Rifat Pašić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 518669 od 12. srpanj 2022. u 07:35 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Rifat Pašić''' (Banja Luka, 1920. - Zagreb, 8. prosinca 2006.), bio je sudionik NOB-a, viši djelatnik Ozne i Udbe NR Hrv...«.)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Rifat Pašić (Banja Luka, 1920. - Zagreb, 8. prosinca 2006.), bio je sudionik NOB-a, viši djelatnik Ozne i Udbe NR Hrvatske te visoki partijski dužnosnik.[1]

Djetinjstvo i mladost[uredi]

Rođen je 1920. u Banjoj Luci, gdje završava pučku (osnovnu) i srednju školu, da bi potom studij medicine upisao na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, kojeg nikad nije završio. Tijekom studija u Zagrebu, priključio se ilegalnom komunističkom pokretu, prvo je pristupio SKOJ-u, potom biva primljen u KPJ. Kao aktivist sudjelovao je u propagandnim aktivnostima djeljenja letaka i brošura među studentskom populacijom.[2]

Drugi svjetski rat[uredi]

Početak Drugoga svjetskog rata, okupacija Kraljevine Jugoslavije i uspostava NDH, zatekli su ga u Banjoj Luci, odakle se nakon izbijanja ustanka, u srpnju 1941., priključio narodnooslobodilačkom pokretu na području Moslavine. U jedinicama Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) prošao je ratni put od borca do viših i odgovornijih dužnosti, da bi, na jesen 1944., bio imenovan u službu u Ozni, te je kraj rata, u svibnju 1945., dočekao na mjestu zapovjednika zarobljeničkog logora Kanal u Zagrebu.

Karijera u socijalističkoj Jugoslaviji[uredi]

Kao viši djelatnik Ozne sudjelovao je u isljeđivanju i sprovođenju kardinala Alojzija Stepinca na odsluženje kazne zatvora u KPD Lepoglava, te navodno, kazavši kako je osobno više puta sudjelovao u trovanju istog.[3] U Ozni, potom Udbi, je proveo još nekoliko godina, da bi potom diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, te se zaposlio u poduzeću Merkantile, osnovanom 1950., u Zagrebu, gdje je sredinom 1950-ih bio imenovan za generalnog direktora te je proveo trideset i pet godina staža. Obnašao je dužnost člana Savjeta Visoke škole za vanjsku trgovinu u Zagrebu, a jedno je vrijeme bio imenovan na dužnost zamjenika sekretara u Republičkom sekretarijatu za privredu SR Hrvatske.

Odlazak u mirovinu i smrt[uredi]

Nakon odlaska u mirovinu bio je aktivan u lokalnoj organizaciji SKH, da bi nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj, 1990., sudjelovao je u radu Udruge antifašističkih boraca i antifašista Medveščak iz Zagreba.

Umro je u osamdeset i šestoj godini, 8. prosinca 2006., u Zagrebu. Pokopan je ma gradskom groblju Mirogoj.

Povezani članci[uredi]

Izvori[uredi]

  1. In memoriam - Rifat Pašić, Glas antifašista demokratske Hrvatske, br. 48., 15. veljače 2007., Zagreb, str. 34.
  2. Lukač Dušan, Banja Luka i okolica u ratu i revoluciji: 1941. -1945., Savez udruženja boraca NOR-a opštine; Odbor za pisanje istorije revolucionarnog pokreta i hronike NOR-a, 1968., Banja Luka, str. 209.
  3. "Donosimo dokumente iz Vatikana koji potvrđuju: komunisti su otrovali Stepinca". https://www.vecernji.hr/vijesti/donosimo-dokumente-iz-vatikana-koji-potvrduju-komunisti-su-otrovali-stepinca-1058975