Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Fumihiko Maki

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 280123 od 1. studeni 2021. u 23:04 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Fumihiko Maki (槇 文彦; Maki Fumihiko rođen 6. rujna, 1928.) je japanski arhitekt i dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu 1993. godine[1], koji predaje arhitekturu na Sveučilištu Keio u Fujisawi (Kanagawa, prefektura). Svjetsku slavu je stekao pionirskom upotrebom novih materijala i spajanjem zapadnjačke i istočnjačke kulture.

Internacionalna škola Sv. Marije, Tokyo (1971.)

Životopis

Spiralna zgrada u Tokyju (1985.)

Nakon što je 1952. godine diplomirao arhitekturu na Sveučilištu u Tokiju, Fumihiko Maki je otputovao u SAD gdje je magistrirao na Likovnoj akademiji Cranbrook (Bloomfield Hills, Michigan) 1953., te arhitekturu na Harvardu 1954. god. God. 1956. dobio je mjesto profesora-asistenta na Sveučilištu Washington (St. Louis), gdje je izgrađen njegov projekt Umjetničke dvorane Steinberg na kampusu Danforth. God. 1960. vratio se u Japan gdje je okupio mlade japanske arhitekte u pokretu „metabolizma”. potom je radio za tvrtku Skidmore, Owings & Merrill u New Yorku, te za arhitekta Josepa Lluísa Serta u Cambridgu, a 1965. god. je osnovao svoju tvrtku Maki and Associates. U 28 godina, njegovo osoblje je naraslo na oko 35 ljudi, od kojih su gotovo svi kasnije osnovali svoje vlastite prakse.

Od tada je postao poznat po funkcionalističkoj arhitekturi eksperimentnih konstrukcija od novih materijala, trajnih i estetski živahnih i laganih formi[2].

Djela

Tokijska metropolska gimnazija (1990.)
Republičko politehničko sveučilište, Singapur (2006.)

Lakoća, kako u stvarnosti tako i metaforično, je bila oduvijek temom Makijeve arhitekture i danas njegov rad manifestira prostornost koja proizlazi u velikoj mjeri iz nematerijalnosti modernih materijala (...) „tako je njegova arhitektura prisutna i odsutna u isto vrijeme, poput prolaznih iluzija kino zaslona za koje oduvijek gaji određenu strast”[2].

Njegova arhitektura se mijenjala iz neformalnog, kubičnog racionalizma početnih zgrada, očito pod utjecajem Serta, preko teselacijskog minimalizma srednjeg razdoblja do slojevitih, svjetlih membrana posljednjih radova. Prva dva njegova rada koja jasno pokazuju temu lakoće u arhitekturi su Paviljon znanosti Tepia, u Minatou iz 1989., i zgrada Tokijske metropolske gimnazije, dovršene 1990. god. Ove građevine imaju slične dematerijalizirane ljuskaste strukture i podsjećaju na japansko ukiyo-e slikarstvo[2].

God. 2006. bio je jedan od članova žirija za izgradnju parka Gardens by the Bay u Singapuru gdje je izgradio Republičko politehničko sveučilište[3]. Projektirao je i proširenje Medijskog laboratorija (MIT Media Lab), Cambridge, Massachusetts[4].

Nakon što je 2008. god. započeo gradnju Tornja 4 novog Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku, čije se otvaranje očekuje tijekom 2013. god.[5], Maki se 2011. god. upustio u proširenje Sjedišta Ujedinjenih naroda od 330 milijuna $.

Kronološki popis značajnijih djela

Izvori

  1. Fumihiko Maki na stranicama Prickerove nagrade (engl.) Preuzeto 28. veljače 2013.
  2. 2,0 2,1 2,2 Kenneth Frampton, Thoughts On Fumihiko Maki (engl.) Preuzeto 28. veljače 2013.
  3. Jonathan Glancey, [Obituary: Kenzo Tange]", The Guardian, London, 23. ožujka 2005. ISSN 0261-3077
  4. Media Lab and SA+P Extension (engl.) Preuzeto 28. veljače 2013.
  5. 150 Greenwich St., Maki and Associates, Architectural Fact Sheet - September 2006 (engl.) Preuzeto 28. veljače 2013.

Vanjske poveznice