Toggle menu
308,7 tis.
63
18
563,4 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pakao

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prikaz pakla anonimnog autora iz 16. stoljeća
Srednjovjekovno viđenje pakla

Pakao (lat. infernus) je prema religijskim i mitološkim vjerovanjima mjesto gdje duše ljudi koji umru u smrtnom grijehu trpe vječnu patnju i kaznu. Pojam pakla kao onozemaljskog mjesta prokletstva i muke poznat je u mnogim svjetskim religijama, a osobito u kršćanstvu, islamu i budizmu. U kršćanskoj teologiji, pakao se opisuje kao mjesto u kojem obitavaju đavoli i demoni koji muče duše grešnika. Nasuprot tome, prema kršćanskom vjerovanju duše ljudi koji su umrli u miru s Bogom odlaze u raj, dok duše onih grešnika koji su zavrijedili spasenje odlaze u čistilište.

Pakao u raznim religijama

Kršćanstvo

Prema katoličkoj predaji pakao je nastao kada je arkanđeo Lucifer otpao od Boga zajedno s dijelom anđela. Lišeni Božje milosti, pali anđeli su nastanili ognjene dubine pakla u kojem vječnu kaznu nalaze i oni ljudi koji ne vjeruju u Isusa Krista i čine zlo drugima.

U pravoslavnoj teološkoj doktrini, pokojnik odlazi u raj ili u pakao bez mogućnosti da se pokaje, jer koncept čistilišta ne postoji. Međutim, u pravoslavlju veliku ulogu ima i Posljednji sud i uskrsnuće mrtvih.[1]

Mnoge kršćanske denominacije i sekte, poput Adventista sedmog dana, Jehovinih svjedoka i drugih ne prihvaćaju postojanje pakla, odnosno vjeruju da je to samo stadij prema putu k raju.

U Starom zavjetu pakao se u mnogim prijevodima Biblije spominje na onim mjestima gdje se u hebrejskom originalu koristi riječ Šeol, osobito u Knjizi Postanka (Post 37,35; 42,38; 44,29; 44,31 itd.)[2] i Knjizi Brojeva (Br 16,30)[3].

U Novom zavjetu spominje se pod imenom Had u Evanđelju po Mateju (Mt 11,23 i 16,18)[4], Evanđelju po Luki (Lk 10,15)[5], Djelima apostolskim (Dj 2,27 i 2,31)[6], Prvoj poslanici Korinćanima (1 Kor 15,55)[7] i u Otkrivenju (Otk 1,18; 6,8; 20,13-14)[8].

Pod imenom Gehenna nalazimo ga u novozavjetnim knjigama Evanđelje po Mateju (Mt 10,28; 18,8-9; 22,30-31; 23,15 i 23,33)[9], Evanđelje po Marku (Mk 9,43-47)[10], Evanđelje po Luki (Lk 12,5)[11] i u Jakovljevoj poslanici (Jak 3,6)[12]

Islam

Pakao se u islamu naziva džehennem, a raj džennet. U Kur’anu se opisuje kao mjesto vječne vatre i patnje. Prema islamskoj tradiciji, pakao je mjesto koje je Bog pripremio za one koji ne vjeruju u Njega, bune se protiv Njegova zakona i odbacuju Njegove poruke.[13] Pakao se pojavljuje pod različitim imenima u islamskim tekstovima. Najčešći su nazivi Jaheem (vatra), Jahannam (pakao), Ladthaa (ognjena vatra), Sa’eer (ognjeni plamen), Saqar (vrućina), Hatamah (slomljeni dijelovi) i Haawiyah (bezdan).

Judaizam

U hebrejskoj religiji i vjerovanju, pakao se naziva gehenna, a ime je dobila po Hinnomovoj dolini južno od Jeruzalema gdje su djeca žrtvovana bogu Molohu. Stvoritelj pakla je Bog koji je ujedno stvorio i raj. Prema judaizmu, postoje tri ulaza u pakao; u divljini, moru i Jeruzalemu.[14]

Budizam

U književnosti

Jedno od najvećih književnih djela na temu je Danteov Pakao, prvi dio Božanstvene komedije. Autor ga je podijelio na 9 krugova te u njih svrstao sve izdajnike, kradljivce, ubojice i ostale počinitelje grijeha. Ostala važna djela su Miltonov Izgubljeni raj i Mjesto prokletih Jonathana Swifta.[15]

Vidi još

Bilješke

Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Pakao
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Pakao
Pogledajte rječničku natuknicu pakao u Wječniku, slobodnom rječniku.
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Pakao


Nedovršeni članak Pakao koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.