Četiri posljednje stvari
Četiri posljednje stvari (lat. quattuor novissima) u kršćanskoj eshatologiji su: smrt, sud, nebo i pakao, četiri posljednje faze duše u životu i zagrobnom životu.[1][2][3]
Često se preporučuju kao tema za pobožno razmatranje. Sveti Filip Neri napisao je: „Početnici u vjeri trebaju se prvenstveno vježbati u meditaciji o Četiri posljednje stvari.“[4] Tradicionalno su propovijedi na četiri nedjelje došašća bile posvećene Četirima posljednjim stvarima.[5]
Katolička enciklopedija iz 1909. navodi: „Eshatološki sažetak koji govori o četiri posljednje stvari (smrt, sud, nebo i pakao) je popularan, a ne znanstven. Za sustavnu obradu najbolje je razlikovati (A) individualnu i (B) univerzalnu i kozmičku eshatologiju, uključujući pod (A): (1) smrt; (2) posebni sud; (3) nebo; (4) čistilište; (5) pakao; a pod (B): (6) kraj svijeta; (7) uskrsnuće tijela; (8) opći sud; i (9) konačno ispunjenje svih stvari.“[6]
Papa Ivan Pavao II. 1984. napisao je da komponenta „suda“ uključuje i posebni sud (pojedinca nakon smrti) i opći sud (svih ljudi na kraju svijeta).[7]
Četiri posljednje stvari često su tema umjetničkih, književnih i teoloških djela.
Četiri posljednje stvari
Smrt
Martin iz Cochema piše: „Postoje tri glavna razloga zašto se svi razumni ljudi toliko boje smrti: (1) jer je ljubav prema životu i strah od smrti inherentan ljudskoj prirodi; (2) jer je smrt gorka, a odvajanje duše i tijela ne može se dogoditi bez neizrecive patnje; (3) jer nitko ne zna kamo će otići nakon smrti, niti kako će stajati na Sudnji dan.“[8]
Alfonz Liguori dodaje: „Moramo umrijeti. Presuda je donesena: Određeno je da svi ljudi jednom umru. (Heb 9,27)“[9]
Posljednji sud
O posljednjem sudu Liguori piše: „Posljednji dan naziva se danom gnjeva i nevolje… tada će skriveni zločini biti objavljeni cijelom svijetu, a grešnici odvojeni od svetaca i osuđeni na vječnu tamnicu pakla.“[9]
Nebo
O nebu Richard Challoner piše: „Ako je Božja pravda strašna prema neprijateljima, koliko će se više njegova dobrota očitovati prema njegovim prijateljima! ‘Njegova nježna milosrđa’, kaže psalmist, ‘su nad svim njegovim djelima.’“[10]
Pakao
Luis de la Puente opisuje pakao kao: „trajnu tamnicu, punu ognja i bezbrojnih muka… stanje u kojem grešnicima nedostaje svako dobro, a prisutna su sva zla koja mogu zamisliti.“[11]
Izvori
- ↑ Mühling, Markus (2015-06-18). T&T Clark Handbook of Christian Eschatology. Bloomsbury Publishing. p. 16. ISBN 978-0-56765568-4.
- ↑ Martin, Regis (1998). The Last Things: Death, Judgment, Hell, Heaven. Ignatius Press. p. 15. ISBN 978-0-89870662-8.
- ↑ Pohle, Joseph (2006-02-03). Eschatology: or, The Catholic Doctrine of the Last Things: A Dogmatic Treatise. Wipf & Stock. p. 2. ISBN 978-1-59752562-6.
- ↑ Bacci, Pietro Giacomo (1847). "Maxims and sayings". The Life of Saint Philip Neri, Apostle of Rome, and Founder of the Congregation of the Oratory. T. Richardson & Son. p. 444; February 18.
- ↑ Cooper, Helen (1999). "The Four Last Things in Dante and Chaucer: Ugolino in the House of Rumour". In Scase, Wendy; Lawton, David; Copeland, Rita (eds.). New Medieval Literatures. Vol. 3. Clarendon Press. p. 39. ISBN 978-0-19818680-9.
- ↑ Eschatology Catholic Encyclopedia Preuzeto 28. studenoga 2025.
- ↑ Wojtila, Karol (1984). "Reconciliatio et Paenitentia". Apostolic Exhortations. Holy See.
- ↑
• Parametar
chapternije dopušten u klasibook - ↑ 9,0 9,1
• Parametar
chapternije dopušten u klasibook - ↑
• Parametar
chapternije dopušten u klasibook - ↑
• Parametar
chapternije dopušten u klasibook