Airbus A320

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 488099 od 28. travnja 2022. u 15:49 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Airbus A320

Airbus
A300 · Airbus Beluga · A310 · Serija A320 · Serija A320neo ·A330 · A340 · A350 · A380

Croatia.a320.arp.750pix.jpg
Airbus A320-200
Opći podaci
Tip Linijski putnički avion
Proizvođač EADS Airbus
Probni let 22.02.1987.
Uveden u uporabu Ožujak,1988
Status U upotrebi
Prvotni korisnik Adria Airways, Air France
Broj primjeraka 6.243 (31. kolovoza 2014.)
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

Airbus A-320 ime je za uskotrupni putnički zrakoplov srednjeg doleta kojeg proizvodi tvrka Airbus. Ovaj zrakoplov je poznat po tome da je bio prvi linijski putnički zrakoplov u kojem je ugrađena napredna oprema za "komandu leta" (eng. fly-by-wire, hrv. let-uz pomomoć-žice) tj. tehnologija uz pomoću kojih se zrakoplovnim površinama i ostalim dijelovima upravlja preko digitalnih elektronskih impulsa. Kao osnovni upravljački uređaj služi upravljačka palica tj eng. "joysticka" koji je pilotu s lijeve a kopilotu s desne strane. Prvi let bio je obavljen 22. veljače 1987..

Razvojna povijest

Tvrtka Airbus dizajnirala je svoj prvi dvo motorni putnički zrakoplov A300 krajem 1960-tih godina i započela je s njihovom proizvodnjom 1972. godine. Kao zakoplov Airbus A300 bio je ekonomičan za uporabu, no zbog svog malog dometa nije imao mnogo zapaženi uspjeh van granica Europe. Krajem 1970 zrakoplonvi koncern Airbus je počeo razvijati novi model za srednje domete A310 koji je imao kapacitet od 280 putnika, i koji je doveo do značajnijeg uspjeha kod regionalnih zakoplovnih kompanije te postao zapaženiji na linijama sa srednjim udaljenostima. Inače tom segmentu putničkog zrakoplova dominirali su zrakoplovi koje su proizvodile američke tvrtke Boeing s zrakoplovom Boeing 737, te McDonnell Douglas s zrakoplovom MD-80. Inače na zapadnom tržistu, ove dvije spomenute tvrtke su imale doslovni monopol nad mlaznim putničkim zrakoplovima, te zbog sve većeg obima avio putničkog prometa tvtka Airbus uvidjela je rupu u tržištu i osmislila je strategiju za svoj novi zrakoplov u srednjodometnoj kategoriji.

Aribusov plan bio je sljedeći:

  • korištenje naprednih tehologija:
    • kompozitne tvari u izgradnji letjelice u cilju smanjivanja težine zrakoplova
    • digitalnih riješenja u cilju olakšanja rada pilota, te nadzora i upravljanja letjelice,
    • rabljenje najnovijih ergonomskih riješenja za pilote i putnike


Digitalna tehnologija A320 za dvije generacije nadmašuje staru, analognu tehnologiju ugrađenu u B737. Naprednim dizajn uključuje: "fly-by-wire" upravljanje zrakoplovom, izradu primarnih dijelova konstrukcije od kompozitnih materijala, kontrolu centra težišta pomoću razmještaja goriva, "Glass cockpit" pilotska kabina s EFIS sustavom i dvočlana posada pilotske kabine. S navedenom modernizacijom A320 troši i do 50% manje goriva od B727.

Dijelovi zrakoplova proizvedeni u više Airbusovih tvornica prevoze se na završno sklapanje u Hamburg Finkenwerder (A318, A319, A321) ili u Toulouse Blagnac (A320). Dijelovi se prevoze posebnim transportnim zrakoplovom A300-600ST "Beluga".

A320 i njegove inačice su najproizvođeniji komercijalni avioni. Kako bi kompanija održala zadane rokove planira se proizvodnja od 30 zrakoplova mjesečno krajem 2006., 32 početkom 2007. 34 od ožujaka 2008., 36 od prosinca 2008. do čak 40 sredinom 2009. godine.

Inačice A320

A319

A319-100

A319 je kraća inačica A320 s doletom od 7200 km. U dvije klase može smjestiti 124 putnika. Zajedno s A320 najpopularnije su inačice ove skupine zrakoplova. 2003. godine easyJet kompanija preuzela je A319 zrakoplove s manjim prostorom kabinske kuhinje što je omogućilo povećanje broja sjedišta na 156. Radi sigurnosnih zahtjeva na te zrakoplove su iznad krila ugrađeni dodatni izlazi u slučaju opasnosti. EasyJet-ova narudžba od 120 aviona A319s plus još 120 aviona u planu, najveći je zaključeni prodajni ugovor aviona tijekom tog vremena.

A319CJ

A319CJ je poslovna podinačica. S dodatno ugrađenim spremnicima za gorivo unutar cargo odjeljka dolet zrakoplova dostiže 12.000 km. Zrakoplov ima 39 sjedišta. Od poznatijih korisnika ovog aviona su DaimlerChrysler i Reliance Industries. Dodatna prednost aviona je i mogućnost preinake sjedišta u bilo koju A319 standardnu konfiguraciju kao i micanje dodatnih spremnika za gorivo kako bi se povećao prostor za korisni teret. Na avion su ugrađeni isti motori kao i na A320.

A319LR

A319LR standardni je A319 zrakoplov s preuzetim nekim prednostima kao i dodatnim spremnicima s A319CJ. Airbus je ponudio avion sa standardnom putničkom kabinom s mogučnošću preinake na 48 sjedišta predviđenih za ekskluzivnu poslovnu klasu na interkontinentalnim letovima. Za razliku od 6 dodatnih spremnika za gorivo na A319CJ, A319LR ih ima 4. Dolet aviona je 8.300 km.

A321

A321-100

Za razliku od A319 koji je skraćena inačica A320, kod A321 trup zrakoplova je produžen. Dio trupa ispred krila produžen je za 4,27 m a iza krila za 2,67 m. Radi povećane težine morali su se ojačati svi noseći dijelovi konstrukcije što je opet omogućilo ugradnju jačih motora. Modificirani su i sustav za gorivo, podvozje (veći kotači i jače kočnice) i komande leta. Zrakoplov je prvi put predstavljen u studenom 1989. godine a prvi promotivni let bio je 11. ožujka 1993. Iste godine dobio je i uporabnu dozvolu. Dolet mu je 4.352 km.

A318

Air France Airbus A318

A318 najkraća je inačica iz A320 serije zrakoplova. A318 je šest metara kraći te četiri tone lakši od A320, a zbog stabilnosti uslijed kraćeg trupa vertikalni stabilizator mu je 80 cm viši.

Zrakoplov je nastao na osnovi programa EA31X koji je Airbus razvijao zajedno s Avic of China i Singapore Technologies. U programu su bili AE316 s 95 sjedala i AE317 s 115 do 125 sjedala). 1998. godine Airbus odustaje od programa radi neekonomičnosti. I prije otkazivanja EA31X programa Airbus je vodio zasebno istraživanje za izradu zrakoplova do 100 sjedala koji se sastojao od skračivanja trupa A319 što je i objavljeno 1998.godine.

Prvi korisnici A318 od 2003. godine bili su Frontier Airlines i Air France. Zrakoplov može prevoziti 107 putnika. Do 2007. godine je naručeno 92 zrakoplova a isporućeno 37. A318 je prvotno imao Pratt & Whitney PW6000 turboventilatorske motore, ali radi njihove veće potrošnje od očekivane kompanije su u svoje naruđbe unosile efikasniji i štedljiviji CFM56 motor.

Isporuka

Pregled svih isporuka kroz povijest te trenutni status narudžbi (na dan 31. kolovoza 2014.):[1][2]

Naručeno Isporučeno
Tip Ukupno Naručeno Ukupno 2014. 2013. 2012. 2011. 2010. 2009. 2008.
A318 79 0 79 0 1 2 2 2 6 13
A319 1.465 45 1.420 25 38 38 47 51 88 98
A320 4.640 877 3.763 219 352 332 306 297 221 209
A321 1.535 554 981 104 102 83 66 51 87 66
Ukupno 7.640 1.476 6.243 348 493 455 421 401 402 386
Tip 2007 2006 2005 2004 2003 2002 2001 2000 1999 1998 1997 1996 1995 1994 1993 1992 1991 1990 1989 1988
A318 17 8 9 10 8
A319 105 137 142 87 72 85 89 112 88 53 47 18
A320 194 164 121 101 119 116 119 101 101 80 58 38 34 48 71 111 119 58 58 16
A321 51 30 17 35 33 35 49 28 33 35 22 16 22 16
Ukupno 367 339 289 233 232 236 257 241 222 168 127 72 56 64 71 111 119 58 58 16

Usporedba

Inačica: A318 A319 A320-200 A321
Prvi let 15.01.2002. 25.08.1995. 22.02.1987. 11.03.1993.
Najveća brzina (M) 0,82
Ekonomska brzina (M) 0,79
Dolet (km) 5.950 6.800 4.843 5.600
Raspon krila (m) 34,1
Dužina (m) 31,45 33,84 37,57 44,51
Visina (m) 12,56 11,76
Masa (Kg) 39.300 40.600 42.400 48.200
MTOW (Kg) 68.000 75.500 77.000 93.500
Snaga motora (kN) 104,5 120,1 133,4 105,9
U upotrebi ( ) ( ) ( ) ( )

Vanjske poveznice

Adria Airways
Air France
Airbus

Izvori

it:Airbus A320 family#A320