Svetica (Monte Madonna)
Svetica (Monte Madonna) je vojna baza u Puli, izgrađena ispod istoimenog brda koje se nalazi istočno od Šišana i sjeverozapadno od Ližnjana. Glavna funkcija ovog objekta bila je zaštita Kvarnerskog zaljeva pa se Svetica naziva i "čuvaricom Kvarnera".
Po nacrtu carske i kraljevske inženjerijske direkcije iz 1915. godine (početak Prvog svjetskog rata), počinje na Svetici izgradnja moćne baterijske grupe Monte della Madonna s topovima od 310 mm. Fortifikacija je građena u sklopu fortifikacijskog sustava Pule. Ova na Svetici, u širem smislu, osiguravala je glavnu ratnu luku Pula, a služila je za osmatranje s ciljem čuvanja i kontroliranja šireg pomorskog pravca u akvatoriju kvarnerskog zaljeva. Nakon 1918. godine, tj. odlaskom Austro-Ugarske s ovih prostora, utvrđenjem se koristi talijanska, njemačka, jugoslavenska i hrvatska vojska.
Najviša kota Svetice nalazi se na 88 m nadmorske visine, a 30 m ispod površine brda ispresijecanog složenim sustavom kanala nalazi se minijaturna, ali funkcionalna vojna baza sa spavaonicom za 24 vojnika, ambulantom, računalno-komandnim odjeljenjem, reflektorskom stanicom čiji je snop mogao dosegnuti pola Kvarnerskog zaljeva, s četiri topničke bitnice, ventilatorskom stanicom i spiralnim stepenicama koje su vodile 20-ak metara iznad - u osmatračnicu i komandni bunker.
Svetica iako udaljena od centra Pule čini sastavni dio fortifikacijskog sustava koji je branio ovaj grad od mogućeg neprijateljskog napada. Vojnopolitičkom voljom Austrije Pula je pretvorena u jednu od najbolje branjenih ratnih luka u Europi. Nastanak Pule u današnjim gabaritima, sudbinski je vezan uz vojsku, razvoj vojnih doktrina i fluktuaciju tisuća mornara i časnika koji su živjeli i službovali na ovom prostoru.
Nakon austrijske, grad prelazi pod talijansku upravu, kasnije njemačku te kraći period nakon Drugog svjetskog rata angloameričku, iza koje slijedi dugo razdoblje daljnjeg vojnostrateškog utvrđivanja Pule koja postaje, iza Splita, druga po važnosti ratna luka bivše JNA.
Fortifikacijski sustav bivše JNA, iako se dijelom oslanjao na naslijeđene austrougarske vojne objekte (prvenstveno vojarne i skladišta), kroz dugi niz godina stvorio je moderan sustav fortifikacijskih objekata s originalnim vojnostrateškim rješenjima. Većina tih objekata je danas zapuštena i devastirana. Najdrastičniji su primjeri bivši vojni kompleks Monumenti - Katarina, Vela Draga i skladište Zonka, iz kojih su preko noći nestala kamena stubišta, vrata, radijatori, parketi, cjelokupna infrastruktura, a objekti vojnog skladišta Zonka ostali su i bez krovne konstrukcije. Zbog nepravovremene zaštite ili adekvatne prenamjene napuštenih objekata, ta su mjesta danas ruglo grada, ogoljela, tjeskobna mjesta na kojima rastu korov i drača.
Jedan je od rijetkih, zasad, pozitivnih primjera očuvanja fortifikacijske baštine iz vremena bivše JNA na području Pule - "podzemni grad" Svetica.
Uzvisina Svetica nalazi se oko tri kilometra jugoistočno od Šišana, 16 kilometara od Pule, između uvala Kale i Kuje, na najvišoj koti s koje puca pogled na Kvarnerski zaljev. Iz Pule je do uzvisine Svetica najlakše doći preko Medulinske ili Ližnjanske ceste, ali prema Šišanu i Ližnjanu, tj. cestom za šišansku šumu i more.
Kompleks Svetica prva je umjetna, podzemna fortifikacija stalnog tipa u Hrvatskoj dostupna javnosti. Članovi Nacionalne udruge za fortifikacije Pula (NUF) odobrenjem Ministarstva obrane od 2002. godine čuvaju i održavaju ovaj vojni kompleks, koji je po mnogo čemu jedinstveni podzemni objekt specijalne namjene građen 1950-ih i 1960-ih godina u jeku hladnoratovske ere. Naime, ovaj je fortifikacijski sustav podijeljen na dvije zone - zonu 1 i zonu 2. Zona 2 je i danas, kao i dok su u žicom ograđenom prostoru površine 80 hektara obitavali vojnici, vidljiva javnosti, odnosno lokalnom stanovništvu koje je nekoć vjerovalo da se na Svetici nalazi samo dobro čuvano, veliko vojno skladište, dok je zona 1 punih 50-ak godina bila najstrože čuvana vojna tajna.
Okružena visokim primorskim borovima i pokošenim travnjakom, uvučena sa strane, poput socrealističkog turističkog radničkog hotela, smjestila se zgrada za stanovanje na dva kata u kojoj su nekada boravili vojnici.
Zgradu je 1990-ih godina obnovila Hrvatska vojska, postavivši centralno grijanje u sve prostorije te suvremenu digitalnu kotlovnicu, no sve je u periodu kada je Svetica nakratko bila napuštena ukradeno. Prostranom, blago uvučenom livadom okruženom borovom šumom dominira drveni hangar - jedinstven zbog konstrukcije po uzoru na pčelinje saće, koji je 1950-ih godina dovezen iz Zadra i složen na Svetici. Ovo je jedinstven primjerak drvenog hangara napravljenog po uzoru na slične američke objekte i jedini je takav vojni objekt očuvan u Puli. Hangar predstavlja ogroman prostor ovalna krovišta umreženog složenom drvenom konstrukcijom.
Zgrada u kojoj su boravili vojnici, prostrani hangar, igralište za mali nogomet i košarkaško igralište iza hangara, kao i čvrsta barutana iz 1915. godine koja ima protuudarni hodnik, jedini su objekti vidljivi s ceste i iz zraka, odnosno izgrađeni nad zemljom. Nakon prolaska kroz vidljivu zonu 2, poljski put u cik-cak liniji nestaje u gustoj borovoj šumi u kojoj se nalazi ulaz u tajanstveni prostor zone 1, nekad čuvanog takozvanom mrtvom stražom, s čijih su skrivenih položaja vojnici pucali na nenajavljenog gosta bez upozorenja. Kroz zonu 1 do "podzemnog grada" vodi šumski put, ispresijecan s obje strane skrivenim bunkerima, streljačkim rovovima i mitraljeskim gnijezdima te punktovima za telekomunikaciju. Svaki stup, svaki detalj na šumskoj stazi je sačuvan.
U podzemne objekte može se ući kroz šestero vrata i jedan prozor. Svi ulazi zatvoreni su skrivenim blindiranim vratima pancirno-hermetičkog tipa s optikom, a cijeli objekt ostavlja dojam odlične stanja.
Najveći, donji ulaz predstavljaju vrata ukopana u živu stijenu visine tri i širine pet metara. Iza vrata nalazi se dugački tunel osvijetljen vlastitim agregatnim sustavom. U tunelima, ukupne dužine pola kilometra, nema vlage, zidovi su prebojani i zrak nije ustajao zbog i danas funkcionalnog ventilacijskog sustava. Temperatura je stalna i iznosi od 12 do 15 stupnjeva kroz cijelu godinu, što je zapravo prosječna godišnja temperatura podneblja na kojem se podzemni objekt nalazi.
Objekt je izgrađen od specijalnog betona u koji je umiješan kremeni kamen, kojeg ima najčešće u rijekama i koji mu daje posebnu čvrstoću i otpornost na eksplozije.
Na vrhu Svetice nalaze se komandni bunker i osmatračnica do koje vode uske, spiralne stepenice. Pogled s tajne osmatračnice "podzemnog grada" seže do Velebita, Senja, a vide se Cres, Zeča, Lošinj, Susak, a skroz na jug Unije.
Svetica je, neovisno o društveno-političkom kontekstu u kojem je nastajala, vrijedan vojnoarhitektonski objekt koji bi pravilnom valorizacijom mogao postati posjećena turistička destinacija, na čemu rade i članovi NUF-a.
U periodu hladnog rata, 50-ih godina 20. stoljeća, u potpunoj tajnosti počelo je projektiranje i izgradnja podzemne gradnje - Top Secret Bunker's - Tajne stanice na Svetici. Za to vrijeme nitko od lokalnih stanovnika nije smio prolaziti tim područjem i tajnost se sačuvala gotovo do danas. Mnogima još uvijek nije poznata lokacija s obzirom da je objekt, nazvan "tajna morsko-maskirna podzemna gradnja - važna centralna stanica", dobro kamufliran i skriven. Građen kao zaštitni atomsko-nuklearni, biološki, kemijski, podzemni fortifikacijski objekt, služio je za radarsko i vizualno osmatranje i javljanje, kao obalna osmatračka i signalna stanica te obalna baterija. Danas je u vlasništvu Republike Hrvatske.
Zbog specifičnosti mogućeg ratovanja i novih taktičko-tehnoloških ratno-vojnih doktrina specifičnih za sredinu 20. stoljeća, podzemna utvrda na Svetici nesumnjivo pripada fortifikacijskom sustavu Pule, ali istovremeno izlazi iz tog sustava te ulazi u moćni, suvremeni i skupi sustav najsigurnijih objekata za eventualni nuklearno-kemijsko-biološki rat. Tajni objekti u sklopu projekta Neptun ili MMVIP (Morsko-maskirni vezovi i potkopi), koji sadrži dosad neistražen broj objekata i lokacija, činili su moćni obalni štit Jadrana povezan žilom Neptun - kabelom koji povezuje sve te antinuklearne fortifikacijske objekte.
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Svetica (Monte della Madonna)
Svetica 1956. (Monte della Madonna - 1915.) 44°50'53.81"S - 13°57'55.81"I (kordinate ulazne klizne rampe, prijavnice-glavnog i jedinog ulaza) je stacionarna vojna baza sa kompleks grupom objekata u sklopu fortifikacijskog sustava Pule (glavne ratne ruke i glavne ratne baze A-U, SFRJ dok nije izgrađena nova glavna ratna luka, baza Lora-Split na sredini Jadrana). Najznačajniji i najskuplji stacionarni objekt (obalna baterija broda-OBB/skračenog naziva potkop-Svetica) izgrađen je ispod istoimenog brda koje se nalazi istočno od naselja Šišan i sjeverozapadno od Ližnjana. Glavna funkcija ovog stacionarnog, podzemnog položaja (+ strateškog položaja BROM - baterija raketa obala more) bila (zatvorenog tipa, bitničkim-topničkim pozicijama-položajima i za tada suvremenog fortifikacijskog objekta) je zaštita velikih Kvarnerskih vrata (pa se Svetica može nazivati i "čuvaricom Kvarnera") te paraliziranje, pristup, ometanje te zaštita minskog morskog polja podvodnih bombi ka glavnoj ratnoj luci, bazi Pula. Bez njenog učutkavanja bilo je nemoguće proći tim pravcem. Mogla je djelovati potpuno samostalno ali je bila umrežena djelovanjem zajedno sa drugim strateško pozicioniranim objektima-fortifikacijama: stalnog, rezervnog, pričuvnog (ali pripremljenog-uređenog položaja) te privremenog ili i narednog tipa sa ostalim nepriprmeljenim ali poznatim položajima-pozicijama-lokacijama.
7 km i 450 metara (najkraćom zračnom linijom) udaljenost je od radarske stanice na Svetici do radarske stanice Dubine-Kavran, nalazi se zadnja (na ovom području) borbena fortifikacija (utvrda) otvorenih 6 aplasmana - obalna baterija broda (OBB) Dubine rezervnog-pripremljenog tipa koja je izgrađena (JNA 1974-6) na ovom području u sklopu fortifikacijskog sustava Pule (ali i u sklopu zaštite cijelokupne Jadranske obale).
7 km i 737 metara (najkraće zračne linije) udaljenost je od topa 1 potkop-Svetica do tajnog komandnog-zapovijednog mjesta (JNA) tzv atomske ratne komande - ARK - san Daniel stacionarnog-stalnog tipa komadnog mjesta skrivenog duboko u A-U utvrdi - adaptirane u barutani kopnene utvrde iznad Pulskog aerodroma Fort San Daniele na 107 metara (dominantne pozicije) nadmorske visine.
13 km i 995 metara (najkraće zračne linije) udaljenost je od topa 1 potkop-Svetica do topa 1 na (JNA) obalnoj bateriji broda (OBB) potkop-Muzil stacionarnog-stalnog tipa sa 4 zatvorenih aplasmana na poluotoku Muzil-Pula
21 km i 670 metara (najkraće zračne linije) udaljenost je od topa 1 potkop-Svetica do topa 1 na (JNA) obalnoj bateriji broda (OBB) potkop-Glavina stacionarnog-stalnog tipa (koja nikada nije dovršena, ali predstavlja izuzetan primjerak načina gradnje) predviđena za 4 zatvorena aplasmana na otoku Mali Brijon/Brijun (Nacionalni park Brioni/Brijuni)
31 km i 270 metara (najkraće zračne linije) udaljenost je od položaja topa 1 potkop-Svetica do topa 1 na (JNA) stacionarnog-stalnog tipa - haubičkoj obalnoj bateriji broda (OBB) Grmov na otoku Cres-u (otvorenih 6 aplasmana dalekometnog topništva).
29 km i 705 metara (najkraće zračne linije) udaljenost je od topa 1 potkop-Svetica do topa 1 na (JNA) obalnoj bateriji broda (OBB) Vele stijene-Bijele stijene stacionarnog-stalnog tipa sa 4 otvorena aplasmana na otoku Unije.
48 km i 096 metara (najkraće zračne linije) udaljenost je od topa 1 potkop-Svetica do topa 1 na (JNA) obalnoj bateriji broda (OBB) potkop-Lussin - brdo Tovar stacionarnog-stalnog tipa sa 4 otvorena aplasmana na otoku Lošinj.
64 km i 052 metra (najkraće zračne linije) udaljenost je od topa 1 potkop-Svetica do topa 1 na (JNA) obalnoj bateriji broda (OBB) potkop-Ilovik stacionarnog-stalnog tipa 4 otvorena aplasmana na otoku Ilovik.
73 km i 345 metara (najkraće zračne linije) udaljenost je od topa 1 potkop-Svetica do topa 1 na (JNA) obalnoj bateriji broda (OBB) Premuda stacionarnog-stalnog tipa sa 4 otvorena aplasmana na otoku Premuda.
74 km i 750 metara (najkraće zračne linije) udaljenost je od topa 1 potkop-Svetica do topa 1 na (JNA) obalnoj bateriji broda (OBB) Silba stacionarnog-stalnog tipa sa 4 otvorena aplasmana na otoku Silba.
89 km i 222 metra (najkraće zračne linije) udaljenost je od topa 1 potkop-Svetica do topa 1 na (JNA) obalnoj bateriji broda (OBB) Ist stacionarnog-stalnog tipa sa 4 otvorena aplasmana na otoku Ist.
98 km i 751 metara (najkraće zračne linije) udaljenost je od topa 1 potkop-Svetica do topa 1 na (JNA) obalnoj bateriji broda (OBB) potkop-Bonastar stacionarnog-stalnog tipa sa 4 aplasmana na otoku Molat.
S obzirom da je izgrađeno 50-setak strateških fortifikacijskih-utvrđenih položaja zajedno sa morskim maskirnim vezovima-morskim maskirnim pristanima od kojih su samo dva za pomornice dok su svi ostali služili za skrivanje, sklanjanje, baziranje, pozicioniranje i dr. a potrebito za brodove prvenstveno tipa: raketne topovnjače i torpedne čamce te ostala manja vojna plovila (barkase, ronilačke barkase, DTM-ci..), uglavnom svi ti objekti tj. vojne i fortifikacijske arhitekture sežu do rt-a Oštri/Oštro (HR), pa sve do obalne baterije broda (OBB) Skočiđevojka (CG) odnosno još i dalje gotovo do same granice sa Albanijom. Svi podaci o stanju: vremena, vidljivost, temperaturi, radarskom, komunikacijskom, kripto, brodovlju, podmornicama, zračnim letovima letjelicama (avioni, helikopteri, ..) i dr. a potrebiti slani su na znanje, obradu, pračenje, vođenje, ... u komandu OSOJA (obalska-obalna služba osmatranja i javljanja, ... te prema OC KVPO (operativni centar na 3 kata ispod zemlje tj. komande vojno pomorske oblasti - ARK-Korešnica) i drugim istim ili višeg stupnja operativnih, taktičkih, ... centara-podzemih specijalnih fortificiranih-utvrđenih vojnih objekata.
Po nacrtu carske i kraljevske (KuK) inženjerijske direkcije (koja je dijelovala u Puli) iz 1915. godine (točnije druga godina Prvog svjetskog rata), počinje na Svetici izgradnja moćne baterijske grupe Monte della Madonna s topovima od 310 mm. Fortifikacija vrlo specifičnog (potpuno različitog od svih ostalih objekata dotadašnjih fortifikacija u sklopu fortifikacijskog sustava Pule) izgleda-trolisa je izgrađena (iskorištena je struktura i specifičnost dominantnog brda iznad rt-a Marlera) u sklopu fortifikacijskog sistema Pule. Ova na Svetici, u širem smislu, osiguravala je (pristup) glavnu ratnu luku Pula, a služila je za osmatranje s ciljem čuvanja, kontroliranja i paraliziranja šireg pomorskog pravca u akvatoriju Kvarnerskog zaljeva. Nakon 1918. godine, tj. odlaskom Austro-Ugarske s ovih prostora, utvrđenjem se koristi talijanska, njemačka, angloamerička, jugoslavenska armija i hrvatska vojska.
Najviša kota Svetice nalazi se na 88 m nadmorske visine, a 30-setak metara ispod površine brda ispresijecanog složenim sustavom tunela i potrebitih prostorija nalazi se stacionarna (stalnog tipa) i funkcionalna vojna podzemna baza sa spavaonicom koja ima 24 kreveta (na kojima su kao i u podmornicama mogli spavati tri vojnika u smjenama po 8 sati) te 2 ventilatora, ambulantom sa 4 kreveta, računalno (odijel računača sa 2 kreveta)-komandnim odjeljenjem sa, reflektorskom-agregatnom stanicom čiji je snop mogao dosegnuti velika Kvarnerska vrata, s četiri topnička položaja-bitnice prvo sa topništvom od 66 mm, kasnije 88 mm, 4 skladišta granatnih zrna-granata za 4 topa), ventilatorskim stanicama 4+1 (5 komada) i spiralnim stepenicama koje su vodile 30-ak metara iznad - u armirano-betonsku osmatračnicu i čelični komandni bunker.
Svetica iako udaljena od centra Pule čini vrlo važan sastavni dio fortifikacijskog sustava koji je branio ovaj grad, bazu, arsenal, sidrište brodova, luku, podmorničku bazu, hidro bazu, aerodrom, ... od mogućeg neprijateljskog napada i osvajanja. Vojnopolitičkom voljom Austrije, A-U Pula je pretvorena u jednu od najbolje branjenih ratnih luka, baza u Europi. Nastanak Pule u današnjim gabaritima, sudbinski je vezan uz vojsku, razvoj vojnih doktrina i fluktuaciju tisuća mornara i časnika-oficira koji su živjeli i službovali na ovom prostoru. Nakon .. mletačke-vencijanske, prve austrijske, francuske, druge austrijske, A-U grad prelazi pod talijansku upravu, kasnije njemačku te kraći period nakon Drugog svjetskog rata angloameričku, iza koje slijedi dugo razdoblje daljnjeg vojnostrateškog utvrđivanja Pule koja postaje, iza Splita, druga po važnosti ratna luka bivše JNA.
Fortifikacijski sustav bivše JNA, iako se dijelom oslanjao na nasljeđene austrougarske vojne, već utvrđene lokacije-objekte-položaje/pozicije (prvenstveno vojarne i skladišta, ali ponekad i forove, baterije), kroz dugi niz godina stvorio je moderan sustav fortifikacijskih objekata s originalnim vojnostrateškim rješenjima. Većina tih vojnih objekata danas je zapuštena i devastirana. Najdrastičniji su primjeri bivši vojni kompleks sa sjeverne strane Pulskog zaljeva (nevedenim redom) Vela Draga-Valle Lunga, Kriges pulver munittions depozit-magazin/skladište UBS-a RH br 25, Monumenti - otok Katarina spojem energetskim mostom i skladište goriva Zonka-Zonchi, iz kojih su u kratkom vremenskom peridou preko noći nestala kamena stubišta, vrata, radijatori, parketi, cjelokupna infrastruktura, ..podovi, zidovi, oprema, uređaji....a objekti vojnog skladišta Zonka ostali su i bez krovne konstrukcije. Zbog nepravovremene zaštite ili adekvatne prenamjene napuštenih objekata vojne i fortifikacijske arhitekture, ta su mjesta danas ruglo grada, ogoljela, tjeskobna mjesta na kojima rastu korov i drača niska i visoka vegetacija.
Jedan je od rijetkih, zasad, pozitivnih primjera očuvanja fortifikacijske baštine i vojne arhitekture iz vremena bivše JNA na području Pule - "podzemni grad" - potkop sa kompleks grupom pretečih objekata na i u Svetici. Uzvisina (brdo) Svetica nalazi se (1.945 metara zračne linije od glavnog ulaza u Šišansku crkvu svetog Feliksa i Fortunata iz 1528. godine do ulazne klizne rampe-prijavnice Svetica) jugoistočno od naselja Šišana, te 9 kilometara i 781 metara (najkraće, zračne linije od centra nastarije sačuvane pulske mletačke utvrde lučki Kaštel-Hafen Kastell iz 1633. godine do prijavnice Svetica) od centra Pule, između uvala Kale i Kuje. S najviše kote puca pogled na velika Kvarnerska vrata . Iz Pule je do uzvisine Svetica najlakše je doći (kraći puta) preko stare Medulinske (preko Busolera, Škatara, Šikića, Šišana, pored skretanja za Jadreški i Ševe) ili (duži put) novije Medulinske ceste (koja vodi preko centra Medulina, centra Ližnjana, pa prema Šišanu, pa na zavoju cestom gdje šišanci idu u svoju ribarsku lučicu i na more.
Kompleks Svetica prva je umjetna, podzemna fortifikacija stalnog tipa u Hrvatskoj dostupna javnosti. Članovi Nacionalne udruge za fortifikacije-Pula (NUF-Pula) odobrenjem Ministarstva obrane, Ministarstva Kulture od 08.05. 2002. godine čuvaju i održavaju i unaprijeđuju (a od 09. mj. 2013. osniva se krovna Udruga za promicanje kreativnog izražavanja Svetice/skračenog imena UDRUGA SVETICA koja od 11. mj. 2013. potpisuje ugovor za kompleks grupu SVETICA) ovaj vojni podzemni i nadzemni kompleks, koji je po mnogo čemu jedinstveni objekt pojačane zaštite - specijalne namjene građen 1950-ih i 1960-ih (najvjerojatnije 1956. godine) u jeku hladnoratovske ere (WW3-THE COLD WAR/HLADNI RAT). Naime, ovaj je fortifikacijski kompleks-sustav podijeljen na dvije zone - zonu 1 (čeona) i zonu 2 (ulazna). Zona 2 je i danas, kao i dok su u (JNA-HRV) žicom ograđenom prostoru površine cca 15 hektara obitavali časnici-oficiri, vojnici, vidljiva javnosti, odnosno lokalnom stanovništvu koje je nekoć vjerovalo da se na Svetici nalazi samo dobro čuvano, veliko vojno skladište (drveni hangar, prekriven savijenim salonit pločama), dok je zona 1 (top secret/najviša tajna) gotovo punih 50-ak (točnije od 1956. - 2002.) godina bila najstrože čuvana vojna tajna na kojoj nitko nije smio dolaziti.
Okružena visokim primorskim sađenim borovima (radi maskiranja i taktičkim planovima-rješenjima zamračivanja cijelokupnog područja), A-U čempresima, istarskom crnikom - hrastom (bršudom) i pokošenim, održavanim travnjakom, uvučena sa strane, poput socrealističkog turističkog radničkog hotela, smještena je vojarna - čvrsta zgrada za stanovanje na dva kata (ali sa podrumom u kojem je pritvor i kotlovnica te tavanom) u kojoj su nekada boravili oficiri-časnici-zapovijednici i vojnici.
Zgradu te prilaznu asvaltiranu cestu sa parkingom ispred i bočno od zgrade je 1990-ih godina izgradila Istarska županija na prijedlog Hrvatske vojske (HRV), radeći (HRV) preinake na zgradi (ugrađivanjem kupatila i wc-a umjesto dotadašnjeg balkona, sa zadnje strane zgrade) te postavila centralno grijanje i moderne aluminijske rebraste radijatore u sve prostorije te suvremenu žutu digitalnu kotlovnicu, no sve je u periodu kada je Svetica nakratko bila (preko noći bez čuvanja) ukradeno (radijatori i najvažnji dijelovi-plamenici, ventili kotlovnice). Prostranom, blago uvučenom livadom okruženom borovom šumom, čempresima, crnicom (bršuda) dominira drveni hangar - jedinstven zbog konstrukcije po uzoru na (relativno slično, ali pojednostavljenom pčelinjem saću, koji je 1960-ih godina dovezen demontiran-rastavljen iz Zadra (navodno je bio duži sa svake strane 6 metara) i ponovno složen i kvalitetno montiran-sastavljen na pripremljenom ukopanom u terenu na armiranoj-betonskoj podlozi-podu sa lijevim i desnim armirano-betonskim zidom visine cca 1 metar. Ovo je jedinstven primjerak (JNA) drvenog hangara napravljenog po uzoru na slične američke, ruske i drugih vojski vojne objekte-vojne arhitekture i uz dva nešto manja hangara ali istovijetna po konstrukciji (SKL UBS-a RH br 25), jedini je te veličine (u Puli) kao takav vojni objekt vojne arhitekture očuvan u Puli. Hangar predstavlja ogroman prostor ovalna-polubačvasta krovišta pokriven ovalnim-lučnim valovitim salonit pločama umreženog romboidičnom konstrukcijom tj. složenom drvenom konstrukcijom, (u periodu HR-vojske čeono-sa prednje i sa zadnje-stražnje strane zamijenjena su prednji i stražnji dotrajalali drveni zidovi-drvena konstrukcija sa novim zidom izvedenim od betonskih bloketa, koji su ožbukani na grubo te su postavljena prednja i stražnja velika dupla metalna klizna vrata, u hangar mogu ulaziti kamioni .
Ulazna klizna rampa, sa ulaznom rasvijetom na željeznoj banderi (HRV), prijavnica (čvrsti-zidani objekt sa strujom, telefonijom i krovnim.crijepom-HRV), zgrada-vojarna (kosih krovova prekrivenog valovitim ravnim salonit pločama) sa betoniranim armirano betonskim pristupom-stazom (JNA) odnosno čvrsti objekt za stanovanje (sobama na gornjem katu i kacelarijama u donjem katu) u kojoj su boravili oficiri-zapovijednici i vojnici, vanjsko (JNA) zidano (bočno desno iza vojarne) kupatilo-wc sa krovnim crijepovima, skladište goriva za potrebe kotlovnice sa većim metalnim tankom (ukopani prostor/skladište bez krova pozicioniran desno uz zgradu za stanovanje-najvjerojatnije HRV objekt), objekt/pozicija za provjeru nakon straže da u ručnom naoružanju nema metaka-tj ni u cijevi izvedena od duplog zida betonskim bloketima dok je između dva zida bio pijesak-oblik objekta rašireno uglato/kockasto slovo "U"/ili u obliku klanfe-pozicija bočno desno uz zgradu-najvjerojatnije (HRV) objekt, (JNA) zidana trafo stanica (iza vojarne), prostrani dijelomično ukopani u teren prostrane livade veliki hangar, armirano-betonska pozicija (HRV) sa špinama za pranje vozila, dva (JNA) hidranta, armirano-betonsko košarkaško igralište iza vojarne te poljsko malo nogometno, rukometno, odbojkaško igralište bočno (lijevo) uz hangar, helikopterska livada (bočno desno uz i ispred hangara gdje je danas HRV jarbol za zastavu, ali i zborno mjesto) kao i čvrsta A-U barutana (u vali) sa protudarnim hodnikom, betonskim krovom te izuzetno preciznim visoko kvaliteno obrađenim-kamenim zidom iz 1915. godine, A-U položaji (2-položaja) merzerskog topništva (lijevi i desni), te jedan (JNA) strateško pozicioniran armirano-betonski zaštitni streljačko-mitraljeski bunker (za paraliziranje i onemogučavanje pristupa potkopu-foru-utvrdi) , (JNA) streljački i mitraljeski armirano-betonski rov "C" oblika sa dvije armirano-betonske bočne prostorije (lijevom i desnom tj za zaštitu-sklanjanje ljudstva i držanje potrebite municije), pripremljeni (JNA) haubički položaj, zidana čvrsta psetarnica, te u potpunosti sačuvana (JNA) žičana ograda uokolo oko cijele zone 2 sa nabijenim i pravilno raspoređenim čeličnim stupovima, dvije (JNA) dijametralno raspoređene reflektorske pozicije sa stupovima za reflektor za osvjetljavanje ulaza u hangar, tri (JNA) položaja tj kutije za struje na željeznim stupovima (jedne ispred vojarne, te dvije električne kutije uz reflektorske stupove), jedan (JNA) stup za telefoniju (IRET), dvije (JNA) pozicije sa dva stupa za horiznotalno montirane sajle na kojima su stražarili psi, jedna (HRV) metalna kućica za stražara, pozicija parkirališta za manja vozila izvedena od metalnih stupova (HRV) za sjenu i zaštitu od nevremena (kiše, tuče, snjega), ukopana pozicija-rupa za tank vode (JNA) nikad dovršena, koja je trabala poslužiti kao pričuvni tank vode za potrebe gašenje požara uslijed nedostaka vode za eventalnu ugrozu hangara, te za vozila jedini su objekti vidljivi s ceste i iz zraka, odnosno izgrađeni nad zemljom u zoni 2.
Nakon prolaska kroz vidljivu (ulaznu) zonu 2, kroz široka metalna dvokrilna vrata (sa tokarenim šiljcima na vrhu) vodi u zonu 1 nekada širok i prostran protupožarni, vrlo važan "Y" komunikacijski put za: kamione (dotur-opskrbu-skladištenje, zamjenu municije i dr. UBS-ubojito-borbena sredstva, radare, agregata), dizalice (za montažu, demontažu, servis i zamjenu topništva), te suvremeni pokretni raketno-radarski sustav (BROM) montiran na moćnim, velikim (ZIL-ovim) kamionima. Šumska cesta-put vodi u "cik-caki" ili "S liniji kroz gustu istarsku šumu sađenih borovi, crnika (istarski hrast-bršuda), .. u kojoj se nalaze ulazi u tajanstveni prostor zone 1, nekad čuvanog takozvanom mrtvom stražom, s čijih su skrivenih utvrđeni-fortificiranih položaja (armirano betonski bunkeri, PZO-ex PVO položaji sa po dvije podzemne prostorije-jedna za sklanjanje ljudstva/veća i manja za skladištenje municije te specijalne ukopane puškarnice-položaji 1-stupnja sigurnosti) sa kojih su vojnici pucali (uz naravno i druge ukope, rovove i rovišta) na nenajavljenog "gosta-neprijatelja" bez upozorenja. Kroz zonu 1 do "podzemnog grada"-potkopa vodi nekad širok (danas djelomično zarastao i znatno sužen) šumski komunikacijski "Y" protupožarni put, ispresijecan s obje strane skrivenim bunkerima, PZO (protu zračna obrana), - ex PVO (protu vazdušna obrana) položajima, streljačkim i komunikacisjkim rovovima, puškarnicama (stojeći rovovi) 1. stupnja sigurnosti (predviđenim i za nuklearni udar) sa podgrudobranskim skloništima, armirano-betonskim radarskim položajem (ofarbanim u maskirne boje), armirano-betonskom agregatnom stanicom (ukopanom i maskiranom zemljom na krovištu), te armirano-betonskim maskirnim mitraljeskim gnijezdima/bunkerima te punktovima za telekomunikaciju (IRET) i moćnim armirano-betonskim telekomunikacijkim bunkerom (izuzetnog značaja koji je zadnji ulaz-izlaz za Istru). Svaki stup (IRET-a), svaki detalj te svi ostali objekti na šumskoj cesti i uz cestu su sačuvani kao i A-U velika barutana sa betonskim krovom, šinskim pojačanjima-metalne trverze na stropu-plafonu (sa drvenim vratima JNA), jedna pozicija/položaj (A-U) topništva 310 mm, tri betonska manja (A-U) skladišta municije sa betonskim stepenicama, protudarnim hodnikom ali bez metalnih vrata, te gotovo u potpunosti sačuvana u tri reda ograda (zone 1) izvedena od čeličnih ubetoniranih stupova "svinjskih repova" sa horizontalnom i x-sanom uredno postavljenom bodljikavom (A-U) žicom, specijalnim ubetoniranim (sa čeličnim tondinima) pozicijama za miniranje uz ogradu, (A-U) zidani rov "C" oblika sa oštečenim bočnim skladištem-za držanje streljiva, te jedno betonsko krunište bunara sa gornjim zasebnim betonskim prstenom (sa metalnim stepenicama "U" tj klanfastog-"rank" oblika) uz prilazni put.
U moćni i suvremeni podzemni objekt-pojačane zaštite-stacionarnu fortifikaciju-stalnu utvrdu-for-anti ATOMSKU UTVRDU - anti NUKLERNO (RKB) UTVRĐENJE/TVRĐAVU (skraćenog naziva i JNA terminologije potkop) može se ući (ulaziti-izlaziti) kroz šestero (4-ri pancirno-hermetički/blast doors, + 2-voja) pancirno-hermetičkih vrata, (1 ulaz. u reflektorsko-agregatnu stanicu, te 1-dan glavni gornji ulaz) te jedan prozor na osmatračnici. Svi bitnički-topnički ulazi zatvoreni su skrivenim blindiranim vratima pancirno-hermetičkog tipa s optikom (špijunkama), a cijela unutrašnjost objekta ostavlja dojam odlične stanja (očuvanosti: zaštite, sanacije, revitalizacije, rekonstrukcije, kondicije, održavanja, konzerviranja i dr a potrebito). Najveći, donji-bočni ulaz sa uskotrčanim šinama ispred reflektornice i bočno pozicioniranih od potkopa od kojih je sačuvana samo desna šina dok lijeva nedostaje u dužini od cca 102 metra (u reflektornicu/iliti reflektorsku stanicu) predstavlja ulaz i dvokrilna vrata (lijeva su široka 1.080 mm a desna 1.090 mm) ukopana u živu stijenu visine 3.322 mm i širine 2.170 mm. Iza velikih čeličnih vrata nalazi se reflektornica (sa šinama na podu, metalnim postoljem za reflektor na metalnim - 4 - kotačima, drveno-metalni vozić za dotur, zamjenu municije-granata i dr UBS sa - 4 - metalna kotača, te dvije pozicije za agregate koji imaju dva predviđena auspuha...). zatim slijedi prvi dio hodnika pa ventilatorska stanica broj 5 (V5), te lijeva pancirno-hermetička (LHV) vrata sa optikom-špijunkom, dugački komunikacijski tunel-poterna osvijetljen po potrebi (kao i cijeli objekt) i vlastitim agregatnim sustavom. U tunelima i svim ostalim potrebitim prostorima, ukupne dužine cca pola kilometra, nema vlage, zidovi su prebojani bijelim krečem a donji dio (26-cm) sivom bojom i zrak nije ustajao zbog i danas funkcionalnog dobro isprojektiranog ventilacijskog sustava (te poznavanja kako najbolje održavati prozračnost podzemnog objekta, uz redovito i često prozračivanje kod obilazaka te provjetravanje kad je Bura). Temperatura je stalna i iznosi od 12 do 15 stupnjeva (zimi kad se okolna zemlja-stijena potkopa ohladi temperatura potkopa iznosi 12°C - dok ljeti zbog jačeg djelovanja sunca kad se okolno zemljište-stijena potkopa ugrije iznosi 15°C, (u 12 godina od 2002.-2014. godine koliko se prati i mjeri stanje temperature nije primječeno variranje temperature) kroz cijelu godinu, što je zapravo (formula za umjetne podzemne objekte) prosječna godišnja temperatura podneblja na kojem se podzemni objekt nalazi. Potkop točnije podzemni objekt -pojačane zaštite - borbena stalna fortifikacija-utvrda je izgrađen od specijalnog dvoslojnog betona (između dva sloja betona je debela katranska izolacija, a na završnom sloju betona prije završne žbuke je sloj ravnog ternita sa drugim slojem katranske izolacije) u koji je umiješan kremen-i (staklasti) kamen (sa tajne lokacije negdje u Sloveniji), kojeg ima najčešće u rijekama i koji mu daje posebnu čvrstoću i otpornost na vlagu, explozije, radijaciju i nuklerani udar.
Na vrhu Svetice nalaze se maskirni komandni bunker (mjesto komandanta-zapovijednika utvrde) i osmatračnica do koje vode (iz podzemlja) uske, spiralne stepenice (bunarskog tipa). Pogled s tajnog maskirnog komandnog položaja, osmatračnice "podzemnog grada" seže do Velebita, Senja, .... a vide se (redom sa lijeva na desno) otoci: Cres, Galiola, Zeča. Lošinj, Unije, (ne vide se: Vele Srakane* i Male Srakane*), a skroz na jugu piješčani otok Susak. Svetica je, neovisno o društveno-političkom kontekstu u kojem je nastajala, vrijedan vojnoarhitektonsko-fortifikacijki objekt-kopleks koji bi pravilnom valorizacijom mogao postati posjećena turistička destinacija, na čemu rade i članovi NUF-PULA, UDRUGA SVETICA kao i druge udruge koje djeluju na Svetici.
U periodu hladnog rata, 56-ih godina 20. stoljeća, u potpunoj tajnosti počelo je projektiranje (vojnih inženjera-stručnjaka, vrsnih poznavaoca geologije i nuklearnog udara/suvremenih fortifikatora) i izgradnja podzemne gradnje - Top Secret Bunker-a - Tajne stanice u Svetici. Za to vrijeme nitko od lokalnih stanovnika nije smio prolaziti tim područjem i tajnost se sačuvala gotovo do danas. Mnogima još uvijek nije poznata lokacija s obzirom da je objekt, nazvan "tajna morsko-maskirna podzemna gradnja - važna centralna stanica", dobro kamufliran i skriven. Građen kao zaštitni anti atomski-nuklearni-radioaktivni, kemijski, biološki (RKB), podzemni stacionarni fortifikacijski objekt (pojačane zaštite), služio je i za (OROSTt-LS) obalska/obalno radarska osmatračka stanica-lake snage, kao (VOJIN) vazdušno/zračno osmatranje, javljanje i navođenje, (OSt) osmatračka/optička stanica, (SSt) signalna stanica, (OB-BRODA) obalska/obalna baterija broda, za OBAVEŠTVANAJE/obaviještavanje, (C) cilj, (OSOJ) obalska/obalna služba osmatranja i javljanja, (VPS) vojnopomorski sektor, (VPO) vojnopomorska oblast (sjeverni Jadran)-po pronađenim stranicama dnevnika (u dnevniku su vođeni svakodnevno 24 satni podatci o: broj, vrsta i pripadnost osmotrenog objekta, djel0vanje osmotrenog objekta te zapažanja more, vijetar i vidljivost (u periodu JNA). Danas je u vlasništvu Republike Hrvatske. Zbog specifičnosti mogućeg ratovanja i novih taktičko-tehnoloških ratno-vojnih doktrina specifičnih za sredinu 20. stoljeća (WW3-HLADNI RAT-THE COLD WAR), podzemna utvrda na (točnije u) Svetici nesumnjivo pripada fortifikacijskom sustavu Pule, ali istovremeno izlazi iz tog sustava te ulazi u moćni, suvremeni i skupi sustav najsigurnijih objekata za eventualni nuklearno-radioaktivno-kemijsko-biološki rat. Tajni objekti u sklopu projekta Neptun ili podtajne šifre MMVIP (Morsko-maskirni vezovi i potkopi), koji sadrži 50-setak istraženih objekata (od strane Nacionalne druge za fortifikacije-Pula) i lokacija vojne i fortifikacijske arhitekture činili su moćni obalni štit Jadrana povezan žilom Neptun - podmorskim kabelom koji povezuje sve te antiNuklearne fortifikacijske objekte.