Etika je filozofijska disciplina koja proučava moral; ona je filozofija morala, koja istražuje smisao i ciljeve moralnih normi, osnovne kriterije za moralno vrednovanje, kao i uopće zasnovanost i izvor morala. Etika prije svega pripada filozofiji koja proučava ljudsko ponašanje koje je prihvaćeno pod određenim moralnim aspektom. Ona je normativna znanost, a norme odlučuju o specifičnom karakteru etike i tako ju razlikuju od drugih znanosti.
Podjela etike
Po kriteriju cilja čovjekova praktičnog djelovanja, etika se dijeli na:
Po kriteriju porijekla moralne obveze, etika se dijeli na:
- autonomnu etiku
- heteronomnu etiku
Po kriteriju odnosa pojedinca i društva, etika se dijeli na:
- individualnu etiku
- socijalnu etiku
Po kriteriju važenja etičkih zapovijedi, etika se dijeli na:
- etiku biti
- situacijsku etiku
Po kriteriju sadržaja svijesti i namjeri svijesti, etika se dijeli na:
- deontološku etiku (etiku dužnosti, etiku moralne nastrojenosti)
- etiku odgovornosti (koja se dalje konkretizira primjerice u medicinskoj etici, znanstvenoj etici itd.)
Po kriteriju sadržaja pravila djelovanja, etika se dijeli na:
- (formalna) etika dužnosti
- (materijalna) etika vrijednosti
Po kriteriju utemeljenja moralnog zahtjeva, etika se dijeli na:
- normativnu etiku, utemeljenu na apriornom zahtjevu, o tome što načelno treba vrijediti moralnim, kako djelovanje treba biti
- deskriptivnu (empirijsku) etiku, o tome koji i kakav moral stvarno vlada, kako djelovanje jest
Meta-etika (etika analitičke filozofije) jezično-analitički istražuje korištenje moralnih izraza, iskaza, načina argumentiranja.
Glavni etički pojmovi
Literatura
- Alois Halder: Filozofijski rječnik, (s njemačkoga preveo Ante Sesar), Zagreb, Naklada Jurčić, 2002, ISBN 953-6462-65-6
| |||||||||||||||||||||||