Pokolj u Erdutu
Nakon što su Erdut nasilno preuzeli JNA i Srpska dobrovoljačka garda[1] te ga pripojili Republici Srpskoj Krajini tijekom Domovinskog rata, Hrvati, nesrpski stanovnici i Srbi vjerni Hrvatskoj su ili protjerani ili ubijeni, dok su pobunjeni Srbi naselili prazna sela u okolici.[2] Od studenog 1991. do veljače 1992., dogodila se cijela serija ubojstava u kojima je sveukupno ubijeno 37 civila.[3]
Također, centar za obuku u Erdutu, znan i kao "Arkanova vojna baza",[4] je držao otprilike 52 zarobljenika.[3] Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) navodi da je 2500 osoba deportirano iz Erduta 1991.[3]
Prvi val ubojstava
Prema popisu stanovništva iz 1991., Erdut je imao 1459 stanovnika, od čega su većina bili Hrvati.[5]
Prema ICTY-u, prvi incident dogodio se u studenom 1991:
- Dana 9. studenog 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su mađarske i hrvatske civile u Erdutu, Dalj Planini i Erdut Planini i odveli ih u centar za obuku TO-a u Erdutu, gde su narednog dana vatrenim oružjem ubili njih dvanaestoricu. Nekoliko dana poslije, pripadnici SNB-a SBZS, u suradnji sa nekoliko pripadnika "Arkanovih tigrova", uhitili su i pogubili troje civila, od kojih su dvoje bili članovi obitelji prvobitno uhićenih žrtava, Mađara, koji su se raspitivali za sudbinu svojih rođaka. Tijela osam od prvobitnih dvanaest žrtava pokopana su u selu Ćeliji, a jedna žrtva pokopana je u Daljskom Ataru. Tijela još tri žrtve bačena su u jedan bunar u Borovu. Dana 3. lipnja 1992. godine, pripadnici SNB-a, u suradnji sa pripadnicima "Arkanovih tigrova", uhitili su Mariju Senaši (rođenu 1937. godine), člana obitelji prvotnih žrtava Mađara, koja se i dalje raspitivala za sudbinu svojih rođaka. Ova žena je kasnije ubijena, a njeno tijelo bačeno je u jedan napušten bunar u Dalj Planini.[3]
Drugi val ubojstava
ICTY navodi sljedeće:
- Dana 11. studenog 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, pod komandom Željka Ražnatovića, uhitili su sedam nesrpskih civila u selu Klisa. Dva zatvorenika koja su imala rođake Srbe, puštena su na slobodu. Preostalih pet civila odvedeno je u centar za obuku TO-a u Erdutu. Nakon ispitivanja, žrtve su ubili i pokopali u masovnu grobnicu u selu Ćelija.[3]
Treći val ubojstava
ICTY navodi sljedeće:
- Dana 10. prosinca 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su pet nesrpskih seljana iz Erduta. Žrtve su odvedene u centar za obuku TO-a u Erdutu i kasnije ubijene. Tijela tri žrtve kasnije su bačena u jedan bunar u Daljskom Ataru. [3]
Četvrti val ubojstava
ICTY navodi sljedeće:
- Od 22. prosinca 1991. do 25. prosinca 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su u Erdutu sedam civila, Mađara i Hrvata, i doveli ih u centar za obuku TO-a u Erdutu. Dana 26. prosinca 1991. godine, ubijeni su vatrenim oružjem. Tijela šest žrtava pokopana su u Daljskom Ataru.[3]
Peti val ubojstava
ICTY navodi sljedeće:
- Dana 21. veljače 1992. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su u Erdutu četiri nesrpska civila. Sve žrtve ispitivane su u centru za obuku TO-a u Erdutu, a zatim ubijene. Tijela žrtava pokopana su u masovnoj grobnici u Daljskom Ataru.[3]
Suđenja
Za zločine u Erdutu, uključujući ubojstva, bezobzirno razaranje i nezakonito zatvaranje, pred ICTY-em su optuženi Goran Hadžić,[6] Slobodan Milošević,[3], Željko Ražnatović,[7] Jovica Stanišić i Franko Simatović.[8]
2003., svjedokinja B129, bivša Ražnatovićeva tajnica, svjedočila je u Haagu, potvrđujući da je spomenuti vođa paravojske primao svoje naredbe i novac izravno od Službe državne bezbednosti, koju je vodio Slobodan Milošević, bivši vođa Srbije. Tajnica je podrobno objasnila kako su Ražnatović i njegova postrojba bili pod izravnim zapovjedništvom Miloševićevih šefova tajne službe, Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Ona je posjetila centar Arkanovih Tigrova u Erdutu, koji je imao otprilike 1000 boraca. Koristili su dvije vrste uniforme - zelene po danu i crne po noći.[9]
Vidi također
Izvori
- ↑ Stephen Engelberg (10. prosinca 1991.). "Serbs in Croatia Build Political Foundation to Support Their Military Gains". New York Times. http://www.nytimes.com/1991/12/10/world/serbs-in-croatia-build-political-foundation-to-support-their-military-gains.html?scp=1&sq=erdut&st=cse Pristupljeno 29. listopada 2010.
- ↑ John F. Burns (10. svibnja 1992.). "The Demographics of Exile: Victorious Serbs Repopulate Croatian Villages". New York Times. http://www.nytimes.com/1992/05/10/world/the-demographics-of-exile-victorious-serbs-repopulate-croatian-villages.html?scp=9&sq=erdut&st=cse Pristupljeno 29. listopada 2010.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 3,8 "The Prosecutor of the Tribunal against Slobodan Milosevic (p. 53, 54, 56, 57, 58)". ICTY. 2001. http://fl1.findlaw.com/news.findlaw.com/hdocs/docs/icty/miloseviccroatiaindtmt100801.pdf Pristupljeno 29. listopada 2010.
- ↑ Misha Glenny (19. siječnja 2000.). "Arkan Underworld boss of Milosevic's murder squad". Guardian. http://www.guardian.co.uk/world/2000/jan/19/balkans.guardianobituaries Pristupljeno 29. listopada 2010.
- ↑ "Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001. - Osječko-baranjska županija - broj stanovnika po naseljima". Državni zavod za statistiku. http://www.dzs.hr/ Pristupljeno 9. siječnja 2011.
- ↑ "Goran Hadzic Indictment". ICTY. 2004.. http://www.icty.org/x/cases/hadzic/cis/en/cis_hadzic_en.pdf Pristupljeno 29. listopada 2010.
- ↑ "The Prosecutor of the Tribunal against Zeljko Raznatovic". ICTY. 23. rujna 1997.. http://www.icty.org/x/cases/zeljko_raznjatovic/ind/en/ark-ii970930e.pdf Pristupljeno 29. listopada 2010.
- ↑ "The Prosecutor of the Tribunal against Jovica Stanisic and Franko Simatovic". ICTY. prosinac 2003.. http://www.icty.org/x/cases/stanisic_simatovic/ind/en/sta-ai031209e.pdf Pristupljeno 29. listopada 2010.
- ↑ Marlise Simons (24. travnja 2003.). "Mystery Witness Faces Milosevic". New York Times. http://select.nytimes.com/gst/abstract.html?res=F00D15FB345E0C778EDDAD0894DB404482&scp=8&sq=erdut&st=cse Pristupljeno 29 listopada 2010.