Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Bitka za Galiciju

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir oružani sukob

Bitka za Galiciju ili Bitka za Lemberg je bila značajna bitka između Ruskog carstva i Austro-Ugarske tijekom rane faze Prvog svjetskog rata 1914. godine. Austro-ugarske snage su teško poražene i istjerane iz Galicije, dok su ruske snage zauzele Lemberg i vladale otprilike devet mjeseci istočnom Galicijom.

Pozadina

Kada je počeo rat, austro-ugarski načelnik glavnog stožera Franz Conrad von Hötzendorf je planirao napadnuti Kongresnu Poljsku sa svojim sjevernim vojskama (prva i četvrta). Rusi bi u brojnosti daleko nadmašili Centralne sile na istoku (osobito austro-ugarske vojske, koje su bile osnovni cilj Rusa), Conrad je mislio da je njegova najbolja opcija bila rani upad u južni dio Poljske gdje bi Rusi okupili svoje novo mobilizirane jedinice.[1]

Conrad je znao da su njegovi njemački saveznici bili zauzeti na zapadu sa ofenzivom na Francusku tijekom prvih deset tjedana rata. Jedino je njemačka 8. armija bila na istoku. No, ruski savez sa Francuzima ih je primorao na brzi napad na Nijemce, tako da bi znatan broj ruskih snaga bio poslan da napadne istočnu Prusku. 1. i 4. austro-ugarske armije bi ušle u Poljsku bez direktne pomoći Nijemaca. Do 23. kolovoza 1914., Conradove 1., 3. i 4. armije bile bi okupljene u Galiciji duž fronta od 280 km.

Dana 2. kolovoza, Veliki Vojvoda Nikola Nikolajevič, rođak cara Nikole II. koji je karijeru napravio u vojsci, je imenovan glavnim zapovjednikom. Imao je odličnu reputaciju za treniranje jedinica, no nije nikada zapovijedao vojsci na ratištu, te je ostao uzdrman svojim iznenadnim promaknućem. Ruske 3., 4., 5. i 8. armije su bile namijenjene Galiciji. Ruski plan borbe je tražio od Nikolaja Ivanova, ruskog zapovjednika jugozapadne fronte, da odbije očekivanu Austro-Ugarsku ofenzivu iz Lemberga.

Ishod

Dok su se Austrijanci povlačili, mnogo slavenskih vojnika iz redova austro-ugarske vojske se predalo dok su se neki čak i ponudili boriti na strani Rusa. Do 11. rujna, Rusi su zarobili sveukupno 130.000 neprijateljskih vojnika i ubili/ranili njih 324.000. 225.000 Rusa je ranjeno ili ubijeno dok ih je zarobljeno 40.000. Rusi su front pomakli 160 km i ušli u Karpate, potpuno su okružili austrijsku tvrđavu Przemyśl i započeli njenu opsadu koja je trajala preko sto dana. Bitka je teško oslabila austro-ugarsku vojsku, uništila veliki dio njenih istreniranih časnika i osakatila Austriju. Iako su izgubili bitku kod Tannenberga, pobjeda u Lembergu je Rusima je pomogla poboljšati javno mišljenje o tom porazu.

Red bitke

Ruske snage

Ruski jugozapadni front. Zapovjednik - Nikolaj Ivanov. Drugi zapovjednik - Mikhail Aleksejev.

Austro-ugarske snage

  • Vojna grupa Kummer Zapovjednik - Heinrich Kummer
    • 7. konjička divizija
    • Pričuvne postrojbe
  • 1. armija. Zapovjednik - Viktor Dankl
    • I. korpus (Krakov) - 5. i 46. pješačka divizija
    • V. korpus (Bratislava) - 14., 33. i 37. pješačka divizija
    • X. korpus (Przemysl) - 2., 24. i 45. pješačka divizija
    • 12. pješačka divizija
    • 3. konjička divizija
    • 9. konjička divizija
  • 4. armija. Zapovjednik - Moritz Auffenberg
    • II. korpus (Beč) - 4., 13. i 25. pješačka divizija
    • VI. korpus (Košice) - 15., 27. i 39. pješačka divizija
    • IX. korpus (Litomerice) – 10. i 26. pješačka divizija
    • XVII. korpus (formiran nakon početka rata) – 19. pješačka divizija
    • 6. konjička divizija
    • 10. konjička divizija
  • 3. armija. Zapovjednik — Rudolf Brudermann
    • XI. korpus (Lavov) – 30. pješačka divizija
    • XIV. korpus (Innsbruck) – 3., 8. i 44. pješačka divizija
    • 23. pješačka divizija
    • 41. pješačka divizija
    • 2. konjička divizija
    • 4. konjička divizija
  • Vojna grupa Kövess (kasnije dio 2. armije)
    • III. korpus (Gradac) – 6., 28. i 22. pješačka divizija
    • XII. korpus (Sibiu) – 16., 35. i 38. pješačka divizija
    • 11. pješačka divizija
    • 43. pješačka divizija
    • 20. pješačka divizija
    • 1. konjička divizija
    • 5. konjička divizija
    • 8. konjička divizija

Izvori

Reference

  1. Strachan, Hew (2001). The first World War. Volume I: to war. Oxford. str. 281-357. ISBN 0-19-820877-4