Giacoma Giorgia Colombis (Cres, 28. prosinca 1735. – Cres, 28. lipnja 1801.), hrvatsko-talijanska benediktinka i službenica Božja.
Životopis
Rodila se na Cres, 28. prosinca 1735. godine, kao Elizabeta Colombis. Ne obazirući se na savjete i nagovaranja rodbine i prijatelja, odrekla se sve raskoši i udobnosti obiteljskog doma i, napustivši svijet, pristupila je redovničkom benediktinskom redu, u Samostanu sv. Petra, u rodnom gradu Cresu. Obukavši redovnički habit dobila je novo ime - Giacoma Giorgia.
Zamijetivši u njoj izraženu težnju za savršenošću i procijenivši ju kao posebnu dušu, njezin joj je ispovjednik zapovjedio da u krijeposti svete poslušnosti svojom vlastitom rukom zapiše sve što prolazi njenom nutrinom te da njemu povjeri na čuvanje napisane stranice. Na temelju tih dnevnika, pisanih talijanskim jezikom venecijanskog narječja, kako se tada govorilo na Kvarneru, moguće nam je bolje upoznati njezinu molitvu, pokoru i nadahnuća. Preminula je na glasu svetosti, u 66. godini života, 28. lipnja 1801..
Crkvenim je vlastima nakon njezine smrti bila upućena molba da se uspostavi kanonski proces i utvrdi istinitost o onome što se o njoj govorilo u Cresu, naime o njezinoj svetosti. Proces je proveden, ispitani su svjedoci, duhovni vođe, kanonici, rodbina, susestre u samostanu, a prikupljena je dokumentacija odnesena u jednom kovčežiću Biskupskom ordinarijatu u Osor. Uslijed povijesnih zbivanja onoga vremena (dvadesetih godina 19. stoljeća) i zbog ukinuća Osorske biskupije, koja je pripojena Krčkoj biskupiji, obustavljen je biskupski kanonski proces, a sva opsežna dokumentacija, od 24 sveska, preuređena godine 1836. od dr. Marca de Petrisa, upravitelja Cresa, bila je izručena tadašnjoj opatici Benediktinskog samostana sv. Petra u Cresu. Gorički nadbiskup, Vitale Bommarco, koji je rodom s Cresa, zauzimao se da se kauza Giacome Giorgie obnovi.
Literatura
- Ivan Damiš: Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata, Zagreb, 2010.
| ||||||||||||||||||||