ili gradacijske čestice izražavaju stupnjevanje svojstva:

mnogo, puno, malo, vrlo, veoma, gotovo, skoro, jedva, previše, sasvim, potpuno, posve, osobito, prilično, odviše, još, naročito...
  • Ona je mnogo veća. Bio je vrlo malen. Izgledalo je gotovo neprimjetno.


Poticajne čestice

Čestica neka služi za tvorbu imperativa za 3. lice jednine i množine, a također može izražavati poticaj.

  • Neka radi što hoće! Neka se djeca vesele! Neka dođu!


Poticajna može biti i čestica da:

  • Da samo znaš što je napravio! Da si smjesta došao!


Čestice hajde, de, daj, dede, deder pripadaju razgovornom stilu.


Jesno-niječne čestice

Jesna čestica da, niječna čestica ne, naglašeni prezent pomoćnog glagola biti u trećem licu jednince jest.

  • Da, doći ćemo! Ne, nije došao! Ne pitaj me to. Jest, javio mi je vijest.


Prezentativi

Prezentativi su čestice evo, eto i eno. Odnose se redom na prvo, drugo i treće lice. No, postoje iznimke te one mogu upućivati i na radnju. Prezentativom se može smatrati i čestica gle.

  • Evo mene! Eto tebe! Eno njega!
  • Evo čovjeka! Eto, sve sam vam rekao! Evo, to je sve što znam! Eno, još uvijek su tamo!
  • Gle psa! Gle ono!

Samostalne čestice

Samostalne čestice ili modifikatori obuhvaćaju i neke od nesamostalnih čestica, ali u samostalnoj uporabi.

Također, na razini teksta, razlikujemo sljedeće samostalne čestice:
vjerojatno, doista, zaista, stvarno, uistinu, sigurno, zasigurno, nasreću, nažalost, eventualno, uglavnom, nesumnjivo...