Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Postmarksizam

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Postmarksizam (ponekad: altermarskizam[1]) je naziv za pristupe ljevičarskih intelektualaca koji su koristeći teorijske modele razvijene u okvirima postmodernizma[2] nastojali stvoriti novi ljevičarski diskurs. Postmarksisti čitaju djela Marxa i drugu marksističku literaturu na dekonstruktivistički način, nastojeći u tom rušenju pronaći drugačije narative i drugačije ishode temeljnih ljevičarskih nastojanja.

Prema Stuartu Simu, postmarskizam predstavlja "danas već dobro etabiliranu teoretsku poziciju gdje se, kao primjerice u djelima značajnih teoretičara poput Ernesta Laclaua i Chantal Mouffe, nastoji sačuvati aspekte marksističke misli od propasti marksizma kao globalne kulturalne i političke snage u kasnom 20. stoljeću, i preusmjeriti ih kako bi zadobili novo značenje u rapidnom mijenjajućoj kulturalnoj klimi."[3]

Termin "post-Marxism" su prvi upotrijebili Ernesto Laclau i Chantal Mouffe (University of Essex) u djelu "Hegemony and Socialist Strategy" iz 1985. godine. Postmarksistička misao je imala velikog utjecaja na formiranje suvremene tzv. nove ljevice nakon 1968. godine, kroz - prema nazivu kojega je bio predložio njemački marksist i jedan od osnivača "Zelenih" Rudi Dutsckhe - "dugi marš kroz institucije", u kojem su ljevičari uspjeli uspostaviti projekte novih lijevih politika unutar postojećih velikih političkih stranaka, te pokrenuli razne organizacije koje se bave socijalnom pravdom, feminizmom i interesima raznih vrsta društvenih manjina.

U razvoju posmarksističke misli znatan utjecaj je imala misao talijanskog marksističkog novinara Antonija Gramscija, koji se 1920.-ih godina zalagao za kulturnu revoluciju u kojoj će ljevičarski intelektualci javnosti nametnuti ljevičarsku misao kao jedinu istinitu i moralno dopustivu, čime će se naposljetku omogućiti stvaranje socijalističkog društva.[4] Komunistička partija Italije je 1948.-1951. objavila 6 svezaka novinski članaka i zatvorskih zapisa A. Gramscija, a potom je osnovala i Istituto Gramsci radi popularizacije njegove misli i prevođenja njegovog djela na druge jezike.

Za razliku od "ortodoksnog" marksizma, postmarksisti ne sagledavaju gospodarstvo kao temelj svekolikog društvenog života, nego tek kao jedno u nizu područja u kojem se ostvaruju interesi sukobljenih - potlačenih i tlačiteljskih - društvenih grupa. Također, za razliku od ranijih ljevičara, postmarksisti uopće ne pokazuju osobitu sklonost da dokazuju svoju privrženost misli "klasika marksizma", niti da se koriste baš onom terminologijom i baš onim intelektualnim konceptima kakvima su se koristile generacije ljevičara od kraja 19. pa do pred kraj 20. stoljeća.

Među brojnim ljevičarskim intelektualcima koje u javnosti ubrajaju u postmarksiste, može se spomenuti slovenskog filozofa Slavoja Žižeka i američku filozofkinju Judith Butler.

Izvori

  1. Popović, Milan. "Izazovi pozne moderne : čitajući Jacquesa Bideta i Dragutina Lalovića". Politička misao : časopis za politologiju, Vol. 46 No. 2, 2009.. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=72878 Pristupljeno 27. travnja 2019. 
  2. Šundov, Zvonko. "Postmarksizam i postmodernizam". Filozofska istraživanja, Vol. 29 No. 1, 2009.. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=64387 Pristupljeno 27. travnja 2019. 
  3. Stuart Sim. "Introduction" (engl.). Post-Marxism: An Intellectual History. Routledge. https://books.google.hr/books?id=GiJ1xmwSM9oC&dq=postmarxism&hl=hr&source=gbs_navlinks_s Pristupljeno 9. svibnja 2019. 
  4. Jure Vujić (23. svibnja 2015.). "Kako je nastala lijevo-liberalna kulturna hegemonija". Večernji list. https://www.vecernji.hr/premium/kako-je-nastala-lijevo-liberalna-kulturna-hegemonija-1006904 Pristupljeno 27. travnja 2019. 

Vanjske poveznice

  • Post-Marxist Theory: An Introduction, 2005. kod Project Muse
  • Aristotelis Agridopoulos: Das Imaginäre und das Politische. Postmarxistische Sozialontologie bei Cornelius Castoriadis und Ernesto Laclau, in: kultuRRevolution. Zeitschrift für angewandte Diskurstheorie 71. 2. 2016, S. 45–52.
  • Oliver Flügel-Martinsen: Befragungen des Politischen. Subjektkonstitution – Gesellschaftsordnung – Radikale Demokratie. Springer VS: Wiesbaden 2017.
  • Oliver Flügel, Reinhard Heil, Andreas Hetzel (Hrsg.): Die Rückkehr des Politischen. Demokratietheorien heute. WBG: Darmstadt 2004, ISBN 3-534-17435-6.
  • Rahel Jaeggi und Daniel Loick (Hrsg.): Nach Marx - Philosophie, Kritik, Praxis. Suhrkamp: Berlin 2013.
  • Oliver Marchart: Die politische Differenz. Zum Denken des Politischen bei Nancy, Lefort, Badiou, Laclau und Agamben. Suhrkamp, Berlin 2010, ISBN 978-3-518-29556-4.
  • Oliver Marchart: Beantwortung der Frage: Was heißt Post-Marxismus?, 1998.
  • Martin Nonhoff: Diskurs – radikale Demokratie – Hegemonie. Zum politischen Denken von Ernesto Laclau und Chantal Mouffe. Transcript, Bielefeld 2007.
  • Ernesto Laclau und Chantal Mouffe: Post-Marxism Without Apologies, in: New Left Review, 166, 1987, S. 79–106.
  • Cornelius Castoriadis, L’institution imaginaire de la société, Paris, Seuil, 1975.
  • Ernesto Laclau et Chantal Mouffe, Hégémonie et stratégie socialiste. Vers une politique démocratique radicale, Paris, Les solitaires intempestifs, 2009.
  • Ernesto Laclau, La raison populiste, Paris, Seuil, 2008.
  • Varios autores "Posmarxismo: en los márgenes del marxismo", Universidad ARCIS, Santiago de Chile, agosto de 2002
  • Atilio Borón: "¿Posmarxismo? Crisis, recomposición o liquidación del marxismo en la obra de Ernesto Laclau" (1996), en Tras el búho de Minerva. Mercado contra democracia en el capitalismo de fin de siglo; Bs. As., México, etc.: CLACSO y Fondo de Cultura Económica, 2000
  • Ernesto Laclau y Chantal Mouffe, Hegemonía y estrategia socialista. Hacia una radicalización de la democracia, Madrid, Siglo XXI editores, 1987
  • Ernesto Laclau, «Discurso, hegemonía y política: Consideraciones sobre la crisis del marxismo» en VVAA., Los nuevos procesos sociales y la teoría política contemporánea, México, Siglo XXI editores, 1986
  • Ernesto Laclau, Deconstrucción, Pragmatismo y Hegemonía, en Deconstrucción y Pragamatismo, Chantal Mouffe (comp.), Buenos Aires, Paidos, 1998
  • Imanol Galfarsoro: "(Post)Marxismoa, kultura eta eragiletasuna: Ibilbide historiko labur bat" in Alaitz Aizpuru(koord.), Euskal Herriko pentsamenduaren gida, Bilbo, UEU 2012. ISBN 978-84-8438-435-9
  • Simon Tormey & Jules Townshend, Key Thinkers from Critical Theory to Post-Marxism, Pine Forge Press, 2006.
  • Sim, Stuart. Post-Marxism: An Intellectual History, Routledge, 2002.
  • Shenfield, Stephen. Vladislav Bugera: Portrait of a Post-Marxist Thinker
  • el-Ojeili, Chamsy. Post-Marxism with Substance: Castoriadis and the Autonomy Project, in New Political Science, 32:2, June 2001, pp. 225–239.
  • el-Ojeili C. After post-socialism: Social theory, utopia and the work of castoriadis in a global age, Antepodium: Online Journal of World Affairs (2011), pp. 1–16.


Nedovršeni članak Postmarksizam koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.