Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ivan Miklenić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Ivan Miklenić
Rođen 29. studenog 1954.
Trnovec Desinićki
Zaređen 29. lipnja 1980.
Portal: Kršćanstvo

Ivan Miklenić (Trnovec Desinićki, 29. studenoga 1954.) – hrvatski katolički svećenik, kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga, dugogodišnji glavni urednik Glasa Koncila.

Životopis

Ivan Miklenić rođen je u Trnovcu Desinićkom kraj Desinića u Hrvatskom zagorju, 29. studenoga 1954. godine. Odrastao je u vjerničkoj obitelji. Završio je klasičnu gimnaziju, a nastavio se školovati u isusovačkom sjemeništu u Zagrebu.

Od djetinjstva je pokazivao interes za čitanjem knjiga te je sudjelovao u uređivanju učeničkih časopisa. Pohađao je Nadbiskupsko bogoslovsko sjemenište u Zagrebu. Vojni rok proveo je u Bjelovaru. Diplomirao je na Katoličko bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1980. godine. Na njega su utjecali varaždinski biskup Marko Culej (koji je bio i njegov župnik u djetinjstvu) i fra Bonaventura Duda.

Zagrebački kardinal Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika u zagrebačkoj katedrali 29. lipnja 1980. godine. Djelovao je u župi sv. Josipa u zagrebačkoj četvrti Trešnjevka i župi sv. Ivana Krstitelja na zagrebačkoj Novoj Vesi. Od kada je zaređen za svećenika radio je u katoličkom časopisu „Glas Koncila“.

Godine 2000., proglašen je kanonikom zagrebačkog Prvostolnoga kaptola, a 2010. papa Benedikt XVI. imenovao ga je monsinjorom.

Od 1985. bio je zamjenik glavnog urednika, od 1990. do 1997. vršitelj dužnosti glavnoga urednika, a od 1997. glavni je urednik „Glasa Koncila“.[1] Autor je velikog broja članaka u Glasu Koncila. Aktivan je u medijskom i društvenom životu.

Nagrade

Bibliografija

  • "Koncil je nezaobilazan" (1996.), brošura
  • "Vjera, objava i čovjek" (1999.)
  • "Isus za čovjeka" (2000.)
  • "Križni put sa sv. Markom Križevčaninom" (2010)., brošura
  • "Bog oslobađa čovjeka" (2020.)[4]

Izvori