Kakistokracija je vladavina najgorih;[1] suprotno od aristokracija. Riječ dolazi iz grčkog superlativa κάκιστος (kákistos, "najgori"), kojemu je pozitiv κακός (kakós, "loš"; u svezi s izmetom, grč. imenica κάκα, káka = "izmet" i prilog "loše"). Drugi dio pojma čini riječ ϰρατία (-kratía, "vladavina").[2]
Pojmom se označava vladavinu državom u kojoj vladaju najgluplji članovi društva, najveće neznalice, najbesprincipijelniji,[2] najmanje kvalificirani, nekompetentni, odnosno moralno posrnuli i ponajgori u bilo kojoj zajednici i utoliko je posve opozitan pojmu aristokracija ("vladavina najboljih").
Prva zabilježena uporaba pojma u povijesti je u djelu engleskog romanopisca i pjesnika Thomasa Lovea Peacocka 1829. godine u knjizi The Misfortunes of Elphin.[2]
Kakistokracije se kote u slabim i neorganiziranim političkim sustavima koji odbijaju nadarene i privlače nevične i najbezvrjednije. Ponekad se podudare supostojanje kakistokracije i kleptokracije izrađajući vlast koju karakterizira kriminal i nesposobnost. Kad se to dogodi, kleptokracija i kakistokracija se uzajamno hrane.[1]
Također se može dogoditi da u situaciji disfunkcionalne skupine u kojoj se nađu najsposobniji i veća ili manja skupina najgorih pa zajednica dođe u situaciju da državom vlada brod luđaka.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Moisés Naím, El País: Kleptocracy and Kakistocracy . Carnegie Endowment for International Peace. 18. lipnja 2018. Pristupljeno 7. travnja 2022.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Amro Ali: Kakistocracy a word we need to revive . openDemocracy. 12. studenoga 2016. Pristupljeno 7. travnja 2022.
| Oblici i stilovi vodstva |