Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kapucini

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Ovo je glavno značenje pojma Kapucini. Za druga značenja pogledajte kapucini (majmuni).
Kip svetog Leopolda, hrvatskog kapucina i sveca u Kapucinskoj crkvi u Rijeci

Kapucini su rimokatolički crkveni red. Danas su prisutni u 104 zemlje svijeta. Ukupan broj članova Reda oko 11.000. Službu generalnog ministra Reda obnaša fra Mauro Jöhri iz Švicarske.

Godine 1991. bilo je u svijetu 11.699 redovnika franjevaca kapucina[1].

Povijest zajednice

Franjevci kapucini ili Red manje braće kapucina (latinski: Ordo Fratrum Minorum Capuccinorum, kratica: OFMCap), nastali su 1525. Osnivači Reda, Matteo da Bascio, Raffaele i Ludovico da Fossombrone, su iznova željeli obnoviti ideale koje je živio Franjo Asiški, (a to su: a) život materijalnog siromaštva; b) putujuće propovijedanje; c) jednostavan način odijevanja). Kao novi i Franjevački red priznaje ih papa Klement VII. 1528., bulom Religionis zelus, a svoju samostalnost i poglavare (generalnog ministra) dobivaju tek 1619. (do tada su bili ovisni o konventualcima). Do 1574. razvijaju se, zbog papine odluke, samo u granicama Italije. Papa Grgur XIII., ukida tu zabranu, pa se kao misionari i putujući propovjednici brzo šire po svijetu (Danas su prisutni u 103 zemlje svijeta s ukupno 11.000 članova). U Crkvi su se istakli oko katoličke obnove poslije Tridentskog sabora (uz isusovce, upravo su kapucini bili glavni nositelji protureformacije). Na apostolsko-pastoralnom planu, od samih početaka, kapucine krasi pučko propovijedanje (od 1743. vrše službu «papinskih propovjednika»); blizina puku (zbog čega su prozvani «pučkim fratrima»); širenje raznih pobožnosti (najpoznatija 40-satno klanjanje pred Presvetim); snažna misionarska djelatnost; uvođenje u kontemplativnu molitvu. U nekim povijesnim razdobljima su se na herojski način istakli u njegovanju bolesnika za vrijeme velikih epidemija: kuge, kolere, poplava, ratova. Za tu nesebičnu ljubav i požrtvovnost trajni spomenik im je podigao A. Manzoni (roman Zaručnici). Vodili su i brojne diplomatske misije po nalogu Pape, a pratili su i kršćansku vojsku na bojnim poljima. Zapaženu ulogu su ostavili i na području znanosti, kako onih svetih tako i prirodnih i svjetovnih najrazličitije vrste.

Kapucinski sveci i blaženici

Kapucinska crkva Gospe Lurdske u Rijeci tijekom proslave 400. godina Kapucina u Rijeci i Hrvatskoj
  • Sveti Leopold Bogdan Mandić
  • Sveti Pio iz Pietrelcine
  • Sveti Lovro Brindiški
  • Sveti Josip Leoniški
  • Sveti Bernard iz Corleonea
  • Sveti Konrad iz Parzhama
  • Sveti Fidel(is) Sigmaringenski, mučenik
  • Sveti Feliks Kantalicijski
  • Sveti Feliks iz Nikozije
  • Sveti Krišpin iz Viterba
  • Sveti Serafin iz Montegranara
  • Sveti Franjo Marija Kamporosijski
  • Sveti Ignacije iz Santhia
  • Blaženi Honorat Kozminski
  • Blaženi Didak Josip iz Cadiza
  • Blaženi Benedikt iz Urbina
  • Blaženi Jakov iz Ghazira
  • Blaženi Leopold iz Alpandeire
  • Blaženi Josip Tous Y Soler iz Igualada
  • Blaženi Nikola iz Gesturija
  • Blaženi Anicet Koplinski i drugovi, mučenici
  • Blaženi Andrija Hijacint Longhin, biskup
  • Blaženi Agatanđao i Kasijan, mučenici
  • Blaženi Marko iz Aviana
  • Blaženi Bernard iz Offide
  • Blaženi Ivan Alojzije, Protazije i Sebastijan, mučenici
  • Blaženi Apolinar iz Posata, mučenik
  • Blaženi Aurelije iz Vinalesa i drugovi, mučenici
  • Blaženi Inocent iz Berza
  • Blaženi Anđeo iz Acrija

Kapucinske sestre klarise:

  • Sveta Veronika Giuliani, djevica
  • Blažena Florica Cevoli
  • Blažena Marija Magdalena Martinengo, djevica
  • Blažena Marija Terezija Kowalska, djevica i mučenica

Kapucini u Hrvatskoj

U hrvatske krajeve dolaze u 17. stoljeću. Prvi samostan grade u Rijeci (1610.), a nakon toga slijede: Zagreb (1618.), Herceg Novi (1688.), Split (1691.), Varaždin (1699.), Osijek (1703.), Karlobag (1710.), Beograd (1718.) Do 1783. hrvatski samostani pripadaju Štajerskoj provinciji. Te godine osniva se Hrvatsko-primorska kustodija, koja 1847. postaje Provincijom. Njezini samostani se 1921. združuju s onima u Sloveniji u „Ilirsku provinciju“. Kada je ona ukinuta 1967., osnovan je hrvatski komesarijat (povjerenstvo) koji se zadržao do 1974. kada je uzdignut na rang Provincije.

Danas Provincija broji 8 samostana, i to: Zagreb – sv. Mihael i sv. Leopold; Varaždin; Osijek; Rijeka; Karlobag; Split-Gospa od Pojišana i Dubrovnik-Gospa od Milosrđa-pomoračko zavjetno svetište i samostan[2]). Od hrvatskih kapucina posebno su poznati: Mihael Anđeo Božidarević, general Reda; Marin iz Senja, apostolski misionar Like i Krbave; Štefan Zagrebec, pučki propovjednik (napisao djelo u 5. svezaka „Hrana duhovna“); Angelik Juraj Bedenik, misionar i biskup u Indiji; Robert Antun Menini, misionar i biskup u Bugarskoj; Bernardin Nikola Škrivanić, širitelj katoličkog tiska i marijanske (Lurdske) pobožnosti; Anzelmo Canjuga, crkveni glazbenik; Tomislav J. Šagi-Bunić, Hadrijan Borak i Zdenko T. Tenšek, vrsni teolozi i filozofi.

Ipak, najsvjetliji lik kapucina s hrvatskih prostora, koji je ujedno i zaštitnik Provincije, jest sveti Leopold Bogdan Mandić iz Herceg-Novog. Tijekom povijesti braća uglavnom vrše tradicionalni franjevačko-kapucinski apostolat: ispovijedanje, propovijedanje, katekizacija, pučke misije, rad u bolnicama (Varaždin, Zagreb, Split, Rijeka), u zatvorima (Osijek).

Djelatnost Provincije danas je uglavnom vezana uz župni pastoral, ali se nastoje razvijati i tipično franjevačko-kapucinske djelatnosti: pučke misije i pobožnosti, vođenje duhovnih vježbi i obnova, ispovijedanje, propovijedanje, rad s ministrantima, s članovima FSR-a i Frame, duhovna skrb za bolesnike, stare i nemoćne. Novonastala društveno-politička situacija otvorila je i mogućnosti bavljenja nekim novijim i drugačijim apostolsko-pastoralnim aktivnostima i potrebama Crkve. Tako su neka braća, kao uostalom i svi drugi svećenici i/ili redovnici, angažirani oko predavanja vjeronauka u školama. Uz to, neki se bave i tipično znanstvenim radom poučavajući na teološkom fakultetu i baveći se znanstvenim radom. Kapucini su danas češće nazočni i u sredstvima javnog priopćavanja (tisak, radio, TV), a i sami izdaju nekoliko glasila, uglavnom župnih („Duh zajedništva“ u Zagrebu, „Božji narod“ u Varaždinu), od kojih je ipak najpoznatiji „Ljudima prijatelj“, posvećen propagandi i štovanju sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Kapucinski samostan u Varaždinu je poznat po bogatom arhivu. Danas (stanje prosinca 2014.) je predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica iz reda kapucina, provincijal fra Jure Šarčević.[3]

400. godina kapucina u Hrvatskoj

Godine 2010. kapucini su u Hrvatskoj obilježili 400. obljetnicu dolaska kapucina u Hrvatsku. Povijest franjevaca kapucina u našoj zemlji započela je u Rijeci 1610. godine, na mjestu gdje i danas kapucini u Rijeci djeluju - na Žabici, u crkvi i samostanu Gospe Lurdske. Svoje najplodonosnije doba riječki kapucinski samostan imao je početkom prošlog stoljeća za vrijeme fra Bernardina Škrivanića. U to je doba građena nova crkva Gospe Lurdske, a samostan je u vlasništvu imao vlastitu tiskaru “Miriam” u kojoj su tiskana i svjetovna djela poput knjige „Zaručnici“ A. Manzonija i dr. U sklopu programa obilježavanja obljetnice predstavljena je prigodna poštanska marka s motivom kapucina i sv. Leopolda Mandića pod arkadom crkve Gospe Lurdske u Rijeci, koju je Hrvatska pošta uoči obilježavanja obljetnice pustila u optjecaj. Poseban doprinos obilježavanju obljetnice bila je izložba "Od bitija kapucinskoga fragmenti" u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja. Na izložbi je bilo prikazano veliko kulturno bogatstvo koje su kapucini tijekom stoljeća sačuvali; restaurirane knjige, sakralni i drugi vrijedni predmeti iz fundusa riječkog i drugih kapucinskog samostana i knjižnica u Hrvatskoj čije je istraživanje dovelo do iznimnih znanstvenih otkrića. Naime, na izložbi je prvi put bilo prikazano četrdeset rukopisa pisanih na glagoljici, latinskom jeziku te hebrejsko-aramejskom jeziku pronađenih tijekom istraživanja u knjižnicama kapucinskih samostana u Rijeci i drugim gradovima. Riječ je o rukopisima koji su pronađeni većinom na koricama knjiga i predstavljaju prvorazredno znanstveno otkriće koje će doprinijeti sveukupnoj spoznaji djelovanja kapucina u Hrvatskoj.[4]

Istaknuti hrvatski kapucini

Kapucini i hrvatski jezik

Radovi redovnika kapucina imali su značaj i u potvrdi postojanja hrvatskog jezika na ovim prostorima, i to pod njegovim imenom.

Primjerice, u tom pravcu je i rad o. Mikelanđela Bnecianina "Bogoglivbna razmisgliania svarhv muke Issukarstoue i pet ran gnegouih / navcena i pripovidana od postouanmoga Otcia Fra Mikel Angela Bnecianina male Bratie ; haruaskim iazikom tumacena od iednoga nedostoinoga slughe Issukarstoua." iz 1641. godine, tiskano u Mlecima.

Kapucinski doprinosi

Napitak kapučino je dobio ime po kapucinima.

Vidi još

Izvori i referencije

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Grada Rijeke (http://www.rijeka.hr/Default.aspx).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Grad Rijeka.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Moja Rijeka (http://www.mojarijeka.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Grad Rijeka.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Kapucini