Primitivni škotski obred

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 751412 od 7. travanj 2026. u 12:50 koju je unio Bot1 (razgovor | doprinosi) (Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Slobodno zidarstvo u Francuskoj))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovo je članak o novijem obredu. Za druge škotske obrede pogledajte članak Škotski obred (razdvojba).
Robert Ambelain (1907. – 1997.) "oživio" je Primitivni škotski obred.

Primitivni škotski obred (fran. Rite écossais primitif) je obred u slobodnom zidarstvu. Prema tvrdnjama francuskog ezoteričara Roberta Ambelaina, koji ga je "oživio" 1985. godine, riječ je o obredu kojim je navodno radila Loža "Sveti Ivan Škotski" iz Marseillea, a koji je u Francusku trebao biti uveden u Saint-Germain-en-Laye već 1688. godine. Međutim, budući da ne postoji nikakav povijesni dokaz o postojanju takvog obreda u Francuskoj 1688., ove tvrdnje ostaju predmetom kontroverzi te se, prema trenutačnim spoznajama povjesničara, smatraju u velikoj mjeri legendama.

Povijest

Prema Robertu Ambelainu

Prema Robertu Ambelainu,[1] Primitivni škotski obred navodno su prakticirale jakobitske vojne lože škotskih i irskih pukovnija u egzilu, privržene kralju Jakovu II. Stuaru. Te bi vojne lože potom dovoljno proširile svoj rad da bi objasnile pojavu Drevnog i vrlo časnog društva slobodnih zidara u Kraljevstvu Francuskoj (Ancienne et Très Honorable Société des Francs-Maçons dans le Royaume de France) 1725. godine.[2][3]

Ambelain tvrdi[1] da su njihovi rituali 1751. stigli u Marseille posredovanjem Georgesa Duvalmona, osnivača Loža "Sveti Ivan Škotski" (Loge Saint Jean d'Écosse). Također bi snažno utjecali na razvoj obreda Strikte opservancije templara te Reformiranog škotskog obreda. Motto Primitivnog škotskog obreda glasi: "Primigenius more majorem".

Na ovu se navodnu tradicijsku liniju poziva današnji Primitivni škotski obred koji je Ambelain "probudio" 1985. godine.

Velika loža Primitivnog škotskog obreda

Na Ambelainovu inicijativu 20. prosinca 1991. osnovana je Velika loža Primitivnog škotskog obreda (Grande Loge du Rite écossais primitif), koja je okupila više loža, među njima i Ložu "Odani Škoti" (Loge Les Écossais Fidèles) iz Toulousea. S vremenom je Ambelain izgubio nadzor nad ovom velikom ložom, koja je potom postupno pala u svojevrsnu neaktivnost.

Godine 1997., nakon Ambelainove smrti, obred se podijelio na više grana, a njegovo je nasljeđe ostalo predmet rasprava. Uz brojne velike lože koje rade po Primitivnom škotskom obredu, ovaj se obred prakticira i u okviru Velike lože Francuske Primitivnog škotskog obreda, za koju je Ambelain već u siječnju 1991. predao statutarne dokumente Pariškoj prefekturi.[4]

Od 2011. obred se prakticira i u okviru Velike simboličke lože Primitivnog škotskog obreda (GLSREP).[5]

Stanje povijesnih istraživanja

Izraz primitivni škotski obred, odnosno njegov engleski ekvivalent, prvi se put pojavljuje krajem 19. stoljeća u djelu Rituals of Degrees of Early Grand Scottish Rite (1890.)[6] Matthew McBlaina. Riječ je o zbirci rituala Standardnog škotskog obreda, koji se uvelike razlikuju od rituala koje je sastavio Ambelain.

Tek 1777., prilikom traženja prijema u Veliki orijent Francuske, Loža "Savršena jednakost" (Loge La Parfaite Égalité) iz Saint-Germain-en-Layea tvrdi kako je osnovana 1688. u okviru pukovnije Royal Irlandais, koja je stigla u Francusku nakon egzila Jakova Stuarta. Povjesničari smatraju da je takvo podrijetlo moguće, ali nikada nije dokazano: ne postoji nijedan dokument koji potvrđuje ovu tvrdnju,[7] niti je pronađen ikakav ritual iz toga razdoblja.

Što se tiče Lože "Sveti Ivan Škotski", kao i neke druge francuske lože tog vremena, ona je tvrdila da posjeduje prestižnu povelju izravno donesenu iz Škotske od strane jakobitskog plemića, navodno izvjesnog "Duvalmona", "de Valmonta" ili "de Valuona", uručenu njezinu prvom starješini Alexandreu Routieru 17. lipnja 1751.[8] No, loža nikada nije posjedovala izvorni dokument, već samo preslike, od kojih najstarija datira iz 1784. godine. Kasnija istraživanja pokazala su da arhivi Velike lože Škotske u Edinburghu ne sadrže nikakav trag o toj navodnoj pateni. Stoga povjesničari danas smatraju da je riječ o mitskom podrijetlu, koje je posebno naglašavano nakon 1784. kako bi se opravdalo odbijanje lože da se podvrgne autoritetu Velikog orijenta Francuske.[9] Kasne kopije rituala Lože "Sveti Ivan Škotski" koje su sačuvane sadrže brojne francuske elemente karakteristične i za Drevni i prihvaćeni škotski obred, kao i za Reformirani škotski obred.

Struktura stupnjeva

Prema Robertu Ambelainu

Nakon 1985., uz nekoliko varijacija koje su vjerojatno proizašle iz novih istraživačkih uvida, Robert Ambelain utvrdio je strukturu stupnjeva Primitivnog škotskog obreda do petog stupnja, škotskog majstora i/ili viteza svetog Andrije. Tako definirana ljestvica obreda obuhvaća sljedeće stupnjeve:[10]

  • 1° – učenik (Apprenti)
  • 2° – pomoćnik (Compagnon)
  • 3° – majstor ili potvrđeni pomoćnik (Maître ili Compagnon Confirmé)
  • 4° – instalirani majstor, također majstor svetog Ivana ili majstor lože (Maître Installé, odnosno Maître de Saint Jean ili Maître de Loge)
  • 5° – škotski majstor i/ili vitez svetog Andrije Čička (Maître Écossaisi/ili Chevalier de Saint-André du Chardon)

Stupnjevi koji se prakticiraju danas

Primitivni škotski obred, koji se prakticira danas, ima sedam stupnjeva podijeljenih u četiri tijela:[10]

  • "crvene" lože (Loges "rouges")
    • 1° – učenik
    • 2° – pomoćnik
    • 3° – majstor (ranije potvrđeni pomoćnik)
  • lože majstora lože (Loges de Maîtres de Loge; potrebno za vođenje lože; moguće je prijeći iz 3° u 5a° bez 4°)
    • 4° – instalirani majstor (također: majstor svetog Ivana ili majstor lože)
  • kapiteli
    • 5a° – škotski majstor svetog Andrije (Maître Écossais de Saint-André)
    • 5b° – vitez svetog Andrije (Chevalier de Saint-André)
  • unutarnji red (Ordre Intérieur)
    • 6° – štitonoša iskušenik Hrama (Écuyer Novice du Temple)
    • 7° – vitez Hrama (Chevalier du Temple)

Vidi još

Izvori

  1. 1,0 1,1 Ambelain, Robert (1985.) La franc-maçonnerie oubliée, 1352-1688-1720. https://www.google.hr/books/edition/La_franc_ma%C3%A7onnerie_oubli%C3%A9e_1352_1688/2WOpQgAACAAJ?hl=hr.
  2. Le Rite Ecossais Primitif. glsrep.fr 0. Pristupljeno 2025-12-10.
  3. Zimmermann, Doron (2003.) The Jacobite Movement in Scotland and in Exile, 1746-1759. https://www.google.hr/books/edition/The_Jacobite_Movement_in_Scotland_and_in/_NCHDAAAQBAJ?hl=hr.
  4. Ordre du Rite Ecossais Primitif. glfriteecossaisprimitif.org 0. Pristupljeno 2025-12-10.
  5. Bienvenue sur le site Internet des Francs-Maçons travaillant au Rite Ecossais Primitif. glsrep.fr 0. Pristupljeno 2025-12-10.
  6. McBlain, Matthew (1890.) The Rituals of the Degrees of the Early Grand Scottish Rite, Worked Under the Control of the Early Grand Mother Encampment of High Knt. Templars, Scotland, Being Those from the 23d to the 31st Inclusive. https://www.google.hr/books/edition/The_Rituals_of_the_Degrees_of_the_Early/TAykQwAACAAJ?hl=hr.
  7. Dachez, Roger (2003.) Histoire de la franc-maçonnerie française. https://www.google.hr/books/edition/_/iTXdPQAACAAJ?hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwiygdGnj5GMAxUhRzABHa0dKnAQre8FegQIChAD.
  8. Minutes du Colloque de Marseille. free.fr 0. 2004 1. Pristupljeno 2025-12-10.
  9. • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
    • Parametar edition nije dopušten u klasi journal
  10. 10,0 10,1 Castelli, Joseph (2007.) Le Rite Écossais Primitif, Rituels et Cérémonies.