4. armija(njem. 4. armee) je bila vojna formacija austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu. Tijekom Prvog svjetskog rata djelovala je na Istočnom bojištu.
Četvrta armija formirana je nakon što je Austro-Ugarska proglasila mobilizaciju u kolovozu 1914. godine. Armija se nalazila na Istočnom bojištu, te se na početku rata sastojala od četiri korpusa i to II. korpusa, VI. korpusa, IX. korpusa i XVII. korpusa. Zapovjednikom armije imenovan je general pješaštva Moritz von Auffenberg.
Prema austrougarskom ratnom planu 4. armija je zajedno sa 1. armijom pod zapovjedništvom Viktora Dankla trebala prijeći rijeku San, zauzeti Lubin i Brest, te zajedno sa njemačkim snagama okružiti rusku vojsku u čitavoj ruskoj Poljskoj. Četvrta armija se tako napredujući sukobila sa ruskom 5. armijom pod zapovjedništvom Pavela Plehvea, te je istu porazila u Bitci kod Komarowa zarobivši pritom 20.000 ruskih vojnika.
Početkom rujna 1914. 4. armija skreće prema jugu kako bi pomogla 3. armiji koja je u Bitci na Gnjiloj Lipi pretrpjela teške gubitke, te zajedno sa 2. armijom okružila i uništila rusku 3. armiju pod zapovjedništvom Nikolaja Ruzskog. Međutim, u Bitci kod Rava-Ruske (2. rujna – 11. rujna 1914.) 4. armija je teško poražena, te je jedva izbjegnuvši opkoljavanje prisiljena uz teške gubitke na ponižavajuće povlačenje preko Karpata. Zbog navedenog poraza zapovjednik 4. armije Moritz von Auffenberg je 30. rujna 1914. smijenjen. Na mjestu zapovjednika zamijenio ga je nadvojvoda Josef Ferdinand, dotadašnji zapovjednik XIV. korpusa.
U prosincu 1914. 4. armija uspješno odbija ruski napad usmjeren prema Krakowu. U Bitci kod Limanowe (1. prosinca – 13. prosinca 1914.) 4. armija je zajedno sa 3. armijom pod zapovjedništvom Svetozara Borojevića zaustavila ruski napad, te rusku 3. armiju prisilila na povlačenje spriječivši da ruske snage prodru prema Krakowu.
Četvrta armija u ožujku 1915. ponovno odbija napad ruske 3. armije u Karpatskoj ofenzivi (23. siječnja – 15. travnja 1915.). U navedenim operacijama ruske snage su, iako su ostvarile određene početne uspjehe, protunapadom izvršenim 6. travnja zaustavljene i vraćene na početne položaje.
U svibnju 1915. 4. armija sudjeluje u ofenzivi Gorlice-Tarnow (1. svibnja – 18. rujna 1915.). U navedenoj ofenzivi jedinice 4. armije zajedno sa njemačkom 11. armijom pod zapovjedništvom Augusta von Mackensena probijaju frontu koju je držala ruska 3.armija na dijelu između Gorlica i Tarnowa, te nakon toga zauzimaju Krasnik i Lublin. Nakon zauzimanja tvrđave Brest-Litovsk 26. kolovoza 1915. austrougarski Glavni stožer odlučio je nastaviti ofenzivu, ali je ista okončana neuspješno na način da je 4. armija prisiljena na povlačenje na položaje iza rijeke Styr. U rujnu 4. armija ulazi u sastav Grupe armija nadvojvoda Josef Ferdinand, da bi nakon njenog kratkog postojanja i rasformiranja, u listopadu 1915. ušla u sastav Grupe armija Linsingen. U listopadu armija sjedište stožera premješta u Luck gdje armija ima sjedište do prosinca kada se isto premješta u Wladimir.
Četvrta armija je u lipnju 1916. snažno je napadnuta u Brusilovljevoj ofenzivi (4. lipnja – 20. rujna 1916.). Položaji armije gotovo su u potpunosti uništeni preciznim ruskim bombardiranjem, te su već prvog dana probijeni na više mjesta. Navedeno je uzrokovalo gotovo panično povlačenje 4. armije, te masovnu predaju njezinih jedinica tako da je armija gotovo prestala biti efektivna vojna snaga. Navedeno je uzrokovalo smjenu zapovjednika 4. armija Josefa Ferdinanda kojega je 7. lipnja 1916. na mjestu zapovjednika zamijenio general pukovnik Karl Tersztyanszky. Nakon primitka pojačanja 4. armija je uspjela konsolidirati svoje položaje, te zaustaviti rusko napredovanje koje je polako gubilo zamah. Tersztyanszky je 4. armijom zapovijedao do ožujka 1917. kada ga je na mjestu zapovjednika zamijenio general pukovnik Karl von Kirchbach, dotadašnji zapovjednik 3. armije.
Tijekom 1917. 4. armija nije sudjelovala u značajnijim vojnim operacijama. Armija je rasformirana nakon potpisivanja Brest-Litovskog mira 15. ožujka 1918. godine.
Petar Tomac, Prvi svetski rat 1914-1918, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1973. John Ellis, Michael Cox, The World War I Databook, Aurum Press Ltd. 2001. Pétér Jung, The Austro-Hungarian Forces in World War I (1) 1914-16, Osprey Publishing Ltd, 2003. Pétér Jung, The Austro-Hungarian Forces in World War I (2) 1916-18, Osprey Publishing Ltd, 2003. Osterreich-Ungarns Letzter Krieg 1914-1918, Edmund Glaise-Horstenau, Austrian Militarwissenschaftlichen Mitteilungen, Beč, 1931.