Pablo Neruda | |
---|---|
Puno ime | Neftali Ricardo Reyes Basoalto |
Pseudonim | Pablo Neruda |
Rođenje | 12. srpnja 1904. Parral, Čile |
Smrt | 23. rujna 1973. Santiago de Chile, Čile |
Zanimanje | pjesnik, diplomat, političar |
Nacionalnost | Čileanac |
Period pisanja | avangarda |
Književne vrste | poezija |
Važnija djela
| |
Nagrade
| |
Potpis | |
Portal o životopisima |
Pablo Neruda (Parral, 12. srpnja 1904. - Santiago de Chile, 23. rujna 1973.), čileanski je pjesnik, pravim imenom Neftali Ricardo Reyes Basoalto.
Kao diplomat proveo je više godina u Madridu gdje se sprijateljio s Lorcom i drugim španjolskim pjesnicima te pristupio antifašističkom pokretu, zbog čega je u svojoj domovini bio proganjan. U početku piše pretežno ljubavnu liriku, a kasnije prelazi na društveno i politički angažiranu poeziju koja govori protiv ratnih strahota i ustaje u obranu potlačenih.
Objavio je 19 zbirki poezije, od kojih su značajnije "Španjolska u srcu" u kojoj daje potresnu, ali uvjerljivu sliku borbe španjolskog naroda. Život i svijet doživljavao je prvenstveno čulno, pa su uzbuđenje, ogorčenje, samilost i srdžba osnovni motivi njegove poezije.
Stilski, prešao je put od neoromantizma preko nadrealizma do čiste borbene i socijealne poezije. Osnovne su mu teme u ranijim godinama ljubav, kasnije pustoš, samoća, patnje, borba i smrt. Njegov vulkanski temperament, vječita spremnost da na nešto reagira i da se za nešto bori, učinio ga je jednim od najplodnijih (30 zbirki), ali i kvalitativno najneujednačenijih velikih pjesnika XX. stoljeća.
Njegov Sveopći spjev (Canto general, 1950.), postao je simbolom stremljenja za književnost čileanskog naroda.
Godine 1971. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.
Ostala djela: Crepusculario; Sto ljubavnih soneta; Dvadeset ljubavnih i jedna očajna; Prstenovi; Pokušaj neizmjernog čovjeka; Boravak na zemlji; Elementarne ode; Podsjetnik s Crnog otoka; Ruke dana; Kraj svijeta.