Travanjska revolucija 1941.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 314048 od 10. studenoga 2021. u 08:29 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{otheruses2 +{{Drugo značenje2))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Travanjska revolucija.

Travanjska revolucija je naziv za spontane događaje iz travnja 1941. godine u Hrvatskoj.

Odnosni događaji su se zbili nakon napada Osovinskih sila na Kraljevinu Jugoslaviju (6. travnja), a kao završetak se smatra uspostava NDH. Kriterij po kojem se može računati završetak te revolucije može biti proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja, po širem kriteriju 12. travnja - kad je Slavko Kvaternik uspostavio privremenu vladu (Hrvatsko državno vodstvo), 13. travnja, kad je Ante Pavelić ušao u Sušak, 15. travnja, kad je poglavnik Ante Pavelić dospio u Zagreb, odnosno 17. travnja, kad je kapitulirala vojska Kraljevine Jugoslavije.

Unatoč tome, ova revolucija nema veze s ustaškim pokretom, nego s pobunom potlačenog hrvatskog naroda protiv velikosrpske fašističke[1] vlasti ("fašizam balkanskog tipa").

Revoluciju su obilježile pobune hrvatskih postrojbi unutar Jugoslavenske vojske diljem Hrvatske, otkazivanje poslušnosti vlastima Kraljevine Jugoslavije, zarobljavanje žandara i policije, uspostavljanje hrvatske vlasti i proglašavanje neovisne Hrvatske, znajući ili ne za iste takve događaje drugdje po Hrvatskoj.

Nakon što je Slavko Kvaternik proglasio NDH 10. travnja, diljem krajeva gdje žive Hrvati, Hrvati su digli ustanke. Pobune su izbile u Crikvenici, Kerestincu, Doboju, Šibeniku, Bilom Brigu kod Vagnja, Sisku, Splitu, Livnu i Rijeci. [2]

17. travnja, na dan kad se predala vojska Kraljevine Jugoslavije, hrvatski mornari u Boki Kotorskoj su se pobunili.[2]

Tih su travanjskih dana Hrvati bili izloženi teroru vojnih, policijskih i žandarmerijskih snaga Kraljevine Jugoslavije, vojnih dezertera te naoružanih civila. Svi su napadali i ubijali Hrvate kao "nepouzdane" i "jer se nisu dovoljno borili za Jugoslaviju". Od značajnijih napada to su:[3] (popis nepotpun)

Izvori

  1. Proglas KPJ narodima Jugoslavije.
  2. 2,0 2,1 Hrvatsko kulturno vijeće Željko Tomašić: Zbivanja oko 2. svjetskog rata (s horvatska.com), 14. travnja 2010., pristupljeno 10. prosinca 2011.
  3. Udbina Ivica Karamatić: Likvidacije Hrvata i prije ustanka u Srbu

Vanjske poveznice