Osobne zamjenice

Jezici u Europi obzirom na zamjenice

██ obvezne osobne zamjenice

██ u nekdanjim jezicima zamjenice nisu bile obavezne

Osobne zamjenice (ili lične zamjenice) podskupina su zamjenica koja postoji u svim prirodnim jezicima.

U gramatikama na hrvatskome rabe se oba naziva (osobne i lične) te postoji spor oko nazivlja. Ipak, »naše vrijeme pokazuje da nazivlje utemeljeno na licu više nije prihvatljivo.«

Osobne zamjenice označavaju "osobe" u komunikaciji (1., 2. i 3.). One su jedini način označavanja 1. i 2. osobe (lica), a u 3. osobi zamjenjuju imenice.

Uporaba

Po načinu uporabe zamjenicâ jezici se mogu podijeliti u dvije skupine:

• neki jezici omogućavaju izostavljanje zamjenicâ u službi subjekta (npr. hrvatski: ja spavam ili spavam); ti se jezici nazivaju engleskim nazivom pro-drop (pronoun dropping, "izostavljanje zamjenica");
• drugi jezici ne omogućavaju izostavljanje zamjenicâ (npr. engleski: ne može se izostaviti I u I am sleeping).

Tek mali broj jezika u svijetu omogućava izostavljanje zamjenica, ali je zanimljivo da ih u Europi ima dosta puno: slavenski jezici, svi germanski jezici i francuski.

U hrvatskome jezičnom standardu

Kategoriju osobe imaju lične i posvojne zamjenice te glagoli, dok se ona više ne luči u pokaznim zamjenicama. Kategorija osobe može se javiti u jednini i množini.

Bitna osobina zamjenicâ je pojavnost skraćenih (enklitičke) oblika u mnogim padežima, pri čemu skraćeni oblici dolaze na 2. mjesto u rečenici po pravilnom poretku riječi.

Oblici

j e d n i n a	N	jâ	tî	ôn	òna	òno
	G	mene, me	tebe, te	njega, ga	njê, je	njega, ga
	D	meni, mi	tebi, ti	njemu, mu	njôj, joj	njemu, mu
	A	mene, me	tebe, te	njega, ga	njû, ju, je	njega, ga
	V	-	ti	-	-	-
	L	meni	tebi	njemu, njem	njôj	njemu, njem
	I	mnôm, mnôme	tobom	njîm, njîme	njôm, njôme	njîm, njîme
m n o ž i n a	N	mî	vî	òni	òne	òna
	G	nâs, nas	vâs, vas	njîh, ih
	D	nama, nam	vama, vam	njima, im
	A	nâs, nas	vâs, vas	njîh, ih
	V	-	vi	-
	LI	nama	vama	njima

Pravila

Ako govorimo o nenaglašenom obliku, običan oblik 3. osobe jednine ženskoga roda u akuzativu jednine je ju, a ne je. Oblik ju se može rabiti i poradi izbjegavanja ponavljanja istog sloga, primjerice:

• Vidio ju je. (Vidio je je.)
• Koje ju skladbe opuštaju? (Koje je skladbe opuštaju?)
• Gdje ju je stavio? (Gdje je je stavio?)

Akuzativ jednine lične zamjenice on može glasiti i nj uz prijedloge kroz, nad, pod, pred, uz koji dobivaju navezak a.

• kroza nj, nada nj, poda nj, preda nj, uza nj

Naglašeni se oblici rabe kad su u oprjeci jedan prema drugome, radi isticanja ili iza nekih prijedloga:

• Okrivit će tebe, a ne mene.
• Vjerujem njemu.
• Napravio je to bez mene.

Za razliku od nekih drugih jezika (primjerice engleskoga), u hrvatskome se jeziku zamjenice ne moraju navoditi uz glagolske oblike, a ako se navode, to je radi isticanja.

• bio je vidio, promatrasmo, hodala je, vidjeh, trčiš, pisat će (normalna uporaba)
• on je bio vidio, mi promatrasmo, ona je hodala, ja vidjeh, ti trčiš, on/ono će pisati (isticanje)

Pravopis

U svim hrvatskim pravopisima se neke zamjenice mogu pisati velikim početnim slovom.

Osobne zamjenice se mogu pisati velikim početnim slovom ako se odnose na Boga:

• U Njemu je spasenje.

U dopisivanju s pojedincima, lična se zamjenica vi u svim svojim oblicima može pisati velikim slovom.

• Molim Vas razmatranje moje molbe!

Ali, ako se obraćamo većem broju ljudi, zamjenica se i dalje piše malim slovom:

• Javljamo vam da je seminar odgođen.

Poveznice

• zamjenice

Literatura

• Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević, Marija Znika: Hrvatska gramatika. Školska knjiga, Zagreb, 1997., ISBN 953-0-40010-1
• Slavko Pavešić, Stjepko Težak, Stjepan Babić: Oblici hrvatskoga književnoga jezika, U: Stjepan Babić [et al.]: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika : nacrti za gramatiku. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1991., ISBN 86-407-0014-1
• Dragutin Raguž: Praktična hrvatska gramatika. Medicinska naklada, Zagreb, 1997., ISBN 953-176-057-8