Franjevci trećoredci glagoljaši

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 22319 od 4. kolovoza 2021. u 02:47 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Franjevci trećoredci (TOR), u Hrvatskoj zvani glagoljaši, katolički je crkveni red. Javlja se u 13. stoljeću. Osnivači reda su skupine franjevačkih trećoredaca svjetovnjaka koji počinju živjeti redovničkim samostanskim životom.

Poznatiji samostani ovog reda nalaze se u Ksaveru (Zagreb), Odri kraj Zagreba (Franjevački samostan sv. Franje Asiškoga i Doma za starije i nemoćne "Kuća Sv. Franje), Belišću, Ogulinu, na Krku, Poratu, Glavotoku, samostan sv. Mihovila i sv. Ivana u Zadru i samostan sv. Pavla Pustinjaka na Galevcu (Školjiću) kraj Preka.

Kratična oznaka za ovaj red je TOR.

Franjevci trećoredci glagoljaši u Hrvatskoj

Osim prvog reda, tj. franjevaca ili Male braće, i drugog reda - klarisa, sv. Franjo osnovao je i tzv. treći red za svjetovnjake. No još su se za svečeva života neki trećoredci udruživali u zajednice i počeli živjeti redovničkim životom te polagati redovničke zavjete. Pravilo im je potvrdio papa Nikola IV. 1289. godine. U početku su bili pod upravom Manje braće.

U našim se krajevima vrlo rano spominje prva redovnička zajednica trećoredaca u gradu Zadru 1251. godine. Narod ih je nazivao "remete od pokore", što svjedoči o pustinjačkom karakteru njihova života. U dokumentima su često nazivani hrvatskim redovnicima, fratrima glagoljašima, jer su se od davnine u liturgiji služili glagoljicom i staroslavenskim jezikom. Na tom su području vrlo zaslužni za hrvatsku kulturu.

Papa Siksto IV. proglasio je hrvatsku trećoredsku zajednicu samostalnom 1473. godine, a papa Klement VIII. ujedinio je hrvatsku granu s onom u Italiji 1602. godine i ovlastio ih da biraju vlastitog generalnog poglavara.

U početku trećoredci žive kao pustinjaci, no ujedno djeluju u pastoralu među seljačkim svijetom i ribarima, a u Mletačkoj Republici vrše službu dušobrižnika na mletačkim galijama i po lazaretima. Samostani su im se sve do 20. stoljeća nalazili isključivo u primorskim krajevima, a od prve polovice 20. st. otvaraju samostane i u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Danas djeluju u pastoralu i vode nekoliko župa.

Poznati pripadnici

Vanjske poveznice