Pristaše su prema Propisniku o zadaći, ustrojstvu, radu i smjernicama "Ustaše" - Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, osobe koje žele na vidljiv način pokazati da pristaju uz Ustaški Pokret, da odobravaju načela, rad i ciljeve Ustaškog pokreta, ali su im zahtjevi i dužnosti redovitog člana Ustaše preteški. Pritsaša je obvezan stvarno i duhovno pomagati ustašku postrojbu na području koje boravi te ustaški pokret općenito. Imao je pravo nositi znak ustaškog pokreta, nazočiti događajima te posjećivati i služiti se infrastrukturom Pokreta. Prigodom pristupa pristaša je potpisivao izjavu oblika prisege. Tabornik je supotpisnik kao svjedok. Tabornik je i donosio odluku o primitku pristaše, o čemu je izvješćivao stožernika. Osoba koja je htjela postati pristaša morala se prvo prijaviti zbirniku ili taborniku svojega mjesta. Članstvo je prestajalo smrću, navršenom dobi, stupanjem u članstvo Ustaškog pokreta, brisanjem ili istupom.[1][2][3]
Izvori
- ↑ Ustaša: dokumenti o ustaškom pokretu / priredio Petar Požar. - Zagreb : Zagrebačka stvarnost, 1995., str. 257, 288, ISBN 953-192-013-3
- ↑ Iz Propisnika o zadaći, ustrojstvu, radi u smjernicama "Ustaše" - Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, Narodne novine, br. 181 od 13. kolovoza 1942.
- ↑ Petar Pekić: Ustaška organizacija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Postanak Nezavisne Države Hrvatske, borba za njeno oslobođenje i rad na unutrašnjem ustrojstvu, Zagreb, 1942.