Orhan Pamuk
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir književnik
Ferit Orhan Pamuk (Istanbul, 7. lipnja 1952.), turski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2006.
Životopis
Školovao se na istanbulskom Robert Collegeu, nakon čega na tehničkom sveučilištu upisuje studij arhitekture kako bi udovoljio želji svojih roditelja da postane građevinar ili arhitekt.
Ipak, nakon tri godine odustaje od arhitekture, te se odlučuje u potpunosti posvetiti pisanju. Godine 1976. završava studij novinarstva, a 1985. odlazi u New York, gdje na Sveučilištu Columbia, kao gostujući znanstvenik boravi sljedeće tri godine.
Stvaralački rad
Pamuk aktivno počinje pisati 1974. godine. Već za prvi roman, 'Dževdet-beg i njegovi sinovi' osvaja prestižnu nagradu Milliyet Press. Njegov povijesni roman 'Bijeli zamak' također osvaja mnoge nagrade, od kojih je najvažnija Independent Award for Foreign Fiction koju dobiva 1990. godine.
Književni kritičar New York Timesa tada je napisao: Nova je zvijezda zasjala na istoku – Orhan Pamuk. Upravo se u to vrijeme Pamuk počinje odmicati od striktnog naturalizma, karakterističnog za njegove dotadašnje uratke. Mjesto u pop kulturi 1990. godine osigurava mu roman 'Crna knjiga', jedno od najkontroverznijih i najčitanijih djela u povijesti turske književnosti.
Nakon samo dvije godine, piše scenarij za film 'Skriveno lice', dok njegov četvrti roman 'Novi život' po objavljivanju 1995. godine postaje senzacija i najbrže rasprodan roman u povijesti Turske.
Vrhunac Pamukove međunarodne slave označio je izlazak romana 'Zovem se Crvena' 2000. godine. Misterij, romansa, filozofska promišljanja, te radnja smještena u 16.-stoljetni Istanbul elementi su koji krase ovaj reprezentativni uradak svjetskog postmodernog stvaralaštva. Preveden je na 24 jezika, a 2000. godine osvaja najunosniju književnu nagradu, IMPAC Dublin Award.
Njegov zadnji roman, 'Snijeg' iz 2002. godine propituje konflikt islamizma i zapadnjaštva u suvremenoj Turskoj, a New York Times ga proglašava jednim od najboljih romana 2004. godine.
Samo godinu dana kasnije objavljuje memoarski putopis 'Istanbul', a 2005. osvaja prestižnu 25.000 eura vrijednu njemačku književnu nagradu, Friedenspreis des Deutschen Buchhandels (Mirovna nagrada njemačkih knjižara), kao priznanje za svoje književno stvaralaštvo u kojem se Europa i islamska Turska međusobno prihvaćaju. Ljudska izgubljenost uzrokovana gubitkom identiteta uslijed sukoba islamskih i europskih vrijednosti motiv je koji prožima cjelokupno Pamukovo stvaralaštvo. Riječ o teškim i uznemirujućim djelima, kompleksne i intrigantne fabule, te duboke razrade likova.
Godine 2005. skupina ultranacionalističkih odvjetnika diže tužbu protiv Orhana Pamuka. Povod su njegove izjave u vezi s armenskim genocidom (1915.-1917.) i masakrom 30.000 Kurda u Anatoliji.
Sve su optužbe odbačene 22. siječnja 2006. godine, nakon čega je književnik priznao da mu je namjera bila skrenuti pažnju javnosti na problem slobode govora u suvremenom društvu.
Bibliografija objavljena na hrvatskom
- Bijeli zamak (Vuković&Runjić 2001., ISBN 953-6791-21-8); originalni naslov: Beyaz kale
- Zovem se Crvena (Vuković&Runjić 2004., ISBN 953-6791-47-1); originalni naslov: Benim adım kırmızı (preveli s turskog dr. Ekrem Čaušević i Marta Andrić)
- Istanbul (Vuković&Runjić 2006., ISBN 978-953-679-181-1); originalni naslov: İstanbul: Hatıralar ve Şehir (preveo s turskog dr. Ekrem Čaušević, prijevod nagrađen „Kiklopom“ na pulskom Sajmu knjiga 2006).
- Snijeg (Vuković&Runjić 2006., ISBN 953-6791-79-X); originalni naslov: Kar (prevela s turskog Marta Andrić)
- Dževdet-beg i sinovi (Libris 2007., ISBN 9958636263), originalni naslov: Cevdet Bey ve Oğulları (preveo s turskog Enver Ibrahimkadić)
- Tiha kuća (Vuković&Runjić 2008., ISBN 978-953-286-021-4), originalni naslov: Sessiz Ev (prevela Marta Andrić)
- Muzej nevinosti (Vuković&Runjić 2009., ISBN 978-953-286-032-0); originalni naslov: Masumiyet Müzesi (preveli s turskog dr. Ekrem Čaušević i dr. Kerima Filan)
- Crna knjiga (Vuković&Runjić 2010., ISBN 978-953-286-046-7), originalni naslov: Kara Kitap (preveli s turskog dr. Ekrem Čaušević, Jana Bušić i Dražen Babić)
