- PREUSMJERI Predložak:Infookvir paravojna organizacija
Srpska vojska Krajine naziv je za paravojsku koja je stvorena 1991. za vrijeme pobune Srba na području Republike Hrvatske koje su pobunjenici prozvali Republika Srpska Krajina. U pitanjima opskrbe, zapovijedanja i obavještajne potpore, SVK je bila bitno oslonjena na Vojsku Jugoslavije, čiji je zapovjedni kadar u smjenama slan da zapovijeda postrojbama SVK.
Svjedočeći na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu, srpski visokopozicionirani obavještajni časnik Slobodan Lazarević je posvjedočio da su Srpska vojska Krajine i Vojska Republike Srpske bili samo dijelovi Vojske Jugoslavije, jer su svo oružje i oprema dolazili iz Srbije, a iz Beograda je osiguravan sav časnički kadar i financije. Lazarević je za primjer naveo opsadu Bihaća koji su istovremeno napadala dva korpusa Vojske RS i tri korpusa Srpske vojske Krajine, uz zapovijedanje izravno iz Generalštaba u Beogradu. Sam Slobodan Lazarević je bio u zapovjedništvu 21. korpusa SVK, te je obavještajna služba tog korpusa dobivala zapovijedi izravno od Generalštaba u Beogradu; obavještajci su dakle dobivali zapovijedi izravno iz Beograda, a ne od zapovjedništvu u Kninu. Časnici SVK su zapravo bili časnici Vojske Jugoslavije, koji si sa svojim obiteljima živjeli u Srbiji, te bi u smjenama od po 6 mjeseci dolazili zapovijedati postrojbama SVK, ne prekidajući svoj status kod Vojske Jugoslavije, od koje su čitavo vrijeme primali plaću i koja je odlučivala o njihovim promaknućima.[1] [2] [3]
Povijest
Oružjem koje je ostalo od Teritorijalne obrane te onim koje je ostavila Jugoslavenska narodna armija naoružava se Srpska vojska Krajine koja je bila organizirana u šest korpusa:
- 21. Kordunski korpus
- 39. Banijski korpus
- 18. Zapadno-slavonski korpus
- 11. Istočno-slavonski korpus
- 15. Lički korupus
- 7. Dalmatinski korpus
Pri formiranju, zapravo su čitave postrojbe JNA preimenovane u jedinice SVK: naprosto su vojni obveznici s drugih područja zamijenjeni rezervistima s područja RSK. Tako je na mjestu bivšeg 9. (Kninskog) korpusa JNA ustrojen 7. (sjevernodalmatinski) korpus SVK - u istim vojarnama, stožerima, s istim skladištima, naoružanjem itd.
JNA je ostavila SVK čak i zrakoplovnu postrojbu stacioniranu na aerodromu u Udbini s desetak borbenih zrakoplova "Jastreb" i raznim drugim letjelicama[4], jednu raketnu brigadu protuzračne obrane i jednu raketno - topničku brigadu protuzračne obrane.
Brojnost Srpske vojske Krajine bilo je sljedeće:
- 38.000 vojnika i oficira
- 14.500 rezervista
- 4.100 pripadnika milicije (policije)
- Uzletišta:
- Udbina
Vojna podrška iz Beograda - od ključne važnosti za djelovanje SVK
RSK je imala vrlo slabo gospodarstvo - koje je stalno trpjelo nestašice električne energije i goriva - te nije mogla sama uzdržavati tako znatne vojne snage: SVK je zapravo čitavo vrijeme bila uzdržavana iz Beograda, i stalno je ostala oslonjena na Vojsku Jugoslavije, koja ju je opremala i naružavala čak i pod cijenu ugrožavanja vlastite borbene spremnosti.[5] Vojska Jugoslavije je čitavo vrijeme 1991.- 1995. osiguravala časnike za zapovijedanje SVK i tehničko osoblje za poslove uz vojne snage; niži stožeri SVK su povremeno komunicirali izravno sa zapovjedništvom Vojske Jugoslavije u Beogradu mimo glavnog zapovjedništva Vojske RSK u Kninu.[6]
U Beogradu se čak odlučivalo o unaprjeđenje u više vojne činove: tako primjerice u dokumentu Pov. br. 08/1-39-1 od 12. siječnja 1993. godine vidimo kako ministar unutrašnjih poslova RSK Milan Martić šalje 12. siječnja 1993. godine prijedlog Glavnom štabu Vojske Jugoslavije, za unaprjeđenje pukovnika Stojana Španovića (koji u to vrijeme obnaša dužnost ministra obrane RSK) u generalski čin - o čemu se predlaže donijeti "Ukaz predsednika SRJ", uz obrazloženje:
"Pukovnik ŠPANOVIĆ Milana STOJAN je po svojoj želji upućen na severno dalmatinsko i ličko ratište u sastav 9. korpusa. U vremenu od 06.10.1991. godine do 26.03.1992. godine nalazio se na dužnosti Komandanta 1. mbr. 9. korpusa. S brigadom je oslobodio veću teritoriju na području Like i sprečio genocid srpskog naroda. Posebno se istakao u pripremi i organizaciji izvođenja borbenih dejstava, kao i u izvršenju mobilizacije jedinice. U vremenu od 26.03.1992. godine od kada je konstituisana Vlada RSK Krajine, izabran je na funkciju ministra odbrane, na kojoj se i sada nalazi. U izuzetno složenim uslovima i sa malim brojem pomoćnika, uspeo je da konstituiše Ministarstvo odbrane, utvrdi doktrinu i koncepciju odbrane RSK, razradi neophodne Zakone i obezbedi funkcionisanje odbrane. Pokazao je veliku političku zrelost i diplomatičnost u pokretanju i rešavanju statusnih pitanja konstituisanja RSK kao i u kontaktima s predstavnicima UN i UPRF. Na sednici Vlade RSK u prvoj polovini 1992. godine pokrenut je predlog da se pukovnik ŠPANOVIĆ STOJAN, za dati doprinos u jačanju odbrane RSK, predloži za unapređenje u čin general-majora."[7] (S. Španović ipak nije unaprijeđen za generala, nego je kod VJ umirovljen 1999. godine, u činu pukovnika.)
Ovakvo stanje traje sve do kraja rata: 14. veljače 1995. godine 7. kninski korpus SVK šalje prijedlog 40. kadrovskom centru Generalštaba VJ u Beogradu za unaprjeđenje 37 vojnih časnika VJ na službi u SVK.[8]
Časnici iz Srbije koje je VJ "posuđivala" SVK obnašali su sve ključne zapovjedne dužnosti u SVK. Tako pred samu akciju "Oluja" 1995. god. pukovnici VJ Rade Orlić i Rade Rašeta obnašaju dvije najviše dužnosti u obavještajnom sustavu SVK (Orlić kao šef vojne obavještajne službe SVK, a Rašeta kao šef odjela za obavještajne poslove pri Glavnom štabu SVK); poslije su na suđenju generalu Momčilu Perišiću pred MKSJ njih dvojica svjedočili da je obavještajna služba SVK bila blisko koordinirana s odgovarajućim službama VJ, te da je svaki od njih dvojice svakodnevno održavao kontakt s Generalštabom VJ. Na suđenju Momčilu Perišiću je nedvosmisleno ustanovljeno kako je pomoć VJ u naoružanju, opremi, kadrovima, obavještajnim informacijama, čak i u hrani bila od krucijalne važnosti za opstanak VSK.[9]
Oprema
- Tenkova je bilo ukupno 330 i sačinjavali su sljedeći modeli:
- Oklopni transporteri i ostala oklopna vozila, ukupno 160 komada:
- Zrakoplovi (22) i helikopteri (18)
- Jastreb
- Soko J-22 Orao
- G-4 Super Galeb
- helikopter Mi-8
- helikopter Gazela
- Topništvo
- 560 topova raznih kalibara
- 28 višecijevnih raketnih bacača
- 360 protuavionskih topova
- 230 protuoklopnih topova
- 72 lansera protuoklopnih raketa
- 280 sistema protuavionskih raketa
- Razno
Raspuštanje VSK 1995. i 1996.
Tijekom Operacije Oluja 1995. god., većina efektiva VSK se povukla na područje Republike Srpske i tamo predala oružje i opremu Srpskoj vojsci Krajine. Dio naoružanja i opreme koji je zaostao kod povlačenja zaplijenila je Hrvatska vojska, koja je zarobila i cijeli 25. korpus VSK.[10] 11. korpus VSK je nastavio djelovati na okupiranom području Republike Hrvatske uz granicu sa Srbijom, te se nakon Erdutskog sporazuma pristupilo i njegovom rasformiranju u svibnju i lipnju 1996. godine.[11] Oružje VSK koje se nalazilo u naružanju njenog 11. Korpusa nije predano ni Hrvatskoj vojsci, ni UNTAES-u, nego Vojsci Jugoslavije,[12] čiji je 11. korpus - i zapravo cijela Srpska vojska Krajine - efektivno i bio dio.
Vanjske poveznice
Vojska Republike Srpske Krajine
- ↑ Željko Dogan (8. kolovoza 2019.). [https://www.maxportal.hr/vijesti/svjedocenje-agenta-kos-a-o-oluji-koje-trebaju-procitati-svi-hrvati-ali-i-srbi/ "Svjedočenje agenta KOS-a o ‘Oluji’ koje trebaju pročitati svi Hrvati, ali i Srbi Svjedočenje agenta KOS-a o ‘Oluji’ koje trebaju pročitati svi Hrvati, ali i Srbi"]. Maxportal. https://www.maxportal.hr/vijesti/svjedocenje-agenta-kos-a-o-oluji-koje-trebaju-procitati-svi-hrvati-ali-i-srbi/ Pristupljeno 14. kolovoza 2020.
- ↑ "Zapisnik o saslušanju svjedoka Slobodana Lazarevića, 30. kolovoza 2020.". Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije. https://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/021030ED.htm Pristupljeno 14. kolovoza 2020.
- ↑ "Zapisnik o saslušanju svjedoka Slobodana Lazarevića, 2. lipnja 2009." (engl.). Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije. https://www.icty.org/x/cases/gotovina/trans/en/090602IT.htm Pristupljeno 14. kolovoza 2020.
- ↑ "'Orao' JNA nad Gospićem 1995." Domagoj Štefančić za "Vojna povijest" VL, 8. listopada 2014.
- ↑ Prezentacija edicije "DOKUMENTI INSTITUCIJA POBUNJENIH SRBA U REPUBLICI HRVATSKOJ, Knjiga 14 (srpanj – prosinac 1994.)", Centar domovinskog rata, 17. ožujka 2015.
- ↑ v. zahtjeve i izvještaje u "DOKUMENTI INSTITUCIJA POBUNJENIH SRBA U REPUBLICI HRVATSKOJ (siječanj – lipanj 1993.)", edicija "REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT 1990.-1995. DOKUMENTI", Knjiga 7., str. 14-15, 21-23, 161-162, 180-182, 197-199, 351-352, 367-368, 378, 414-417, 524-525, 586-588, 614-615, 632, 637-638
- ↑ ibid., str. 14-15
- ↑ Optužnica protiv generala Momčila Perišića kod MKSJ, 15. veljače 2008., str. 13-14
- ↑ Presuda žalbenog vijeća u suđenju Momčilu Perišiću, 28. veljače 2013., službene stranice MKSJ, str. 7, 26-31, 37-38
- ↑ Vesna Pintarić. "Kako se Hrvatskoj vojsci u Oluji predao 21. kordunski korpus…". Hrvatski vojnik, broj 611. https://hrvatski-vojnik.hr/kako-se-hrvatskoj-vojsci-u-oluji-predao-21-kordunski-korpus/ Pristupljeno 21. kolovoza 2020.
- ↑ Boothby, Derek. "The political challenges of administering Eastern Slavonia.". Global Governance, Jan 1, 2004. https://www.thefreelibrary.com/The+political+challenges+of+administering+Eastern+Slavonia.-a0114091159 Pristupljeno 11. studenog 2020.
- ↑ "Oklop Vojske Srpske Krajine" (srpski). Srpski oklop. http://www.srpskioklop.paluba.info/VRSK/krajina.html Pristupljeno 11. studenog 2020.