Velika loža Pruske
| Velika loža Pruske
Große Loge von Preußen
| |
|---|---|
| Skraćenica | GL RYzF |
| Utemeljena | 1798. |
| Tip | velika loža |
| Središte | Berlin |
| Broj članova | 11.000 (1930.) |
| Službena stranica | royal-york |
Velika loža Pruske (njem. Große Loge von Preußen), odnosno Velika loža "Prijateljstvo kraljevskog Yorka" (Große Loge Royal York zur Freundschaft), skraćeno GL RYzF, bila je jedna od osam regularnih slobodnozidarskih velikih loža koje su djelovale u Njemačkoj (Njemačko Carstvo i Weimarska Republika) do 1935. godine.
Pretpostavlja se da je kao loža osnovana 1752. godine u Berlinu. Godine 1760. dobila je osnivačku povelju od Velike matične lože "Tri globusa", koja ju je priznala kao svoju ložu-kćer pod imenom "Prijateljstvo kod tri golubice". Nakon što se odvojila od Velike lože "Tri globusa", Velika loža je kasnije dobila priznanje regularnosti od Velike lože Engleske.[1] Svoj vrhunac dosegnula je 1932. godine, kada je brojala oko 11.500 članova unutar 104 lože, čime je postala jedna od najbrojnijih velikoj u Njemačkoj toga doba. Među trima tzv. staropruskim velikim ložama Velika loža Pruske bila je najmlađa.
Godine 1933. bila je prisiljena obustaviti svoj rad pod pritiskom nacističkog režima. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, bila je aktivno uključena u obnovu slobodnog zidarstva u Zapadnoj Njemačkoj, sudjelujući u simboličkom činu "ponovnog unošenja svjetla" u Ujedinjenu veliku ložu Njemačke. Danas postoji pod okriljem ove velike lože u obliku saveza koji uključuje njezine izvorne četiri lože. Tako se nasljeđe Velike lože Pruske nastavlja u modernom kontekstu njemačkog slobodnog zidarstva.[2]
Povijest
.jpg){kind=link}
U Berlinu su francuski umjetnici i učenjaci koji su radili za Fridrika II. osnovali lože "Sloga" (La Concorde; 1754.) i "Prijateljstvo" (L'Amitié; 1751. ili 1752. godine). Okolnosti osnivanja Lože "Prijateljstvo" nisu dokumentirane, a prvi pisani tragovi pojavljuju se tek u zapisnicima Velike matične lože "Tri globusa". Prema tim zapisima, 5. svibnja 1760. govornik Lože "Prijateljstvo" obavijestio je Veliku ložu "Tri globusa" da "određeni broj slobodnih zidara želi osnovati svoju ložu".[3] Dvanaestog travnja 1761. kraljevski umirovljenik Cosme Patras, nove Lože "Prijateljstvo kod tri golubice" (Loge De l'Amitié aux trois Colombes), dobio je povljeu za rad.[4][5] Tri golubice ubrzo su nestala iz naziva lože, ostavši zapamćena jedino kroz grb današnje Velike lože.
Dana 27. srpnja 1765. godine u Ložu je primljen tada 26-godišnji princ Edward, vojvoda od Yorka i Albanyja, brat kralja Đure III. od Velike Britanije. Vojvoda je boravio u Berlinu na prolazu i preuzeo ulogu zaštitnika lože, koja je u njegovu čast promijenila naziv u Loža "Prijateljstvo kraljevskog Yorka" (Loge Royale d'York de l'Amitié). Kada je 5. ožujka 1767. Velika loža "Tri globusa" pristupila Striktnoj opservanciji, Loža "Prijateljstvo" se odvojila od matične velike lože.[6] Uska povezanost s Engleskom dovela je 24. lipnja 1767. do pristupanja Velikoj loži Engleske.[1] Međutim, osim povelje, Loža nije dobila nikakve dodatne propise, pa je radila bez čvrstih pravila i koristila različite rituale. Stanje u Loži oko 1799. godine smatralo se vrlo lošim. Jedan od vođa lože čak je opisao rituale, koje su djelomično preuzimali iz upitnih izvora, kao apsurdne i smiješne.[7] Osim uobičajena tri stupnja slobodnog zidarstva, tada se razvijao i četvrti stupanj pod nazivom "odabranik" (Elû).
Priznanje od Londona
Prekretnica za Ložu dogodila se 1773. i 1774. godine. Dana 30. studenoga 1773., Velika loža Engleske priznala je Veliku zemaljsku ložu slobodnih zidara Njemačke. London je tada zabranio Loži "Kraljevski York" osnivanje vlastitih loža i dao joj izbor da ostane pod Velikom ložom Engleske ili prijeđe pod okrilje Velike zemaljske lože. Dana 19. svibnja 1774. godine, Loža "Kraljevski York" pridružila se Velikoj zemaljskoj loži.
Velike razlike u pogledu slobodnog zidarstva, rituala i stupnjeva doveli su do raskola 1778. godine. "Kraljevski York" je radio prema Francuskom obredu, dijelom na francuskom, a dijelom na njemačkom jeziku. Osim uobičajena tri simbolička stupnja, loža je dodjeljivala niz viših stupnjeva: "odabranik od petnaestorice i devetorice te od Perignana" (Elû des Quinze et des Neuf et de Perignan), "crveni škotski" (Écossais Rouge), zeleni škotski od sv. Andrije (Écossais Vert de St. André), "vitez orla ili suvereni princ ružinog križa" (Chevalier de l'Aigle et de Pelican ou Prince souverain de Rogue Croix) te nekoliko godina i "Vitez trostrukog križa" (Chevalier de Triple-Croix).
U tom je izazovnom razdoblju Ložu održavao na životu njezin starješina Jean Pierre de Lagoanère. Nakon što je 1784. godine premješten u Emmerich na Rajni, u ime Lože "Kraljevski York" osnovao je dvanaest podružnica, čime je "Kraljevski York" praktički postala velika loža. Već je 1773. imenovan za velikog majstora. Međutim, spajanje s Velikom zemaljskom ložom nikada nije u potpunosti provedeno, ni formalno ni organizacijski, a Velika zemaljska loža je čak odbila poslati ritualne spise Loži "Kraljevski York".
Godine 1779. de Lagoanère je kupio zemljište u Berlinu, na kojem je kasnije smještena Velika loža.[8] Nakon njegove smrti, na mjesto starješine Lože "Kraljevski York" došao je dvornski draguljar Louis Baudesson. Nakon kratkog mandata Baudessona, vođenje Lože preuzeo je glumac Claude Étienne Le Bauld de Nans, koji je intenzivno provodio reforme unutar lože.
Put prema neovisnoj velikoj loži
Lože "Kraljevski York" osnovala je brojne podružnice prema engleskoj konstituciji unutar i izvan tadašnjeg Njemačkog Carstva. Do 1793. godine "Kraljevski York" pridružila je pod svoje okilje ukupno devetnaest loža, dok je paralelno jačala želja za odcjepljenjem od Velike lože Engleske. U tom je razdoblju također došlo do promjene u jeziku rituala – od tada su se rituali održavali na njemačkom umjesto dosadašnjeg francuskog, osim otvaranja i zatvaranja lože koje su ostale na francuskom jeziku.
Kralj Fridrik Vilim II., koji sam nije bio slobodni zidar, odbijao je ideju odcjepljenja od engleske Velike lože. Njegova je namjera bila da se Loža "Prijateljstvo kraljevskog Yorka" ujedini s Velikom ložom "Tri globusa" i postane njezin sastavni dio. Međutim, taj je plan napušten 1797. godine, nakon njegove smrti. Tek je njegov nasljednik na prijestolju, kralj Fridrik Vilim III., omogućio neovisnost velike lože.
U to vrijeme u Ložu "Kraljevski York" stupio je Ignacije Aurelije Fessler, koji je, na vlastito iznenađenje, brzo preuzeo zadatak reforme rituala. Do 3. kolovoza 1797. godine preuredio je sve stupnjeve i sastavio novu konstituciju. Dana 4. siječnja 1798. uspio je dobiti odobrenje kralja Fridrika Vilima III. za uspostavu protektorata nad ložom.
Dana 11. lipnja 1798. Matična loža "Kraljevski York" podijeljena je u četiri podrućne lože kako bi se stvorila baza za veliku ložu.[1] Te su lože bile: "Fridrik Vilim okrunjenom sucu" (Friedrich Wilhelm zur gekrönten Gerechtigkeit), "Pobjednička istina" (Zur siegenden Wahrheit), "Uranija do besmrtnosti" (Urania zur Unsterblichkeit) i "Pitagora na plamtećoj zvijezdi" (Pythagoras zum flammenden Stern).[9] Ove su lože bile podržane od strane loža u Brombergu ("Janus"; Zum Janus), Schweidnitzu ("Herkul"; Hercules) i Kalishu ("Sokrat i tri plamena"; Socrates zu den 3 Flammen). Nedugo nakon toga uslijedila je pravna osnivačka skupština velike lože pod nazivom Velika loža "Kraljevski York pozvan na prijateljstvo" (Großloge Royal York genannt zur Freundschaft), koja je priznata od strane dviju ostalih staropruskih velikih loža. Dana 20. listopada 1798., kralj Fridrik Vilim III. izdao je edikt kojim je dopušten rad slobodnih zidara u Pruskoj samo trima velikim ložama u Berlinu.[10] Četiri mjeseca ranije preuzeo je protektorat nad Velikom ložom.
Ignacije Aurelije Fessler, nekadašnji kapucin i svećenik, koji je postao slobodni zidar 1783. godine, pridružio se Loži "Kraljevski York" 1792. godine, no zbog nesuglasica ju je napustio 1802. Tijekom kratkog boravka bio je iznimno aktivan i smatra se utemeljiteljem Velike lože. Obnašao je dužnost zamjenika velikog majstora i potpuno je reformirao obred. Fessler je prvotno planirao obred sa tri osnovna stupnja, prilagođen engleskom modelu, bez viših stupnjeva, no zbog otpora je preradio postojeće četiri viša stupnja u razine spoznaje te im dodao "najunutarnjiji orijent" (Innersten Orient) kao najviši stupanj.[11]
Najunutarnjiji orijent ima zadatak širenja znanja o nastanku i povijesnom razvoju sustava velikih loža kroz sve epohe među slobodnim zidarima, te tijekom rada ističe bit slobodnog zidarstva u odnosu na druge etičke i religijske zajednice. Pri tome se nastoji držati podalje sve što je strano unutarnjoj suštini slobodnog zidarstva. Najunutarnjiji orijent čini najvišu "znanstvenu" razinu unutar velike lože i obavezan je, uz svoje osnovne zadaće, promicati razumijevanje specifičnosti sustava Velike lože "Prijateljstvo kraljevskog Yorka", baviti se ritualima i učenjem te pripremati prijedloge za daljnji razvoj običaja ove velike lože.[12]
Zlatno doba i društveni angažman
Oko 1779. godine, Velika loža "Kraljevski York" kupila je vlastitu vilu u Berlinu. Posebnost Velike lože bilo je konceptualno uspostavljanje otvorenog kulturnog centra. Loža je koristila ovu vilu, vrt i oranžeriju za javne skupove, plesne zabave i dobrotvorne koncerte.
Tijekom 19. stoljeća, "Kraljevski York" bila je najbrojnija među tri pruske velike lože. Oko 1790. u Ložu je ušao filozof Johann Gottlieb Fichte, koji je često ulazio u prijepore s Ignacijem Aurelijem Fesslerom. Fichte je obnašao dužnost velikog govornika unutar Velike lože.
Do 1828. godine, ukupno je 25 novih loža pristupilo "Kraljevskom Yorku", bilo kao već postojeće lože ili kao novoosnove. Dio tih loža ipak se rasformirao zbog različitih političkih prilika na sjeveru i jugu Njemačkog Carstva. Tako su lože u Bayreuthu, Fürthu, Mainzu i Mannheimu napustile Veliku ložu "Kraljevski York". Još jedan veliki priljev članstva dogodio se 1866. godine, nakon što je Kraljevina Hanover pripojena Pruskoj. Nakon toga, 17 novih loža koje su radile pod okriljem Velike lože Hannovera priključilo se u "Kraljevski York", dodatno osnaživši njezinu poziciju.
Promjene u strukturi i kršćanskom načelu velike lože
.png){kind=link}
Dana 22. svibnja 1840. princ Vilim od Pruske, tada prijestolonasljednik, pridružio se slobodnim zidarima i preuzeo pokroviteljstvo nad trima pruskim velikim ložama: Velikom ložom "Tri globusa", Redom slobodnih zidara i "Prijateljstvo kraljevskog Yorka". Njegova je zadaća bila približiti ove tri velike lože.
Kada je Velika loža "Kraljevski York" osnovana 1798., njena je kršćanska osnova već bila utvrđena. U konstituciji Velike lože iz 1800. godine, kao uvjet za prijem novih članova navedeno je da član mora pripadati "nekoj od u državi toleriranih kršćanskih vjeroispovijesti".
Godine 1815. i 1842. bilo je prijedloga za ukidanje kršćanskog načela kako bi židovskim slobodnim zidarima bilo dopušteno sudjelovati u radovima u hramu "Kraljevskog Yorka". Godine 1854. ukinuta je kršćanska odredba za gostujuće članove, a 1872. kršćanski princip u potpunosti je napušten, što je omogućilo punopravni prijem židova u lože. Ipak, židovskim članovima bilo je zabranjeno pridruživanje unutar "najunutarnjijeg orijenta".
Godine 1884. Hermann Settegast, bez prethodnog iskustva u dužnostima unutar lože, izabran je za zamjenika velikog majstora Velike lože "Kraljevski York", na preporuku tadašnjeg velikog majstora Ludwiga Herriga. Nakon Herrigove smrti 1889., Settegast je preuzeo dužnost velikog majstora. Planirao je opsežnu reformu Velike lože, uključujući ukidanje viših stupnjeva i otvaranje članstva u "najunutarnjijem orijentu" i za židovske članove. Budući da njegove reforme nisu bile uspješne, napustio je ložu 1890. i pridružio se Velikoj loži Hamburga.
Na početku Prvog svjetskog rata, Velika loža Pruske uklonila je naziv Kraljevski York iz svog imena u znak protesta protiv ulaska Ujedinjenog Kraljevstva u rat. Između 1920. i 1930. osnovano je 22 nove lože, a ukupan broj članova popeo se na 11.000 u 112 loža koje su djelovale pod okriljem Velike lože.[13]
Zabrana u razdoblju nacizma
U okviru progona između 1933. i 1935. godine te formalne zabrane slobodnog zidarstva 1935., i Velika loža Pruske je raspuštena. Kao i Velika nacionalna matična loža "Tri globusa", s kojom je bila usko povezana, i Velika loža Pruske se 11. travnja 1933. preobrazila u Njemačko-kršćanski red prijateljstva (Deutsch-Christlichen Orden Zur Freundschaft). Veliki majstor Oskar Feistkorn obavijestio je istog dana Pruski državni ured unutarnjih poslova o tome. Ipak, raspuštanje Velike lože naređeno je službeno. Čak ni izravna intervencija Hjalmara Schachta (člana Lože "Uranija do besmrtnosti") kod Adolfa Hitlera nije donijela promjenu. Završna svečanost održana je 16. srpnja 1935.
Obnova nakon Drugog svjetskog rata
Nakon Drugog svjetskog rata, većina loža nalazila se na području sovjetske okupacijske zone, u novonastalim područjima Poljske i istočnom sektoru Berlina. Dana 27. ožujka 1946. godine, u vinariji gradske vijećnice Schönberg, uz dopuštenje američke vojne uprave, održan je prvi poslijeratni sastanak bivših članova Velike lože, na kojem je odlučeno o ponovnoj uspostavi velike lože pod nazivom Velika loža "Prijateljstvo kraljevskog Yorka" (Große Loge Royal York zur Freundschaft). Prvim velikim majstorom imenovan je August Horneffer.
Lože u zapadnim okupacijskim zonama nisu se mogle pridružiti Velikoj loži "Kraljevski York" u Berlinu jer je Savezni kontrolni odbor zabranio povezivanje bivših pruskih velikih loža sa sjedištem u Berlinu s organizacijama u Zapadnoj Njemačkoj. Velika loža "Kraljevski York" osnovala je 1950. u Zapadnom Berlinu, zajedno s Velikom ložom "Stare dužnosti" (koja je okupljala bivše lože Velike lože Hamburga), Ujedinjenu veliku ložu u Berlinu (Vereinigte Großloge in Berlin), čiji je prvi veliki majstor također bio August Horneffer.
Kada je 19. lipnja 1949. osnovana Ujedinjena velika loža Njemačke, Velika loža Royal York pridružila se novoosnovanoj velikoj loži.
Dana 18. rujna 1954., na Danu velike lože u Coburgu, potpisan je "Bratski sporazum" između Ujedinjene velike lože u Berlinu i Ujedinjene velike lože Njemačke, koji je potvrđen na skupštinama članova obje organizacije 2. i 18. rujna 1954. godine. Taj se sporazum ubuduće naziva Coburgski sporazum.
Lože Velike lože "Kraljevski York" iz Zapadnog Berlina pridružile su se Ujedinjenoj velikoj loži Njemačke kroz Coburgski sporazum, koja je potom preimenovana u Veliku ložu drevnih i prihvaćenih slobodnih zidara. U tom sporazumu preostalim ložama dozvoljeno je da zadrže svoju specifičnost i poseban ritual. One i dalje biraju "velikog majstora", koji po konstituciji Ujedinjenih velikih loža Njemačke nije izjednačen s ostalim velikim majstorima. Uspostava "unutarnjeg orijenta" i "najunutarnjijeg orijenta" nije bila tema sporazuma, ali Velika loža "Kraljevski York" smatrala je njihovo postojanje logičnim nastavkom.
Ustroj
Uprava
Velikom ložom Pruske upravljao je veliki majstor (njem. Großmeister). Neki od velikih majstora bili su:
- Ludwig Herrig (1873. – 1889.)
- Hermann Settegast (1889. – 1890.)
- Heinrich zu Schoenaich-Carolath
- Oskar Feistkorn
- August Horneffer (1946. – ?)
Poznati članovi
Neki od poznatih članova ove velike lože bili su:
- princ Predložak:Međujezična poveznica (1739. – 1767.), mlađi brat Đure III., kralja Velike Britanije i Irske
- Ignacije Aurelije Fessler (1756. – 1839.), svećenik i književnik
- Johann Gottlieb Fichte (1762. – 1814.), filozof
- knez Predložak:Međujezična poveznica (1750. – 1822.), pruski kancelar
- Predložak:Međujezična poveznica (1764. – 1850.), kipar
- Hjalmar Schacht (1877. – 1970.), političar
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Lodge Royal York of the Friendship. dhi.ac.uk 0. Pristupljeno 2025-04-19.
- ↑ Große Loge Royal York zur Freundschaft. royal-york.de 0. Pristupljeno 2025-04-18.
- ↑ Gerlach 2014, str. 428.
- ↑ Runkel 2022, str. 244.
- ↑ von Etzel 1867, str. 81.
- ↑ Gerlach 2014, str. 431.
- ↑ Runkel 2022, str. 248.
- ↑ Gerlach 2014, str. 448.
- ↑ Ehemalige Tochterlogen. royal-york.de 0. Pristupljeno 2025-09-28.
- ↑ Gerlach 2014, str. 438.
- ↑ Lennhoff i Posner 2006, str. 471.
- ↑ Geschichte der Großen Loge von Preußen genannt Royal York zur Freundschaft: Geschichte des Inneren Orients. innerer-orient.de 0. Pristupljeno 2025-09-28.
- ↑ Lennhoff i Posner 2006, str. 1453.
Bibliografija
reforig-year• Nepoznat parametar:
refref• Nepoznat parametar:
orig-yearrefref• Nepoznat parametar:
orig-year- Heuer, Hans-Joachim (2008-06-24). Festschrift zum 200. Stiftungstag der großen Loge Royal York zur Freundschaft und ihrer vier TochterlogenFestschrift zum 200. Stiftungstag der großen Loge Royal York zur Freundschaft und ihrer vier Tochterlogen (na de).
Vanjske poveznice
| |||||||||||||||||