Karaševski dijalekt

Ovaj je članak dio niza o; štokavskom narječju hrvatskoga jezika;
	Osobine fonologija; leksik; morfologija;
	Štokavski dijalekti:
	Zapadnoštokavski dijalekti: Slavonski dijalekt Vlahijska oaza; ; Zapadni dijalekt (novoštokavski ikavski) Govori moliških Hrvata ; ; Istočnobosanski dijalekt Pečuški šćakavski jekavski; ; Novoštokavski jekavski dijalekt Dubrovački; Žumberački; ; Prijelazni govori: Iločki; Bokeljsko-perojski; Rekaški; Karaševski; Janjevačko-letnički; uredi

hrvatski dijalekti i lokacija karaševskih govora i izvan Hrvatske

Riječ je o govorima Hrvata Karaševa. Riječ je o rubnom dijalektu, koji se nalazi i u područjima oko Karaševa u Rumunjskoj. Govor je srodan s govorom pravoslavnih Srba u Svinjici. Karaševci su se vjerojatno doselili na današnje područje u 15.st-u, a obično se smatra da su porijeklom s donjeg toka Timoka.
Glavne karakteristike su;

većinom koriste šwa kao kontinuant refleksa poluglasa, kao druge vrijednosti se javljaju [e] i [a], a mjestimično se javlja i [i]
pod naglaskom se čuva zatvoreno e, a izvan naglaska je jat obično dao i
[e] i prednji nazal su se spojili u otvoreno e
čuva se samoglasno [l], pri čemu se često ispred njega razvija šwa
na kraju riječi se čuva [l]
čuvaju se palatalni plozivi [t'] i [d']
jotiraju se i labijali [s*blje], ali ne i u trpnom pridjevu [dimeno]
artifikati [č] i [dž] se izgovaraju umekšano
[x] se čuva rijetko na početku riječi ispred vokala
javlja se artifikat [dc], obično u inicijalnoj skupini -dcv [dcvezda], [dcvono]
čuva se i dočetna skupina -st npr. grost (grozd)
čuva se č ispred r, uz razvijanje sekundarnog vokala npr. [čerešnje] (trešnje), [čerevo] (crijevo), č*rn (crn)
imaju jednonaglasni sustav, stari kratki naglasak je povučen s posljednjeg sloga
instrumental jednine muškog i srednjeg roda ima nastavak -am, kao i u sjevernoslavenskim jezicima
koristi se katolički nomenklatura u sakralnom rječniku (put križa, iako postoji i krst, itd...)

Govor spada u skupinu torlačkih.