Bajčići

Bajčići (Bajčić)
Bajčići (Bajčić) Bajčići (Bajčić) na zemljovidu otoka Krka
Država	Hrvatska
Županija	Primorsko-goranska županija
Općina/Grad	Krk
Površina	4,14 km²
Zemljopisne koordinate	45°04′52″N 14°30′08″E
Stanovništvo (2001.)
- Ukupno	127
- Gustoća	31 st./km²
Pošta	51511 Malinska
Pozivni broj	+385 (0)51
Autooznaka	RI

Bajčići, lok. čak. Bajčić, je selo na otoku Krku.

Smještaj

Bajčić se nalazi u unutrašnjosti otoka Krka, u zapadnom dijelu otoka koji se naziva Šotovento. Neposredno uz selo prolazi državna cesta D104 koja vodi do trajektnog pristaništa Valbiska.

S druge, zapadne, strane te ceste je selo Nenadići, oko kilometar južnije je zaselak Kapovci, a još južnije selo Brusići. Malo više od kilometra zapadno je selo Poljica. Od Malinske su Bajčići udaljeni oko 6, a od Krka, kojemu administrativno pripadaju, 9 km.

Pogled s Cresa na dio Šotoventa. Na sredini slike, na moru je zaseok Glavotok, malo desno u unutrašnjosti su Brzac, Milohnići i Linardići, iza njih je selo Poljica. Još više desno od njih su sela Nenadići i Bajčići

U blizini sela je brdo Vrhure (238 mnm) koji štiti Bajčiće, ali i čitav zapadni dio otoka Krka od bure. Po tome je i taj kraj dobio naziv (Šotovento-tal. ispod vjetra, zavjetrina).

Povijest

Iako je Šotovento bilo naseljeno još u antici, naseljenost je u srednjem vijeku bila vrlo slaba. Taj su kraj iskorištavali stanovnici grada Krka za sječu drva i poljoprivredu, naročito stočarstvo.

Sredinom 15. st. Ivan VII. Frankapan naselio je na područje Šotoventa 200-tinjak vlaških obitelji s Velebita. U svezi s tim naseljavanjem je i postanak većeg dijela današnjih sela Šotoventa pa i Bajčića. Ti su Vlasi govorili posebnim jezikom, krčkorumunjskim jezikom, koji je kroz stoljeća postupno potiskivalo čakavsko narječje kojim se danas u tom kraju govori. Posljednji govornik tog romanskog, krčkorumunjskog jezika bio je Mate Bajčić Gašpović iz Poljica koji je umro 1875. g.

Naziv

Naziv sela je patronimičkog porijekla, tj. prema prezimenu koje prevladava u tom selu. I danas se većina mještana preziva Bajčić.

Stanovništvo

Prema posljednjem popisu stanovnika iz 2001. g. u selu je živjelo 127 stanovnika.

Prema podatcima Krčke biskupije Bajčići su 1795. g. imali 87 žitelja.

Tri su faze kretanja broja stanovnika Bajčića, vrlo slično većini naselja na otoku Krku. To su: 1. faza rasta broja stanovnika, 2. depopulacijska faza 3. u novije vrijeme, od 1981. g., faza laganog porasta populacije.

Krčki most. Povezivanje otoka Krka mostom s kopnom 1980. g., glavna je prekretnica u gospodarskom razvoju otoka, a koji se razvoj odrazio i na populacijska kretanja; Krk je nakon više od stoljeća emigracija postao imigracijskim područjem.

Prva faza je u pogledu Bajčića trajala od prvog službenog popisa stanovništva 1857. g. (133 stanovnika) sve do iza Drugog svjetskog rata, 1948. g. maksimalnih 180 stanovnika. Tada slijedi 40-ogodišnje depopulacijsko razdoblje uvjetovano ponajviše emigracijom lokalnog stanovništva pretežno u veće gradove, prvenstveno Rijeku. Početkom 1980-ih izgradnjom Zračne luke Rijeka i Krčkog mosta, otok izlazi iz prometne izolacije te su stvoreni preduvjeti za snažniji razvoj turizma. Rezultat toga je pretežni prestanak emigracijskih procesa, a time i ponovni blagi porast ukupne populacije; 1981. g. samo 100 stanovnika, 1991. g. 114, a 2001. g. 127 žitelja.

Gospodarstvo

Poljoprivreda, koja je tradicionalno bila osnovna privredna grana, naročito stočarstvo te dijelomično ratarstvo i maslinarstvo, u novije vrijeme gube na značaju. Maslinarstvo se donekle obnavlja, ali je danas tek sporedni izvor prihoda.

U mjestu radi nekoliko obrtnika, a dio mještana radi u gradu Krku i Malinskoj. Turizam nije razvijen. U susjednim Nenadićima je veći prehrambeno-industrijski pogon.

Jedan od najvećih problema i prepreka gospodarskom razvoju Šotoventa bio je nepostojanje vodovoda. U izgradnju vodovodne mreže krenulo se tek 2005. g., a Bajčići su bili prvo šotoventinsko selo koje je dobilo pitku vodu još iste godine.

Znamenitosti

U mjestu je kapela svetog Leonarda. Izgrađena je 1769. g. od materijala istoimene kapele koja je bila u susjednom selu Žgaljići. Duga je 6 metara, široka malo više od 3, a visoka oko 4,5 metra. Pred ulazom je i loža. Bajčići pripadaju pod župu Poljica.

Susjedno selo Poljica zbog sačuvane autohtone arhitekture je zaštićeno.

Zvonik i župna crkva (desno) u Poljicama

Nekoliko kilometara zapadno od Bajčića je franjevački samostan s početka 16. st., na samoj obali mora, u zasoku Glavotok.

Franjevački samostan iz 1507. g. na Glavotoku, oko 5 km od Bajčića

Središte lokalne samouprave, grad Krk, star je više tisuća godina i obiluje povijesnim i kulturnim znamenitostima te galerijskim prostorima.

Izvori

• Državni zavod za statistiku

Literatura

• Otok Krk zapadni dio, Povijesno društvo otoka Krka, Krk, 1986.
• Bolonić, Mihovil, Žic-Rokov,Ivan: Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002.

Vanjske poveznice

• Službene stranice grada Krka
• Službene stranice Turističke zajednice Grada Krka