Srpska dobrovoljačka garda

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Arkanovi Tigrovi)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Srpska dobrovoljačka garda
Datoteka:SPP SrbDobGarda.svg
Oznaka Srpske dobrovoljačke garde
Aktivna 1990. – 1996.
Država SR Jugoslavija
Odanost Služba državne bezbednosti SR Jugoslavije
Grana paravojna postrojba
Vrsta elitna postrojba
Sjedište Erdut
Nadimak Arkanovi tigrovi, Arkanovci, "Garda"
Maskota Tigar
Sudjelovanje u borbama Domovinski rat, Rat u Bosni i Hercegovini
Raspuštena preustrojena u JSO
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici 		Željko Ražnatović, Milorad Ulemek, Borislav Pelević

Srpska dobrovoljačka garda ili još Tigrovi, Arkanovi tigrovi ili Arkanovci je jedan od naziva pod kojom su oružane operacije u Hrvatskoj i BiH vodili specijalci Resora državne bezbednosti Republike Srbije (RDB)[1]. Terenski zapovjednik jedinice kojom je upravljao zamjenik načelnika RDB Franko Simatović bio je Željko Ražnatović Arkan,[2] prijeratni kriminalac iz Srbije koji je 1980-ih godina bio angažiran kao ubojica UDBE.[3] Jedinica je u nekim razdobljima imala do 1000 boraca.[4]

Geneza[uredi]

Prema tezi iznesenoj u dokumentarnom filmu "Jedinica", Arkanove tigrove osnovao je zapovjednik Specijalne antiterorističke jedinice MUP-a Srbije, Radovan Stojičić-Badža nakon imenovanja zapovjednikom Teritorijalne obrane u Istočnoj Slavoniji. Stvoreni su kao jedan krak tajnih jedinica Miloševićeve Službe državne bezbednosti u svrhu branjenja "interesa srpskog naroda izvan Srbije".[1] Jezgru zapovjednog kadra činili su krugovi oko Arkana povezani s beogradskim podzemljem.[1] Nakon što je u jesen 1991. Bitka za Vukovar počela konzumirati sve više i više resursa JNA, koja je ionako bila suočena s nedostatkom ljudi uslijed slabe mobilizacije, njezini zapovjednici su se u borbama počeli sve više oslanjati na postrojbe poput Arkanovih tigrova i dr. Prema analizi američke CIA, JNA je bila prisiljena oslanjati se na "horde dobrovoljaca koje su vrlo često činili delikventi, kriminalci i ostali društveni šljam".[5]

"Sjećam se kada me je Arkan proveo kroz spavaonice i u jednoj od njih rekao: ‘U ovoj sobi ima 250 godina zatvora’." - kapetan Dragan prisjeća se posjete bazi Arkanovih tigrova.[1]

Dio "Crvenih beretki" kojima je zapovijedao Željko Ražnatović Arkan najprije je došao na područje Tenje kod Osijeka, da bi se krajem kolovoza 1991.g. pokušao rasporediti u mjestu Bijelo Brdo. Snagom nekoliko donekle pametnih ljudi to je spriječeno ali je Arkan "gardu " ipak uspio smjestiti u bivši centar za predvojničku obuku JNA u Erdutu. Posredovanjem ljudi iz MUP-a Srbije, u prvom redu Frenkija Simatovića i Jovice Stanišića nametnuo se kao tzv. zapovjednik Teritorijalne obrane Istočne Slavonije, što su bezpogovorno prihvatili i Goran Hadžić, ali i jedince JNA koje su se tada nalazile na tome području. Značajan doprinos u njenom egzistiranju daju Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, koji je izravna veza Arkana sa MUP-om Srbije dok se ovaj nije osamostalio, te bivši šef stanice milicije u Virovitici (i kasniji general policije u Republici Srbiji) Radovan Stojičić Badža. Za profesionalnu organizaciju brzo rastuće jedinice pobrinuo se Borislav Pelević, sadašnji političar u Srbiji, i sadašnji osuđenik Milorad Ulemek zvani Legija. Vojnu opremu uglavnom dobavljaju iz krijumčarskih krugova i to u dobrom dijelu sa područja Izraela, jer RDB Srbije nije htjela da ih se po oružju i uniformama poveže sa službenim tijelima Srbije.

Ratni put u Hrvatskoj[uredi]

Istočna Slavonija[uredi]

Arkanovac prilikom borbi za Vukovar
Podrobniji članak o temi: Bitka za Vukovar

Na početku Domovinskog rata, Arkanovi tigrovi sudjelovali su u borbama u Istočnoj Slavoniji. Također su sudjelovali i u Bitci za Vukovar, osobito u posljednjoj fazi koja je krenula od početka studenog 1991. kada je JNA odbacila dotadašnju doktrinu slanja velikog broja oklopnih vozila u gradsku sredinu, te se okrenula uvezivanju oklopa i pješaštva, pri čemu je pješaštvo predvodilo napade. Dana 3. studenog 1991. u koordinaciji s elitnim postrojbama JNA, Arkanovi tigrovi su izveli napad kojim je Borovo Naselje odsječeno od Vukovara.[6] Nakon pada Vukovara, Arkanovi tigrovi nastavili su pomagati JNA u naporima pri probijanju hrvatske obrambene crte Osijek-Vinkovci, pri čemu su zauzeli nekoliko sela, no do kraja 1991. njihova djelovanja su u potpunosti zaustavljena.[7]

Operacija Maslenica[uredi]

Nakon što su u siječnju 1993. hrvatske oružane snage pokrenule Operaciju Maslenica, i u trodnevnim borbama uspješno provele početni napad. SVK je provela mobilizaciju, te dobila pojačanja iz Srbije i BiH, koja su između ostalog činili i Arkanovi tigrovi. Ove su združene snage zatim krenule u protunapad protiv hrvatskih snaga imena Operacija Čelik.[8]

Podrobniji članak o temi: Operacija Čelik

U silovitom napadu kojeg su srpske snage pokrenule, inicijativa na bojištu je prelazila između snaga predvođenih Arkanovim tigrovima, Vukovima s Vučjaka i SVK na jednoj, te hrvatskih specijalnih snaga (Bojna Zrinski) i gardijskih brigada Hrvatske Vojske na drugoj strani.[9] U jednom od takvih napada, pripadnici Arkanovih tigrova ušli su na prividno slabu točku u hrvatskoj obrani nakon čega su ostali zasuti jakom pješačkom, minobacačkom vatrom i vatrom iz VBR-a, od čega su pretrpjeli velike gubitke.[10] Nakon što su u borbama kod Škabrnje pretrpjeli daljnje gubitke povukli su se nazad u Beograd.[11]

Zločini[uredi]

Smještanjem Vlade tzv. Srpske Krajine u Erdut, pripadnici tada nazvanih "Tigrova" počinju blisko surađivati sa osobnom pratnjom Gorana Hadžića, nazivanom "Pretorijanci" pod zapovjedanjem Steve Bogića zv. Jajo iz Borova sela, te zajedno pljačkaju lokalno stanovništvo, progone ih i ubijaju. Na području mjesta Dalj, Erdut i Aljmaš su "Arkanovi tigrovi" direktno ili indirektno sudjelovali su u pokolju gotovo 100 civila. Srbija do danas skriva podatke o tim zločinima i identitete pripadnika te formacije.

SDG je nastavila je svoje ratno djelovanje u Hrvatskoj sve do 1993.g. ostavljajući za sobom mnoštvo ubijenih civila u mjestima koja se već navode, ali i u Vukovaru i okolnim naseljima.

Više masovnih grobnica stvorili su nakon pokolja u Erdutu, u mjestima Ćelije, Dalj, Vukovar i Borovo selo gdje su u strahu od odgovornosti zakapali ubijene civile. Okupacijom Vukovara sudjelovali su u ubojstvu civila a tijela ubijenih sklanjali bi bacanjem u Dunav. Prvom polovicom 1992.g. veći dio te formacije odlazi u nastavak pljačkaških pohoda na područje BiH, posebice u područje Bijeljine. Vojno SDG nije imala osobito veliki značaj kao sila na bojnom polju, a od djelovanja ostat će zapamćena po raznim zločinima koje su njezini pripadnici počinili u Domovinskom ratu te u ratu u Bosni i Hercegovini.

Među srpskim dobrovoljcima poznati po vojnoj disciplini, bili su ustvari kontrolirana masa kriminalaca kojoj su Arkan, Pelević i Legija za uzvrat dozvoljavali pljačku i zlostavljanje civila. Kasnijim reorganizacijskim promjenama iz "Arkanovih tigrova" stvara se jedinica Škorpioni, kojoj je povjereno osiguranje naftnih polja u Đeletovcima, kao posebni interes "Naftne industrije Krajine". I ta formacija se istakla po zvjerstvima i pljački, posebice kada su u pitanju ubojstva u Trnovu (BiH) gdje se ističu Petrašević, Medići i Davidović, te kasnije po ubojstvima na području Kosova. Pljačke hrastovih šuma i naftnih polja bile su poseban interes i zbog izvora financiranja u periodu kada se Arkan posvetio privatnom biznisu (nešto finijem kriminalu) i političkom djelovanju na području Srbije i područja pod nadzorom pobunjenih hrvatskih Srba.

Dio "Arkanovaca" nastavlja i nakon 1996. godine djelovati u Jedinici za specijalne operacije Resora državne bezbednosti Republike Srbije - kako su "Crvene beretke" službeno deklarirane nakon kraja ratnih operacija izvan granica Srbije. Tu oni sudjeloju u mafijaškim ubojstvima na području Srbije, krijumčarenju droge, vozila i cigareta, naposljetku i u ubojstvu premijera Srbije, Zorana Đinđića, gdje se kao izvršitelj pojavljuje Zvezdan Jovanović pripadnik "Arkanovih tigrova" gotovo od samih početaka. Željko Ražnatović je nakon rata bio umiješan u srbijansko kriminalno podzemlje koje ga je kasnije i ubilo - upućeni smatraju, po nalogu prvotnih njegovih sponzora koji su uplašeni od suđenja u Hagu poduzeli sve da ga ušutkaju.

Pretežni dio pripadnika formacije prikriven je danas na području Srbije i živ u strahu od mogućih sudskih postupaka za zvjerstva koja su počinili. [12]

Povezani članci[uredi]

Vanjske poveznice[uredi]


Izvori[uredi]

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 "Dete Službe", F. Švarm za "Vreme", br. 818. 07.09.2006.
  2. ↑ Nikica Barić, "Srpska pobuna u Hrvatskoj: 1990.-1995.", Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2005., ISBN 953-212-249-4, str. 334
  3. ↑ http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000822/podlistak.htm
  4. ↑ Marlise Simons (24. travnja 2003.). Mystery Witness Faces Milosevic ID: marlise_simons-mystery_witness_faces_milosevic.
  5. ↑
    • Nepoznat parametar: chapter
    • Parametar pages nije dopušten u klasi book
    • Parametar CitationClass nije dopušten u klasi book
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi book
  6. ↑ CIA, str 101.
  7. ↑ CIA 101-102
  8. ↑ CIA str. 268
  9. ↑ CIA, str. 268
  10. ↑ Borna Marinić (10. veljače 2015.). Bitka za Novigrad 11. veljače ID: borna_marinic-bitka_za_novigrad_11_veljace.
  11. ↑ Svjedočenje kapetana Dragana u dokumentarcu Jedinica, I dio: "Rešio sam da probam da zauzmem Škabrnju. [...] Mi smo u jednom trenutku zapeli u jednu nezgodu i pojavio se Legija. Ja sam mu zatražio pomoć, on je tu prišao i krenuo je frontalno bukvalno na njih. Tamo su doživeli... izgubili su dosta ljudi oko Škabrnje. 7-8 ljudi im je izginulo u tom napadu i tri dana kasnije oni su se povukli. Bukvalno posle tog dešavanja oni su se povukli za Beograd."
  12. ↑ [1] "VIDEO / Kompletan snimak: "Škorpioni" i egzekucija srebreničkih Muslimana! - See more at: http://www.24sata.info/vijesti/dogadjaji/24438-VIDEO-Kompletan-snimak-Skorpioni-egzekucija-srebrenickih-Muslimana.html#sthash.qt97BbHw.dpuf", S.B. za "24 sata", 19.1.2010.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Srpska_dobrovoljačka_garda&oldid=600515"