Patrologija

Patrologijom ili patristikom obično nazivamo prvo razdoblje povijesti kršćanske literature, a definira se kao nauka o životu i književnoj djelatnosti starih crkvenih pisaca. Ograničuje li se samo na izlaganje života i djelatnost crkvenih pisaca, govorimo o patrologiji u užem smislu, i u tome je smislu istovjetna sa starocrkvenom povijesti književnosti.

Ime

Pojam dolazi od grčkih riječi: πατέρ što znači "otac", a riječ λόγος znači "riječ", "nauk". Zato pojam patrologije možemo prevesti kao nauk o ocima, pri čemu se misli isključivo na crkvene oce. Crkva je u starini, sve do 4. st. ovaj pojam primjenjivala isključivo na biskupe, koji su bili oci pojedine mjesne Crkve, a time i oci svakog vjernika rođena na duhovni život u Crkvi. Od 5. st. ovaj pojam se pridaje i svećenicima (Jeronim) i đakonima (Efrem). Za naslov crkvenog oca potrebno je: - svetost života - pravovjerni nauk - drevnost (starina) - Crkveno odobrenje

Četiri velika latinska crkvena oca:

Četiri velika grčka crkvena oca:

Povijest patrologije

Riječ patrologija prvi je upotrijebio protestant Johann Gerhard, koji je izdao svoju “Patrologiju“ u Jeni god. 1653. Međutim počeci patrološke znanosti su puno stariji. Njezinim začetnikom možemo smatrati Euzebija Cezarejskog (umro 339.) koji je u svojoj Crkvenoj povijesti opisao kršćanske pisce, pravovjerne i heretike, te tako postao izvanredno važan za povijest straokršćanske književnosti prije svog vremena.

Međutim ocem patrologije se smatra sv. Jeronim sa svojim djelom „De viris illustribus sive cathalogus de scriptoribus ecclesiasticis“, u kojem je opisao 135 pisaca. To njegovo djelo su mnogi kasnije nadopunjavali s novijim autorima.

Izdanja i zbirke patrologije

Od najvećih zbirki možemo izdvojiti:

17. i 18. st. - kritička izdanja francuskih benediktinaca sv. Maura;
19. st.- J.P. Migne (+1875), 400 volumena: Patrologiae cursus completus, grčki niz (PG) i latinski niz (PL);
od 1866.: Corpus Scriptorum Ecclesiasticorum Latinorum (CSEL): Latinski i grčki niz Bečke i Berlinske akademije. Izdavanje u tijeku, a do sada objavljeno 90 volumena;
od 1903.: Corpus Scriptorum Christianorum Orientalium (CSCO), izdavano u Parisu, Louvainu i Washingtonu. Do sada objavljeno 400 volumena, a izdavanje u tijeku;
od 1953.: Corpus Christianorum (CC) u izdanju benediktinaca opatije Svetog Petra iz Steenbruggea (Belgija), a sastavljen je od tri niza: latinski, grčki i istočni, dopunjena sa srednjovjekovnim djelima (continuatio medievalis). Izdavanje je u tijeku, a do sada je objavljeno 160 volumen, a predviđeno je izdavanje 175 volumena 2348 djela ili ulomaka;
od 1942.: francusko izdanje Sources chrétiennes (SC), ed. du Cerf, dvojezični tekstovi. Do sada objavljeno 260 volumena.

Zbirke prijevoda na hrvatski jezik

Izbor iz starokršćanske književnosti, antologijska zbirka koju su priredili K. Rac – Fr. Lesman, Zagreb 1917.
Izazov starih florilegij otačkih tekstova s aktualizirajućim komentarom; priredio T.J.Šagi – Bunić, KS, Zagreb 1972.
Prijevodi s opširnim uvodima izabranih dijela Bazilija, Atanazija, Tertulijana, Grgura iz Nise, Origena, Ambrozija. Ciprijana i Augustina u izdanju “Službe Božje“ iz Splita, “Symposiona“ iz Splita i KS iz Zagreba priredio je M. Mandac.

Izvori

Literatura

Juraj Pavić, Tomislav Zdenko Tenšek, Patrologija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.
Tomislav Janko Šagi-Bunić, Povijest kršćanske literatura, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1976.

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta