Drago Kekanović (Bratuljevci, Požega, 1947.), književnik.
Školovao se u Lučincima, Požegi i Osijeku, gdje je završio srednju tehničku školu arhitektonsko-građevinskog smjera, te u Zagrebu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu, grupe Jugoslavenski jezici i književnost i Komparativna književnost. Od 1985. stalno je zaposlen kao dramaturg i urednik u Dramskom programu Hrvatske televizije. Jedan je od najistaknutijih srpskih književnika u Hrvatskoj, odnosno jedan od naijistaknutijih hrvatskih književnika srpskoga podrijetla. Pripovjedač, romanopisac, dramski pisac i neosporni intelektualac (tematski opseg njegove proze vezan je za prostor zavičajne Slavonije i Zagreb, u najvećem dijelu reflektira sudbinu srpskih, ali i hrvatskih protagonista u drugoj polovini dvadesetog vijeka) koji je svjestan spomenutih okolnosti i, reklo bi se, da te okolnosti ugrađuje s visokom sviješću u svoju literaturu. Najpoznatiji mu je dio opusa ipak onaj najraniji, kada se svojim prvim novelama i zbirkom priča Mehanika noći, spisi (1971) istaknuo kao prominentni pripadnik književnog naraštaja "borhesovaca", tj. "hrvatskih fantastičara".
Djela
- Svjetlost šuma, pjesme, Narodno sveučilište "Božidar Maslarić", Osijek, 1965.
- Mehanika noći, spisi, novele, Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1971.
- Dionis, drama, Osijek, 1973.
- Večera na verandi, novele, Naprijed, Zagreb, 1975.
- Ledena šuma i druge kratke priče, novele, Centar društvenih djelatnosti Saveza ocijalističke omladine Hrvatske, Zagreb, 1975.
- Potomak sjena, roman, Naprijed, Zagreb, 1978.
- Ivanjska noć, roman, BIGZ, Beograd, 1985.
- Panonski diptih, dvije pripovijesti, August Cesarec, Zagreb, 1989.
- Američki sladoled, roman, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, Zagreb, 1997.
- Riblja staza, roman, Kairos, Sremski Karlovci, 1997.
- Na nebu i druge priče, novele, Kairos, Sremski Karlovci, 2002. (Savršena dadilja, Pupuljci za rajske ptice, Svuda dalje sam bio ja, Đela, žena sa rupom na glavi, Pastuv na kraju priče, Na nebu, Nedodirljivost, Pastorala 2000., Za darove ima vremena)
Izvor: Na nebu i druge priče, Sremski Karlovci, 2002.