Borislav Pelević (Bublje, Peć, 22. studenoga 1956. — Beograd, 25. listopada 2018.) bio je srbijanski političar, doktor znanosti i samostalni zastupnik u srbijanskoj skupštini. Bio je predsjednik stranke Sabor srpskog jedinstva.[1] Bio je dragovoljac i jedan od zapovjednika Srpske dobrovoljačke garde.
Karijera
Bio je član Saveza komunista Jugoslavije. Zatim je bio jedan od zapovjednika Arkanovih Tigrova i član predsjedništva Srpske napredne stranke. Danas je samostalni narodni zastupnik u skupštini Republike Srbije. Doktor je znanosti iz područja sportskog menadžmenta i profesor na Visokoj sportskoj i zdravstvenoj školi u Beogradu, na predmetima Menadžment sportskih natjecanja i Uvod u menadžment.
Željko Ražnatović Arkan osnovao je Stranku srpskog jedinstva jeseni 1993. godine. Nakon Arkanovog ubojstva na čelo stranke došao je njegov kum Pelević. Stranku je uz Pelevića vodio i Dragan Marković Palma, koji se odvojio 2003. godine i osnovao Jedinstvenu Srbiju. SSJ se kasnije utopila u Srpsku radikalnu stranku. Nakon sukoba unutar radikala jeseni 2008. godine Pelević se priklonio Nikoliću i njegovoj Srpskoj naprednoj stranci (skraćeno SNS).
Iz naprednjaka je istupio u kolovozu 2012. godine, tvrdeći da je nezadovoljan politikom nove vlasti (predvođene SNS-om) prema Kosovu.
Kao dragovoljac sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku i BiH 1991.-1995. i dva puta je teško ranjean. Odlikovan je Srebrnom i Zlatnom medaljom za hrabrost „Miloš Obilić”.
Tim koji pomaže obranu Vojislava Šešelja podnio je Tužiteljstvu za ratne zločine Srbije krivičnu prijavu protiv Borislava Pelevića za zločine počinjene u Zvorniku 1992. Nekoliko svjedoka u procesu protiv čelnika radikala pred Haaškim tribunalom tvrdili su da su za zločine u Zvorniku, koji se stavljaju na teret Šešelju, odgovorni pripadnici Srpske dobrovoljačke garde.[2] Pelević je uzvratio kaznenom prijavom protiv trojice dužnosnika, Gordane Pop-Lazić, Marine Raguš i Petra Jojića zbog toga što su ga lažno optužili za ratni zločin.[3] Tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije odbacilo je sve navedene optužbe protiv Pelevića kao neutemeljene.
Podigao je crkvu kao svoju zadužbinu, na Tari, u selu Sekulića vode.[4]
Sport
Na institutu za sport i fizičku kulturu INSEP u Parizu, 1986. i 1987. godine diplomirao je borilačke sportove, smjer savate boks. Nositelj je srebrne rukavice, najvišeg zvanja u savateu. Majstor je karatea - crni pojas 4. dan. Za pojas je položio pred komisijom čiji je predsjednik bio proslavljeni izbornik i trener engleske karate reprezentacije, Tiki Donovan. Trenirao je karate klub „Partizan“, s kojim je osvojio naslov prvaka Srbije.
Osnovao je prvi kickboks klub u Srbiji gde se trenirao full contact i savate boks. Potpredsjednik je Svjetske kickboks federacije WAKO i predsjednik je sudačke komisije Svjetske federacije.
Knjige
Objavio je knjige:
- „Kik boks - Teorija i metodika“ 1997,
- „Menadžment sportskih takmičenja“,
- „Kroz istoriju Kosova i Metohije“ i
- „Raspeto Kosovo i Metohija“.
Deset godina bio je glavni i odgovorni urednik časopisa „Karate RING“.
U dva je mandata bio član predsledništva Jugoslavenskog olimpijskog odbora. Danas je član Predsledništva Sportskog saveza Srbije.
Bio je dugogodišnji predsjednik Kick-boks saveza Jugoslavije (YUKICK), a danas je predsjednik Kick-boks saveza Srbije i predsjednik najuspješnijeg kick-boks kluba „Crvena zvezda-Delije“.
Izvori
- ↑ "Nationalists line up for Serb presidency". BBC Online. 18. studenog 2002.. Inačica izvorne stranice arhivirana 2 rujna 2010. http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/2489921.stm Pristupljeno 2. rujna 2010.
- ↑ Borislav Pelević | Glas javnosti, , pristupljeno 5. travnja 2013.
- ↑ Pelević podneo tužbu protiv radikala - Kurir (Arhivirano 8. lipnja 2010.), pristupljeno 5. travnja 2013.
- ↑ Умро, а гради цркву („E-novine“, 12. srpnja 2012.)