 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
| Ovaj je članak dio niza o štokavskom narječju hrvatskoga jezika |
|---|
|
Osobine |
| Štokavski dijalekti: |
Prijelazni govori: |
Riječ je o krajnjoj sjeverozapadnoj oazi novoštokavskog jekavskog dijalekta
Područje se dijeli na dva dijela, od kojih zapadni imaju izrazito novoštokavsku akcentuaciju, a istočniji stariju. Refleks dugog jata je jednosložan. U množinskim padežima se čuva mnogo starine. Jotacije su izrazite, a izgubljeno je i [x]. Utjecaj susjeda (čakavci, kajkavci, rubni slovenski) je izrazit.
Najzanimljiviji su [a] kao refleks poluglasa (malin), zadržavanje l na kraju riječi u nekim primjerima (anđel, mil), potvrde kao (obišni, rušnik, šenišni umjesto obični, ručni, pšenični...), j u riječima breja i mejaš, ž u primjeru svjedožba...
Česta je kratka množina (brki i brkovi), u komparativu dolaze bržiji, rajši, slakši, brojevi od pet se dalje sklanjaju ("vas je sviju petiju teško predobiti"), 3. lice u prezentu je npr. beredu, kupujedu.
Utjecaj njemačkog ("što je to za edan čoek"/jednog čovjeka). Razlike u leksiku u obliku čakavizama i kajkavizama.
Govori su vrlo srodnog porijekla, iako su istočnožumberački bili udaljeniji od žarišta novoštokavskog akcentskog prenošenja.[1]
Izvori
- ↑ Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, , Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003.